Osam informatologinja ovo ljeto provelo je u Blatu na Korčuli, volontirajućiu knjižnici Samostana blažene Marije Propetog Isusa Petković, uživajući u ugodnom ambijentu i atmosferi malog mediteranskog mjesta. Samostan se nalazi u centru Blata, jednog od najstarijih korčulanskih mjesta smještenog u unutrašnjosti otoka. Unutar Samostana nalazi se Svetište Blažene Marije Propetog Petković kojeg rado posjećuju brojni hodočasnici iz cijelog svijeta. Redovnička zajednica Kćeri Milosrđa sv. Franje danas ima oko četristotinjak časnih sestara koje djeluju u državama Europe, Južne Amerike i Kanadi. Uz Samostan, znamenita je i Crkva Svih Svetih sa zvonikom i ložom te drvored lipa Zlinje kao jedan od najdužih u Europi.
Knjižnica Samostana novo je uređeni prostor kojeg je bilo potrebno popuniti iz temelja. Prioritetno je bilo da se što više knjiga, posebice iz područja religija i teologije, označi, popiše i abecedno poslaže na police. Također, bilo je važno ukloniti sve knjige iz dnevnog boravka, kojeg su časne koristile u slobodno vrijeme, kako bi se odvojile po skupinama, jeziku i stanju knjige. Veliki problem predstavljao nam je smještaj knjiga na police kojih nije bilo dovoljno posebice zbog knjiga iz područja religija i teologije koja je zauzimala najveći dio. Također, dio knjiga podijeljen je u male zbirke – referentna, zavičajna i dječja, a molitvenici su odvojeni u zasebne police kako bi bili nadohvat ruke. Isto tako, budući da su časne Družbe Kćeri Milosrđa od početka vodile brigu o siromašnoj djeci i ponajprije o njihovom odgoju, pronašle smo mnogo udžbenika starih i do više desetljeća koje je isto bilo potrebno razvrstati i popisati. Nakon četiri grupe, kompletna građa unesena je u prostor knjižnice i sveukupno je popisano oko četiri tisuće jedinica.
A sada posao na stranu i pričajmo malo o prekrasnom zavičaju otoka Korčule i svim prirodnim ljepotama koje smo imale priliku doživjeti i naravno, gostoprimstvu druželjubljivih i veselih časnih sestara. Iako je put do otoka Korčule bio poprilično dug (oko 20ak sati), kada smo se ukrcali na trajekt i vidjele more, sav umor je nestao. Dolazak je bio predviđen za vikend tako da se svaka grupa studentica preklapala te su nas kolegice dočekale s pregrštom informacija i uputa kako bi nas pripremile za budući rad i boravak u Blatu. Nakon što smo se malo odmorile i prilagodile, bilo je vrijeme za početak rada. Svaki radni dan od osam sati je proletio i imale smo više nego dovoljno slobodnog vremena kako bi istražile svaki kutak Blata, ali i cijelog otoka Korčule. Kako smo i nedjelje imale slobodne, uputile smo se na obilazak otoka i tako smo posjetile grad Korčulu, Velu Luku i otok Proizd koji je proglašen Plažom godine 2007. te nam je on posebno ostao u sjećanju. Ne smijemo zaboraviti na naše drage časne sestre koje su nas tako predivno primile u svoj dom i omogućile nam ovo prekrasno iskustvo. Iako smo imale privatnost u sobama odvojenim od soba časnih sestara, često bi ih susrele tijekom obroka te se zadržale na kojoj čašici razgovora kroz koje su nam posebno prirasle srcima. Dva tjedna boravka i volontiranja u Blatu je prošlo tako brzo, ali zauvijek će nam ostati prekrasne uspomene, lijepo i korisno provedeno vrijeme koje preporučamo svima jer je ovo jedinstveno iskustvo koje vjerojatno više nećemo imati priliku doživjeti.
(Tekst i fotografije: Mia Kuzmić, Tamara Lemajić, Marta Matijević)