Volontiranje u samostanskoj knjižnici u Blatu na otoku Korčuli

Osam informatologinja ovo ljeto provelo je u Blatu na Korčuli, volontirajućiu knjižnici Samostana blažene Marije Propetog Isusa Petković, uživajući u ugodnom ambijentu i atmosferi malog mediteranskog mjesta. Samostan se nalazi u centru Blata, jednog od najstarijih korčulanskih mjesta smještenog u unutrašnjosti otoka. Unutar Samostana nalazi se Svetište Blažene Marije Propetog Petković kojeg rado posjećuju brojni hodočasnici iz cijelog svijeta. Redovnička zajednica Kćeri Milosrđa sv. Franje danas ima oko četristotinjak časnih sestara koje djeluju u državama Europe, Južne Amerike i Kanadi. Uz Samostan, znamenita je i Crkva Svih Svetih sa zvonikom i ložom te drvored lipa Zlinje kao jedan od najdužih u Europi.

Knjižnica Samostana novo je uređeni prostor kojeg je bilo potrebno popuniti iz temelja. Prioritetno je bilo da se što više knjiga, posebice iz područja religija i teologije, označi, popiše i abecedno poslaže na police. Također, bilo je važno ukloniti sve knjige iz dnevnog boravka, kojeg su časne koristile u slobodno vrijeme, kako bi se odvojile po skupinama, jeziku i stanju knjige. Veliki problem predstavljao nam je smještaj knjiga na police kojih nije bilo dovoljno posebice zbog knjiga iz područja religija i teologije koja je zauzimala najveći dio. Također, dio knjiga podijeljen je u male zbirke – referentna, zavičajna i dječja, a molitvenici su odvojeni u zasebne police kako bi bili nadohvat ruke. Isto tako, budući da su časne Družbe Kćeri Milosrđa od početka vodile brigu o siromašnoj djeci i ponajprije o njihovom odgoju, pronašle smo mnogo udžbenika starih i do više desetljeća koje je isto bilo potrebno razvrstati i popisati. Nakon četiri grupe, kompletna građa unesena je u prostor knjižnice i sveukupno je popisano oko četiri tisuće jedinica.

A sada posao na stranu i pričajmo malo o prekrasnom zavičaju otoka Korčule i svim prirodnim ljepotama koje smo imale priliku doživjeti i naravno, gostoprimstvu druželjubljivih i veselih časnih sestara. Iako je put do otoka Korčule bio poprilično dug (oko 20ak sati), kada smo se ukrcali na trajekt i vidjele more, sav umor je nestao. Dolazak je bio predviđen za vikend tako da se svaka grupa studentica preklapala te su nas kolegice dočekale s pregrštom informacija i uputa kako bi nas pripremile za budući rad i boravak u Blatu. Nakon što smo se malo odmorile i prilagodile, bilo je vrijeme za početak rada. Svaki radni dan od osam sati je proletio i imale smo više nego dovoljno slobodnog vremena kako bi istražile svaki kutak Blata, ali i cijelog otoka Korčule. Kako smo i nedjelje imale slobodne, uputile smo se na obilazak otoka i tako smo posjetile grad Korčulu, Velu Luku i otok Proizd koji je proglašen Plažom godine 2007. te nam je on posebno ostao u sjećanju. Ne smijemo zaboraviti na naše drage časne sestre koje su nas tako predivno primile u svoj dom i omogućile nam ovo prekrasno iskustvo. Iako smo imale privatnost u sobama odvojenim od soba časnih sestara, često bi ih susrele tijekom obroka te se zadržale na kojoj čašici razgovora kroz koje su nam posebno prirasle srcima. Dva tjedna boravka i volontiranja u Blatu je prošlo tako brzo, ali zauvijek će nam ostati prekrasne uspomene, lijepo i korisno provedeno vrijeme koje preporučamo svima jer je ovo jedinstveno iskustvo koje vjerojatno više nećemo imati priliku doživjeti.

(Tekst i fotografije: Mia Kuzmić, Tamara Lemajić, Marta Matijević)

Sudjelovanje na Akceleratorskom poduzetničkom kampu

Od 6. do 9. studenoga 2014. godine u Osijeku se održava Akceleratorski poduzetnički kamp (Acceleration Boot Camp).

Ovaj prvi poduzetnički, akceleracijski i investicijski kamp na području Slavonije i Baranje otvoren je svim sadašnjim i budućim poduzetnicima, pojedincima i poduzećima s inovativnim poduzetničkim idejama te investitorima. Kroz četiri dana programa poduzetnici, start-upovi, investitori, korporacije te mali i srednji poduzetnici imaju priliku razmijeniti svoje iskustvo, poduzetničke ideje, povezati se s investitorima, pronaći mentore te sudjelovati u natjecateljskom dijelu programa.

Na kampu su, kao volonteri pod vodstvom Tomislava Jakopeca, sudjelovali studenti 2. godine preddiplomskog studija – Zvonimir Žulj, Manuela Mikulecki, Vlado Flinčec, Stijepo Vrdoljak, Snježana Varga, Andrea Mihaljević, Elizabeta Kotromanović, Tena Vilček, Dajana Stojanović, Doroteja Tolić i Ivana Dejanović.

Više informacija o samom događaju možete pronaći ovdje.

Bibliokamp u Ližnjanu

Fotografija: facebook.com/ Knjižnica i književno svratište “Zvona i nari”

 

Ovog je ljeta održan prvi volonterski Bibliokamp, od 12. do 24. srpnja, u knjižnici i književnom svratištu Zvona i nari u Ližnjanu. Cilj ovog Bibliokampa je otvoriti prostor mladim knjižničarima za aktivno sudjelovanje u zajednici, ali i kreativno promišljanje načina na koje bi se mogao proširiti prostor za knjigu u društvu, te konkretno pokušaj analize i inovativnog rješavanja nekoliko gorućih problema s kojima se knjižnica i književno svratište Zvona i nari svakodnevno susreće. Raspisan je natječaj za volontiranje uz besplatan smještaj u svratištu i pokrivene troškove prijevoza te su izabrane četiri studentice knjižničarstva, među kojima sam se, uz malo sreće, našla i ja.

Najprije bih istaknula kako je volontiranje u sklopu Bibliokampa zaista bilo divno iskustvo i svakome bih preporučila da se javi sljedeće ljeto, sigurno neće požaliti. Naši „domaćini“, osnivači knjižnice i književnog svratišta Zvona i nari, Natalija i Ognjen, vrlo su nas toplo dočekali i ugostili. Što se tiče samog smještaja, po dvije studentice imale su kućice za sebe, s dvije spavaće sobe, dnevnim boravkom, kuhinjom, kupaonicom i malom terasom koja je savršena za ispijanje jutarnjih kava.  U svakoj se kućici nalaze police s knjigama koje se slabije koriste, jer nažalost nemaju dovoljno mjesta u centralnoj knjižničnoj prostoriji, tako da je svaka kućica, zapravo, dio knjižnice. Iz ovoga je već vidljivo da je najveći problem ove knjižnice nedostatak prostora za pohranu građe, stoga je jedan od naših zadataka bio reorganizirati knjižnicu te napraviti što učinkovitiji razmještaj građe. Najvažnije je bilo organizirati glavnu prostoriju knjižnice u kojoj se nalazi građa iz područja književnosti, koja se ujedno i najviše posuđuje. Ovo je bio i fizički najzahtjevniji dio posla te nam je oduzeo najviše vremena. Najveći problem s kojim smo se nas četiri susrele prilikom organiziranja građe je nepoznavanje potreba i čitateljskih navika knjižničnih korisnika, no u tome su nam pomogli Natalija i Ognjen te smo sve naše ideje ostvarivale u dogovoru s njima. Došle smo tamo s puno entuzijazma, no zbog karakteristične skupine korisnika, neke su ideje odbačene i morale smo raditi tako da njima bude što lakše snalaziti se među građom.

Također smo organizirale prostoriju za različite skupove i događanja, koja se nalazi u sklopu knjižnice. U toj se prostoriji nalazi posebna zavičajna zbirka, poezija, biografije i slične zbirke. Također, ondje su održavane različite matineje u sklopu Bibliokampa, tako da nije sve bio samo fizički posao. Na tim se matinejama raspravljalo o različitim temama, ovisno o predavaču. Ukupno su bile četiri matineje. Na prvoj je gošća bila Ljubica Radović, profesorica ruskog i češkog jezika i književnosti, umirovljena dugogodišnja djelatnica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Ljubica je održala predavanje na temu rada i djelatnosti knjižnice, a raspravljalo se i o budućnosti knjige i knjižnica. Druga matineja bila je s gošćom svratišta, diplomiranom psihologinjom i književnicom Tomicom Šćavinom, koja je predstavila svoj novi znanstveno-fantastični roman „Povratak genija“. U razgovoru nam je otkrila sve ono što čini stvaralački proces jednog pisca – gdje pronalazi inspiraciju, kako se nosi sa stvaralačkim krizama, kako prihvaća književnu kritiku i slično. Ukratko, uistinu zanimljivo predavanje s još zanimljivijim predavačem. Sljedeća je matineja održana s knjižničarkama Nives Franić, djelatnicom Sveučilišne knjižnice u Puli, i Teom Čonč, djelatnicom knjižnice Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koje su ovaj projekt učinile mogućim. Raspravljali smo o problemima s kojima se susreću današnje knjižnice, a ujedno i o problemima i organizaciji knjižnice u sklopu svratišta. Gošće posljednje matineje bile su američke književnice Ana Božičević i Sophia Le Fraga, koje su nam predstavile svoj uistinu zanimljiv književni stil, a osim razgovora o umjetnosti i čitanja poezije, rekle su nam ponešto i o svojim zanimljivim i neobičnim životnim pričama.

Osim navedenih matineja, u sklopu ovogodišnjeg Bibliokampa održana je promocija zbirke pjesama „Žuta šatirana ruža“ ližnjanskog pjesnika Josipa Pipa Škifića. Pip je događaj obogatio interesantnim pričama iz svoga života i stvaralaštva. Tijekom promocije pročitane su najljepše pjesme iz zbirke, a uz samog autora, i mi smo imale priliku pročitati nekoliko pjesama. Nakon promocije publici smo podijelile ankete s kratkim pitanjima o knjižnici, kako bi se upoznali s njihovim potrebama i zahtjevima te na taj način poboljšali usluge koje nude.

Uz sva događanja i rad u sklopu Bibliokampa, imale smo dosta vremena i za sebe. Posao smo mogle rasporediti kako smo htjele, tako da smo stigle uživati u slobodnom vremenu. Posjetile smo rt Kamenjak, bile smo na otvorenju Pula film festivala, upoznale mnogo zanimljivih ljudi i zabavile se na Ribarskoj noći u Ližnjanu. Zadnji dan Bibliokampa Nives i Tea su nas odvele u zanimljiv posjet Sveučilišnoj knjižnici u Puli, te znamenitoj Mornaričkoj knjižnici i time je Bibliokamp svečano završen.

Sudjelovanje na Bibliokampu bilo je jedno zaista dragocjeno iskustvo. Karakteristična skupina korisnika i karakteristična knjižnica postavili su nam mnoge izazove s kojima smo se uspješno nosile. Ugodna i topla atmosfera i opuštajući ambijent za rad uistinu su nam mnogo pomogli u obavljanju svojih dnevnih zadataka. Osim što sam se imala priliku upoznati s mnogim zanimljivim ljudima, i s potpuno drugačijim okruženjem od onoga na koje sam naviknuta, upoznala sam i tri kolegice iz Zagreba, koje su mi postale vrlo drage u tom kratkom periodu i nadam se da ćemo ostati u kontaktu. Svim kolegama bih preporučila da se prijave na sljedeći Bibliokamp, jer ono što se proživi tamo, teško je pretočiti u riječi.

(Tekst napisala Ivana Manojlović)

Volontiranje u franjevačkoj knjižnici u Mostaru

Doživljaj volontiranja u Franjevačkoj knjižnici u Mostaru jedan je od onih koje je teško pretočiti u riječi. Najjednostavnije je reći da ga apsolutno preporučujem svima. Rad s korisnicima, popisivanje prinova, katalogizacija i drugi stručni poslovi samo su jedan dio onoga što sam dobila od odlaska tamo. Stekla sam nova stručna znanja i radila u programu Biblio.Net s kojim se ranije nisam imala priliku susresti. Uz to, iznimno je zanimljivo bilo steći iskustvo rada u tako karakterističnoj knjižnici, smještenoj u sklopu samostana, u multikulturalnoj sredini, s jedinstvenim knjižničnim fondom i raznolikim korisnicima.

Radno vrijeme mi je svakog dana proletjelo u tren oka, koliko god da sam radila uvijek se netko brinuo ne radim li previše, a slobodno vrijeme provodila sam kako sam željela, upoznajući Mostar i okolicu. Malo je reći da su časne sestre kod kojih sam bila smještena, knjižničarka Zdravka i svi ostali u samostanu bili gostoljubivi. Uistinu nije potrebno više od nekoliko sati da se osoba udomaći i počne osjećati kao kod kuće u njihovom društvu. A o fra Anti Mariću, knjižničaru, ne može se reći dovoljno. Svakome bi bila privilegija učiti od tako inteligentne, zanimljive, ali i vrlo duhovite osobe.

Zaista je neprocjenjivo iskustvo imati priliku doživjeti toliko puno u tako malo vremena, skupiti vrijedno znanje iz struke, ali i uživati dva tjedna u zanimljivom društvu, učenju u najpoticajnijem smislu te riječi te upoznavanju novih mjesta i situacija. Nadam se da će se što veći broj studenata odvažiti iskoristiti ovakve i slične mogućnosti, jer bih voljela kada bi svatko imao priliku obogatiti se na način na koji sam ja imala prilike u Mostaru. Zato, kolege i kolegice, razmislite o volontiranju ili praksi kao načinu za učenje i rad na sebi, pa krenite u slične avanture!

(Tekst napisala Hana Marčetić)