Preservation Week 2015

Preservation Week je nacionalna kampanja u SAD-u kojoj je cilj osvijestiti javnost po pitanju važnosti zaštite knjižničnih zbirki, upoznati javnost s informacijama o zaštiti i čuvanju građe te naglasiti vezu i odnos između privatnih, obiteljskih, društvenih i javnih zbirki i nužnost njihova čuvanja i zaštite.

(Izvor: Preservation Week Facebook)

Godine 2010. organiziran je prvi Preservation Week, a organizirali su ga ALA, Association for Library Collections and Technical Services, Library of Congress, Institute of Library and Museum Services, American Institute for Conservation, Society of American Archivists i Heritage Preservation. Navedene su ustanove (i udruženja) pripremile informacije i savjete kako zbrinuti i sačuvati knjižnu i drugu vrstu građe. Tako, primjerice, možete saznati kako sačuvati i zaštiti vlastitu, privatnu zbirku, kako se pravilno pobrinuti za zbirke u prostoru knjižnice, kako arhivirati i zaštiti privatne zbirke (digitalne fotografije, audio i video zapise, elektroničku poštu, mrežne stranice i druge digitalne sadržaje) te mnoge druge stvari.

Također, SAA (Society of American Archivist) je pripremila i nekoliko poveznica na mrežne stranice posvećene čuvanju i zaštiti građe.

Više o samom događaju možete saznati na službenim mrežnim stranicama, odnosno na njihovim Facebook stranicama.

London calling: ili kako su studenti II. godine diplomskog studija ‘pokorili’ grad na rijeci Temzi

London, baby!” bila je rečenica koju su Facebook prijatelji većine studenata 2. godine diplomskog studija informatologije mogli pročitati u rano poslijepodne ponedjeljka, 13. travnja 2015. godine, kada smo se sa Klise zaputili u London. Nakon ugodnog i prilično kratkog leta sletjeli smo na londonski aerodrom Stansted i autobusom se zaputili u sam centar Londona, do hostela Clink 261. U trenucima netom nakon kratkog ostavljanja prtljage i raspakiravanja svi smo pohrlili pronaći večeru, a zatim (ovisno o stadiju umora) razgledavati grad ili se udobno smjestiti u hostelsku common room i proveli večer uz druženje, jer ipak se nismo ovako okupili od izlaganja pilot projekata!

Sljedeće jutro smo se, poput pravih informatologa, uputili u British Museum gdje smo ostali zapanjeni svim artefaktima poput kamena iz Rosette, brojnih mumija (koje nisu najugodnijeg mirisa), rimskih umjetnina i bisti te vikinškog oružja poput Thorovog čekića. U muzeju smo susreli i još nekoliko studijskih obilazaka čiji su polaznici doduše bili puno mlađi i slađi od nas (a na trenutke i pozorniji). Nakon muzeja uputili smo se u British library te smo putem do knjižnice napokon počeli uviđati sve londonske ljepote poput raznih crkvi, parkova, kazališta i uličica prepunih crvenih telefonskih govornica i pubova. Prelazeći silne ulice, odnosno njihove pješačke prijelaze, prvog dana smo nailazili na probleme poput stajanja na crvenom svjetlu semafora i gledanja na krivu stranu ulice u potrazi za prijetećim vozilima. Naime, u Londonu jedino turisti čekaju zeleno svjetlo na pješačkom prijelazu, a rođeni Britanci očito se vode mišlju da je zeleno svjetlo na semaforu za kukavice. Nakon kave iz Starbucksa, u British Library došli smo puni elana i ostali potpuno zapanjeni. Dočekalo nas je dvoje vodiča te smo se u grupama zaputili u razgledavanje knjižnice. Prilikom razgledavanja saznali smo da je prostor knjižnice, iako ogroman, manji nego što je početno planirano te smo u praksi doživjeli knjižnično trojstvo: nedostatak novca, nedostatak osoblja i nedostatak prostora. Naravno, da nam nije naglašeno kako je prostor zapravo manji ne bismo niti primijetili nedostatke jer je knjižnica potpuno veličanstvena. Na sredini knjižnice u staklenom spremištu nalazi se tzv. King’s Library odnosno zbirka knjiga kralja Georgea III te je ta zbirka ujedno jedino od sve građe koja se može vidjeti u knjižnici. Naime, građa knjižnice nalazi se na 6 katova podrumskog spremišta te se svaka jedinica građe naručuje i korisniku dostavlja u roku od najviše 70 minuta, dok je prosjek dostavljanja knjige korisniku 20 minuta. Osobe koje se žele učlaniti u knjižnjicu u pravilu dolaze s popisom literature iz određenih predmetnih područja te jedino na taj način dobivaju pristup građi uz Reader’s pass te se ne smatraju korisnicima nego čitačima (naime, građa se ne posuđuje i niti u jednom trenutku ne napušta knjižicu). Kao šećer na kraju toga dana, imali smo čast razgledati vrijedne primjerke građe poput Gutenbergove Biblije, Codex Sinaiticusa, dnevnika Anne Frank, originalnih rukopisa Jane Austen, Shakespearea, Da Vincija te izvorne tekstove pjesama Beatlesa. Nakon razgledavanja knjižnice, s obzirom na blizinu King’s Crossa zaputili smo se na peron 9 i ¾ gdje smo se fotografirali u bojama svojih Hogwarts kuća. Potom se dio studenata zaputio u šoping na Oxford Street koja je inače poznata po mnogobrojnih trgovinama za svačiji ukus, dok su se oni umorniji uputili prema hostelu predahnuti te otišli isprobati poznati pub crawl u čemu smo se pokazali iznimno lošima jer smo stigli samo do jednog puba.

Dan treći, srijeda, bila je vrlo uzbudljiva jer je uključivala čak dva posjeta knjižnici. U prijepodnevnim satima uputili smo se u obilazak odjela konzervacije i restauracije gdje smo naučili i imali priliku vidjeti kako se realizira proces restauracije oštećenih knjiga te termički prešani zlatotisak (na kraju smo svi završili sa zlatom na rukama, a neki su si od zlata pravili i naušnice). Takvi zlatni, uputili smo se u razgledavanje odjela slavistike s gospodinom Milanom Grbom, koji nam opisao prosječan radni dan u knjižnici, postupak akvizicije građe te kriterije odabira građe. Posebno zanimljivo bilo je razgledavanje koje je pripremio posebno za nas, a sastojalo se od najvrijednijih knjiga tiskanih na hrvatskom jeziku koje British Library posjeduje, među kojima se našla i knjiga tiskana u Osijeku. Nakon razgledavanja slavističkog odjela, uputili smo se na predavanje dr. Aquilesa Alencar-Braynera koji nam je govorio o zaštiti digitalne građe, radu, ustrojstvu i projektima odjela za digitalnu zaštitu. Projekti koje bismo posebno istaknuli su projekt digitalizacije starih karti Londona koje je bilo teško pozicionirati u današnjem prostoru s obzirom na izmjene tlocrta grada; stoga je British Library omogućila geomapiranje digitaliziranih karti s današnjima na principu spajanja lokacija na starim i sadašnjim kartama identificirajući ih kao isto mjesto. Alencar-Brayner istaknuo je uspješnost projekta koja se očitovala u tome što su u roku od dva sata sve karte bile potpuno označene. Drugi projekt kojeg bismo istaknuli dostupan je na stranici knjižnice, a uključuje pohranjene zvučne zapise različitih naglasaka i narječja. Nakon predavanja nastupila je zanimljiva rasprava. Nakon obilaska knjižnice zaputili smo se prema centru Londona odnosno na Trafalgar Square, do zgrade britanskog parlamenta s poznatim Big Benom, Westminster Abbey, London Eye, Buckinghamsku palaču i brojne parkove uključujući i najpoznatiji i najveći Hyde Park. Obilazeći London poželjeli smo se odmoriti vožnjom na carouselu no na sveopću žalost isključili su ga u trenutku kad smo htjeli kupiti karte. Obilazeći Camden Market imali smo priliku okušati se u cjenkanju s mnogobrojnim prodavačima šetajući s kineskim fast foodom u rukama da stignemo kupiti što više suvenira. Nakon uzbudljivog dana ponovno smo se uputili u sada već naš pub The Rocket, ovaj puta u društvu naših profesorica.

Četvrtak smo počeli šetnjom do prekrasnog Regent’s parka u kojem smo uživali u prirodi okruženi vjevericama, a potom smo se zaputili na još jedno zanimljivo predavanje na temu digitalne zaštite koje su održali Michael Day i Peter May, popularno prozvani MayDay. Tijekom predavanja imali smo priliku nadopuniti teorijski temelj stečen na kolegiju Čuvanje i zaštita elektroničkih dokumenata te vidjeti kako se teorija provodi u praksi. Nakon predavanja, metroom smo se zaputili prema Natural History Museumu, Science Museumu te Victoria and Albert Museumu u kojima smo imali prilike vidjeti prošlost i budućnost – u Natural Historyu kosti dinosaurusa, kosti mamuta, fosile i ostale izumrle vrste, u Victoria and Albertu brojne kostime, a u Science Museumu predmete i strojeve koji su obilježili povijest poput parnog stroja, lokomotiva, aviona, automobila, raketa, ali i naše projekcije kako bismo izgledali da smo drugog spola i da smo starci. Osim samih eksponata, oduševili smo se i muzejskim trgovinama u kojima smo se zadržali podjednako kao i razgledavajući same muzeje. Nakon navedenih, posjetili smo i još jedan muzej, Sherlock Holmes Museum, na svima poznatoj lokaciji – 221b Baker Street.

Rezime putovanja mogao bi se svesti na – veliko iskustvo na području struke, ispunjenje sna svakog mladog informatologa, odlično vrijeme, čudna hrana, multikulturalnost, vrijedna poznanstva i uspomene za cijeli život.

(Tekst napisale Ivana Turk i Elizabeta Vujnovac)

 

London, baby!” bila je rečenica koju su Facebook prijatelji većine studenata 2. godine diplomskog studija informatologije mogli pročitati u rano poslijepodne ponedjeljka, 13. travnja 2015. godine, kada smo se sa Klise zaputili u London. Nakon ugodnog i prilično kratkog leta sletjeli smo na londonski aerodrom Stansted i autobusom se zaputili u sam centar Londona, do hostela Clink 261. U trenucima netom nakon kratkog ostavljanja prtljage i raspakiravanja svi smo pohrlili pronaći večeru, a zatim (ovisno o stadiju umora) razgledavati grad ili se udobno smjestiti u hostelsku hfbfcommon room i provesti večer uz druženje, jer ipak se nismo ovako okupili od izlaganja pilot projekata!

Peti festival hrvatskih digitalizacijskih projekata

U ponedjeljak i utorak (21. i 21. travnja) u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu održao se Peti festival hrvatskih digitizacijskih projekata. Festival je posvećen temama korištenja digitalne kulturne i znanstvene baštine, autorskom pravu u digitalnom okruženju te digitalnoj humanistici. Mogla su se čuti izlaganja stručnjaka iz područja izrade, obrade ili korištenja digitalnog sadržaja te izlaganja koja su predstavila nove metode i pristupe u razvoju sustava i usluga digitalne knjižnice. Rasprave, razmjene ideja i primjeri dobre prakse o kojima se pričalo povezani su aktualnim pitanjima i izazovima u području:

  • digitalne humanistike,
  • digitalizacije i autorskog prava,
  • kreativne industrije i korištenja digitalne kulturne baštine,
  • analize korištenja digitalnih sadržaja,
  • projekata i uspostave redovnog programa digitalizacije,
  • digitalizacije specifičnih vrsta građe,
  • provedenih projekata digitalizacije.

Na ovogodišnjem su festivalu, kao pozvani predavači, sudjelovali i naši članovi Odsjeka. Prof. dr. sc. Kornelija Petr Balog i dr. sc. Kristina Feldvari održale su predavanje pod naslovom E-knjige u javnim kulturnim i znanstvenim ustanovama i upravljanje vlasničkim pravima: na primjeru hrvatskih knjižnica, dok je doc. dr. sc. Boris Bosančić održao predavanje pod naslovom Postupak označivanja teksta u projektima digitalizacije stare građe za potrebe znanstvenoistraživačkog rada.

Više informacija možete saznati na službenim mrežnim stranicama festivala.

Obrana diplomskog rada

U srijedu, 22. travnja 2015. godine Hana Marčetić obranila je diplomski rad pod nazivom Religija u informacijskom društvu pod mentorstvom doc. dr. sc. Borisa Badurine.

Terve, Suomi! (Dobar dan, Finska!)

U četvrtak, 16. travnja gostujuća profesorica dr. sc. Jannica Heinström sa Sveučilišta Åbo u Finskoj, održala je predavanje za studente Informatologije na temu obrazovanja iz područja knjižničnih i informacijskih znanosti te knjižničnog sustava u Finskoj.

Profesorica Heinström prvo je predstavila Sveučilište Åbo osnovano 1918. godine. Sveučilište čine četiri sastavnice: Fakultet umjetnosti, psihologije i teologije, Fakultet obrazovanja i socijalne skrbi, Fakultet znanosti i inženjerstva te Fakultet društvenih znanosti, poslovanja i ekonomije na kojem, s još četvero svojih kolega i dva doktoranda, predaje i profesorica Heinström. Na Sveučilištu trenutno studira 6,500 studenata od čega 800 međunarodnih studenata iz više od 70 zemalja. Svake godine diplomira 550 studenata, a 92% diplomiranih studenata zapošljava se u struci na poslovima za koje su stručno osposobljeni.

(Izvor fotografije: Åbo Akademi University Press Images)

Nakon nekoliko zanimljivih informacija o samom Sveučilištu, profesorica je govorila o Studiju informacijskih znanosti i trendovima u području knjižničnih i informacijskih znanosti.

 

Studij informacijskih znanosti pokrenut je 1982. godine i nudi mogućnost slušanja kolegija iz područja organizacije znanja, informacijskog pretraživanja, informacijskog ponašanja, komunikacije, informacijsko-komunikacijske tehnologije, vrjednovanja informacija i informacijskog menadžmenta. Studij prati društvene (gospodarske, ekonomske, tehnološke) trendove integrirajući ih u svoj program pa studenti tako mogu slušati kolegije kao što su vizualizacija podataka, kompetitivna inteligencija, organizacija znanja, webometrija, i dr.; isti se mogu slušati/pohađati/polagati putem online nastave, virtualnih učionica, blogova, wikija, kafića za učenje (tzv. learning café), ali i putem ‘klasičnih’ metoda kao što su predavanja, seminari i projektni zadatci.

Nakon što je predstavila Studij informacijskih znanosti, profesorica Heinström rekla je nekoliko riječi i o studentskom životu općenito,  mogućnostima Erasmus mobilnosti i što sve jedan student može očekivati tijekom studija u Finskoj.

Za one koji su propustili ovo zanimljivo predavanje, informacije su dostupne na mrežnim stranicama Sveučilišta te u službenom informativnom vodiču.

 

Erasmus mobilnost na  Sveučilištu Åbo, na Studiju informacijskih znanosti, moguće je realizirati tijekom diplomskog studija, a kako tri godine (preddiplomskog studija) vrlo brzo prođu, možda nije prerano da se već sada počnete pripremati za Finsku.

Siihen asti, moi moi! (Do tada, budite pozdravljeni!)

“Druga prilika” za knjižnice

Prošli je mjesec portal PSFK objavio članak o svojevrsnom oživljavanju knjižnica. Moglo bi se reći da se radi o arhitektonskom ‘tumačenju’ Urquhartovog načela “Niti jedna knjižnica nije otok.”

An obvious benefit to all these plans is better integration with people versus the tradition standalone library. For tenants and the community the library could better serve as a work space. Families with children living in the building benefit from a close adjacency to a learning resource. The downside, as with any thing that has a lot of components, if one fails there is an impact on the rest. And having these branches attached to a larger structure makes them more potentially vulnerable to replacement by a retail lease through legal wrangling.”

Više možete pročitati ovdje.

Treba li nam digitalna oporuka?

Digitalna ostavština i upravljanje profilima na društvenim medijima nakon smrti osobe pitanje je koje je u posljednje vrijeme zaintrigiralo mnoge, pa tako i dr. Lyn Robinson, profesoricu s Odjela za knjižnične i informacijske znanosti Sveučilišta u Londonu. Njezina promišljanja na tu temu možete pročitati ovdje, a kakva je percepcija tog kulturnog fenomena od strane javnosti možete pročitati u članku koji je BBC objavio 2013. godine.

Obilježavanje deset godina suradnje s Knjižnicom Franjevačkog samostana u Mostaru

Odsjek za informacijske znanosti ove je godine obilježio deset godina suradnje s Knjižnicom Franjevačkog samostana u Mostaru. 2005. godine Odsjek je pod tadašnjim vodstvom prof. dr. sc. Tatjane Aparac-Jelušić započeo suradnju s Franjevačkim samostanom u Mostaru na projektu obnove i otvaranja javnosti franjevačke knjižnice. Deset godina kasnije pred nama je iznimna knjižnica koja je gotovo od nule obnovljena u prostornom, sadržajnom i funkcionalnom smislu te otvorena javnosti. Knjižničari fra Ante Marić i gđa Zdravka Šilić, bez kojih danas knjižnice ne bi bilo, uložili su mnogo mukotrpnog truda i vremena u ovaj vrijedan i plemeniti cilj. U nizu dokumenata, programskih osnova i projektnih planova ostalo je zabilježeno kako je knjižnica obnavljana iz godine u godinu. Studenti knjižničarstva i informatologije iz deset generacija uvijek su rado odlazili na praksu ili volontirati u knjižnicu Franjevačkog samostana u Mostaru tijekom ljetnih mjeseci.

Kako bismo obilježili ovu godišnjicu te pokazali važnost ove suradnje za naš Odsjek, organizirali smo susret koji se održao 12. 3. 2015. na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Program susreta uključio je predavanje fra Ante Marića Knjižnica Franjevačkog samostana u Mostaru danas te predavanje prof. dr. sc. Tatjane Aparac-Jelušić Skrb društva za baštinske zbirke u samostanskim knjižnicama. Skup kojemu je nazočilo oko 80ak sudionika u ime uprave Filozofskog fakulteta u Osijeku pozdravio je prodekan za nastavu doc. dr. sc. Goran Livazović, a u ime Odsjeka za informacijske znanosti voditeljica Odsjeka, doc. dr. sc. Maja Krtalić. Fra Ante Marić predstavio je tijek obnove knjižnice od 2005. godine te današnje aktivnosti koje su vezane uz Knjižnicu i Samostan. Prof. dr. sc. Tatjana Aparac-Jelušić održala je zanimljivo izlaganje o potrebi da se na nacionalnoj razini pristupi skrbi za baštinske zbirke u samostanskim knjižnicama te izazovima koji se pri tome javljaju. Nakon predavanja bivši i sadašnji studenti koji su tijekom godina odlazili u Mostar družili su se s knjižničarom fra Antom Marićem. Atmosfera i dojam susreta svakako je vjerno pokazala koliko ova suradnja znači institucionalno Odsjeku za informacijske znanosti i Knjižnici Franjevačkog samostana u Mostaru, ali i osobno studentima i profesorima koji su tijekom godina bili dio ove suradnje. Fotografije, dojmove i sjećanja okupili smo u knjigu uspomena Most do Mostara koju smo ovom prigodom uručili Knjižnici.

Želim se u ime Odsjeka za informacijske znanosti zahvaliti svima iz Franjevačkog samostana u Mostaru koji su zaslužni za našu višegodišnju suradnju. Posebno hvala fra Anti i gđi Zdravki za svakog pojedinog studenta i studenticu koji su boravili kod njih i o kojima su skrbili. Hvala što su se potrudili naučiti ih stručnim poslovima čak i kada za to nisu imali previše vremena. Posebno hvala što su dodali brojne duhovne, moralne i životne lekcije koje su puno važnije od onih stručnih. Sigurna sam da će se ova uspješna suradnja nastaviti i dalje.

(Tekst napisala Maja Krtalić)

U organizaciji obilježavanja obljetnice sudjelovala je i studentica II. godine diplomskog studija Hana Marčetić koja je kao volonter određeno vrijeme provela u Knjižnici Franjevačkog samostana. O svojim utiscima s volontiranja Hana nas je već upoznala u tekstu objavljenom u rujnu 2014. godine, a kako je za nju bilo vidjeti fra Antu u Osijeku opisala je u nekoliko rečenica.

Kako mi je cijeli događaj manje više u izmaglici od uzbuđenja i dobrog raspoloženja uzrokovanog velikim brojem ljudi do kojih mi je iskreno stalo, a koji su se okupili na jednom mjestu, vjerojatno sam ga doživjela na pomalo specifičan način. Fra Ante je stvarno posebna osoba, svatko kome se ukaže prilika da komunicira s njime automatski je osvojen njegovom pojavom. Iako je moja uloga zaista bila nebitna, mislim da je malo tko toliko uživao u cijeloj priči.

Više puta se u večeri spomenula „ljudska dimenzija“ koja prati ovih deset godina i voljela bih staviti dodatan naglasak na to. Svima koji su bili u Mostaru na praksi ili volontirali u samostanskoj knjižnici jasno je o čemu je riječ, a nadam se da su i ostali uspjeli uhvatiti dio te posebne atmosfere. Tu nije riječ samo o jednom divnom čovjeku koji osvaja svojom dubinom, autentičnosti, karizmom i angažmanom, već o nizu ljudi koji su kroz cijelo desetljeće surađivali na različite načine. Ja sam došla u Knjižnicu tijekom zadnje godine, rezultati rada svih profesora (ne znam kako ne spomenuti profesoricu Aparac-Jelušić i profesoricu Krtalić, a onda se tu odmah nadodaju i profesori Hasenay i Pehar i dr.), brojnih studenata i knjižničarke Zdravke već su bili vidljivi. Imala sam priliku osvrnuti se i vidjeti što je nastalo iz truda i predanog rada s ljubavlju, zbog čega sam se prilično emocionalno uložila u svaku sitnicu koju je sačinjavala ova obljetnica. Vidjela sam ljude koji su zaslužni za pokretanje cijelog projekta i koji su ga nosili samo snagom volje na istom mjestu, upoznala sam bivše studente s kojima sam komunicirala mjesecima i koji su mi svojim sjećanjima na vrijeme provedeno tamo uljepšali mnoge dane. Bez ikakvog pretjerivanja mogu reći da sam se osjećala privilegirano biti okružena prijateljima i kolegama, profesorima i studentima koji su pomogli u izgradnji tog osjećaja. Duboko sam zahvalna na svemu što su učinili, ne samo zbog rezultata koji su neupitni i dokazuju da se isplati uložiti sebe u ono u što vjeruješ, već i na tome što sam tako i ja dobila priliku osjećati se ponosno biti dijelom takve priče.

Nadam se da je i ostalim studentima koji su bili u Mostaru ova obljetnica bila lijepo iskustvo te da je u onima koji još nisu bili pobudila želju da odu. Zaista se ima što doživjeti i vidjeti, ali i obogatiti sebe kroz druženje s ljudima koji cijelu priču čine živom.”

“Stanarinac” požnjeo uspjeh

Kao što smo već pisali, studenti Ivana Manojlović, Hana Marčetić i Antun Matanović svojim su projektom Stanarinac sudjelovali na drugom osječkom Akceleratorskom poduzetničkom kampu. Odlukom žirija, od dvadeset projekata u užem krugu dva su projekta osvojila izravan ulazak u poduzetnički program, a tim Stanarinac, zajedno s još četiri projekta, osigurao je uvjetni ulazak u poduzetnički inkubator.

Ovom prilikom čestitamo našim vrijednim studentima i želimo im puno uspjeha u daljnjem radu.