O novim studijskim programima u emisiji “Brtva glave” Radio Osijeka

Danas, 10. rujna, u emisiji “Brtva glave” Radio Osijeka bit će predstavljeni novi studijski programi Odsjeka za informacijske znanosti.

Emisiju pripremaju studenti Odjela za kulturologiju Sveučilišta J. J. Strossmayera, a što vas sve očekuje ako ste upisali ili planirate upisati neke od novih studijskih programa možete saznati ukoliko od 20 sati pa do ponoći vrijeme provedete uz večerašnju emisiju.

Ukoliko večer ipak morate provesti učeći i pripremajući se za drugi jesenski ispitni rok ili dovršavajući vaš završni rad ili vas je, pak, sila četvrtka natjerala u večernji izlazak, emisiju možete poslušati i putem poveznice (Posljednje emisije) na njihovim mrežnim stranicama.

Radionica “Organizacija i čuvanje osobnih digitalnih dokumenata”

Dana 5.9.2015. kolegice Hana Marčetić, Ivana Manojlović, Ivana Turk i moja malenkost, kao zadatak smo imale provesti radionicu za tinejdžere na temu “Organizacija i čuvanje osobnih digitalnih dokumentata”. S obzirom na to da se niti jedna od nas ranije nije susrela s ovakvom vrstom izlaganja, ovaj zadatak smatrale smo vrlo izazovnim upravo zbog toga što nismo mogle predvidjeti očekivanja publike te zbog činjenice kako niti jedna od nas nije do sada sudjelovala u provedbi radionice. Imale smo mnogo vremena za razmisliti o tome što ćemo i kako predstaviti tinejdžerima koji ponekad slove kao vrlo zahtjevna publika.


Nakon mnogo brainstorminga i pregledavanja literature sve je bilo spremno – prezentacija u trajanju od 45 min (naravno u Preziju), popratni materijali u vidu plakata, letaka i brošure te evaluacijski materijali. Spremne za radionicu, pojavile smo se u Klubu mladih Gradske i sveučilišne knjižnice, pomalo uplašene i raspoložene za dobru zabavu s tinejdžerima.

Ono što nas je iznenadilo bilo je to da je naša populacija tinejdžera bila mlađa nego što smo očekivali, od 12tak osoba, njih oko polovica bili su ne više od 12 godina starosti. U svakom slučaju, bilo ih je više nego što smo se nadale te su bili mlađi nego što smo mislili da će biti.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Nakon početne treme, hrabro smo ispričale i izložile sve što smo im pripremile kroz prezentaciju i popratne materijale, odgovorile na mnoštvo pitanja o digitalnim dokumentima i nevezano za njih. Tinejdžeri su bili vrlo znatiželjni i otvoreni te su bez problema navodili primjere iz vlastitog života i u potpunosti shvatili poantu ove naše radionice. Razgovarali smo s njima o važnosti očuvanja digitalnih dokumenata te smo pogledali nekoliko videa. Ekipa je na radionicu došla poprilično zainteresirana ali i s većim znanjem o digitalnim dokumentima nego što smo mi to očekivale. Ono što je možda najbitnije, na kraju radionice zajedno smo zaključili zbog čega je bitna zaštita digitalnih dokumenata, te koji su najbitniji koraci u provedbi iste.

Nadamo se da smo svi skupa s radionice otišli kući s novim znanjima te da smo kod djece probudile iskru važnosti čuvanja digitalnih dokumenata. Radionicu ćemo pamtiti kao pozitivno iskustvo kroz koje smo mnogo naučile te koje ćemo nadamo se, možda i ponoviti 🙂

(Tekst napisala Elizabeta Vujnovac)

Rana pismenost i slikovnice kao prvo dječje štivo na 1. programu Hrvatskog radija

Povodom Međunarodnog dana pismenosti, prof. Ivana Martinović gostovat će u emisiji “Jezik i predrasude” na 1. programu Hrvatskog radija u utorak, 08. rujna s početkom u 13:30 sati.

Ukoliko ste tada slobodni i ukoliko se nađete u blizini nekog radio prijemnika ili računala, pozivamo Vas da poslušate zašto je važno poticati razvoj vještina rane pismenost i koja je uloga slikovnice kao prvog strukturiranog štiva s kojim se djeca susreću, a koje predstavlja i prvi izvor pisane riječi na putu razvoja pismenosti.

Oni koji tada budu zauzeti, gostovanje prof. Martinović moći će poslušati u arhivi emisije “jezik i predrasude”.

Moje iskustvo s prakse u Hrvatskoj narodnoj banci

Ove akademske godine objavljen je Natječaj HNB-a u kojemu je pisalo da traže studente za obavljanje studentske stručne prakse. Ono što me posebno potaknulo da se prijavim bilo je to što sam prvi put vidjela da u natječaju traže, između ostalih, i informacijske stručnjake. Bilo mi je drago što su prepoznali da traže baš nas te sam to shvatila kao priliku koju ne bih trebala propustiti i prijavila sam se.

Praksa je trajala točno mjesec dana i radila sam svaki dan puno radno vrijeme, od 8h-16h i odrađivala sam je u Informacijsko-dokumentacijskom odjelu koji inače obuhvaća arhiv i knjižnicu Banke. Radila sam kao informacijski stručnjak u arhivu, a voditelj arhiva je gospodin Egon Kraljević kojemu sam jako zahvalna što me upućivao u svaki novi posao koji je morao odraditi i sa strpljenjem mi pokazivao i objašnjavao sve što me zanimalo.

Moje radno mjesto nalazilo se u uredu s još pet studenata koji imaju priliku raditi ondje preko Student servisa. Atmosfera u uredu je bila vrlo opuštena, ali i radna, što i je najbolja kombinacija za veću efektivnost i produktivnost u poslu.

Što se tiče posla, odrađivala sam poslove vezane uz digitalizaciju gradiva. Točnije, pripremala sam gradivo za digitalizaciju, tzv. patchiranjem i skeniranjem, nakon čega sam ga vraćala u prvobitno stanje, tzv. odpatch. Ovaj postupak radi se sa svakim pojedinim registrom. Osim pripreme za digitalizaciju, išla sam i na preuzimanje gradiva u razne direkcije kojega su one pripremile te smo ga smještali u arhiv gdje smo mu dodjeljivali mjesto i brojeve. Također, jedan od poslova s kojim sam se upoznala jeste i izlučivanje gradiva iz arhiva. Poznavajući zakone i pravila, zajedno s gospodinom Egonom, izrađivala sam popise za izlučivanje. Pomoću izrađenih popisa gradivo se pronalazi u arhivu i uništava se pomoću stroja za uništavanje i rezanje papira. Najveći dio mog posla odnosio se na opis starijeg gradiva. Opisala sam stotinjak registara onim atributima koje zahtijeva poslovanje arhiva. Dakle, htjela bih naglasiti, iako je već poznato, kako je praktični rad jako bitan za razumijevanje i shvaćanje nekoga posla pa tako i ovdje. Na fakultetu sam učila o teoriji poslovanja arhiva, što mi tada i nije bilo posve jasno, ali tek kada sam i sama to primijenila, odradila neke od navedenih poslova, shvatila sam kako su svi ti postupci i procesi jednostavni i laki za odraditi. Poslove sam ukratko opisala jer ne želim stavljati naglasak samo na to što sam radila, želim reći da steći radno iskustvo ne znači samo naučiti nešto raditi, već puno više od toga.

Nakon samo prvog dana prakse, više je nisam doživljavala kao obvezu, nije mi bila opterećenje, jer, baš naprotiv, uživala sam u tih mjesec dana, spojila sam ugodno s korisnim. Ovom praksom proširila sam vidike, osjetila kako je to biti zaposlenik ovakve institucije, vidjela kako stvari funkcioniraju negdje dalje pa i konkretno upoznala arhivski posao u praksi i još puno toga. Ono što je najvažnijee jeste da su moja očekivanja ispunjena, ali ja sam doživjela i više od očekivanoga. Mislim da je svaki čovjek zadovoljan kada nakon određenog posla i uloženog truda vidi da vrijeme nije potrošeno uzalud, nego da je iz toga izvukao nešto pozitivno i korisno, ono što ide njemu na izgradnju pa prema tome, i na izgradnju njegove zajednice.

(Tekst napisala Ema Čelebić)

Obrane diplomskih radova

U četvrtak, 09. srpnja 2015. godine Ivana Macokatić obranila je diplomski rad pod nazivom Digitalna besmrtnost: stavovi i uvjerenja o digitalnom životu poslije smrti pod mentorstvom doc. dr. sc. Borisa Badurine i sumentorstvom dr. sc. Milijane Mičunović.

U petak, 10. srpnja 2015. godine Ivana Nogalo obranila je diplomski rad pod nazivom Kvaliteta knjižnične zbirke: knjižnica Osnovne škole Čeminac pod mentorstvom prof. dr. sc. Kornelije Petr Balog.

 

Obrana doktorskog rada

Dana 6. srpnja 2015. godine Darko Lacović obranio je doktorski rad na temu Informacijske potrebe i ponašanja katoličkih svećenika pri traženju i korištenju informacija za pastoralni rad pod mentorstvom izv. prof. dr. sc. Sanjice Faletar Tanacković i doc. dr. sc. Ive Džinića. Obrana se održala na Sveučilištu u Zadru pred stručnim povjerenstvom u sastavu: izv. prof. dr. sc. Ivanka Stričević, doc. dr. sc. Ivo Džinić i doc. dr. sc. Franjo Pehar.

Čestitamo kolegi Lacoviću i želimo mu puno uspjeha u daljnjem radu.

Svečana promocija magistara informatologije i magistara hrvatskog jezika i književnosti i knjižničarstva

Dana 03. srpnja 2015. godine u Svečanoj dvorani Filozofskog fakulteta u Osijeku održana je svečana promocija diplomiranih studenata Filozofskog fakuletat u Osijeku. Među diplomiranim studentima na ovoj je promociji bilo i deset naših studenata, točnije šest magistara informatologije i četiri magistra hrvatskog jezika i književnosti i knjižničarstva: Bajić, Meri; Đurđević, Anja; Furi, Ivana; Jukić, Iva; Marčetić, Hana; Smajić, Andrea; Dorić, Maja; Muha, Maja; Pauzer, Mato i Tomaz, Dijana.

Čestitamo svim našim (sada već bivšim) studentima i želimo im puno osobnog i profesionalnog uspjeha!

Što Osijek Software City misli o novom studijskom programu “Informacijska tehnologija”?

Što Osijek Software City misli o novom dvopredmetnom diplomskom studiju Informacijske tehnologije možete pročitati na njihovim mrežnim stranicama.

Budući da su neki od ciljeva djelovanja OSC Udruge i usmjeravanje obrazovanja u području IT-a te zapošljavanje mladih obrazovanih stručnjaka u IT industriji, drago nam je da je program novog diplomskog studija naišao na njihovo veliko odobravanje.

Zahvaljujemo se na iskazanoj podršci i marketingu našeg novog studija i radujemo se budućoj suradnji. 🙂

Erasmus+ praksa v Mestni knjižnici Ljubljana

Vjerujem da nema potrebe za objašnjavanjem zašto je stručna praksa, a posebno Erasmus+ praksa, zanimljiva i korisna za jednog studenta. O tome se puno priča i većinom smo svi svjesni koliko je to dragocjena prilika za doživjeti i naučiti nešto novo, ali i upoznati nova mjesta i nove ljude. Radije bih se posvetila pitanju zašto baš praksa u MKL?

Moja je želja da odem upravo tamo počela zahvaljujući Kristini i Zrinki, dvjema kolegicama-studenticama iz Zadra, koje su prošlo ljeto tri mjeseca provela na praksi u Ljubljani. Njihova iskustva i oduševljenost tamošnjom gradskom knjižnicom, u kombinaciji s uvjerenjem da treba njegovati kontakte i dobrosusjedske odnose sa zemljom čije su prakse na području knjižničarstva ujedno i vrlo slične i vrlo različite hrvatskima, potaknula su me na odluku da se prijavim na Erasmus+ praksu.

Proces prijave je vrlo jednostavan (i, ako nekoga zanima, slobodno neka mi se obrati da mu pomognem – i ja sam imala pomoć od kolega koji su to već prošli) i nakon prikupljene papirologije, obavljenog testiranja znanja stranog jezika te motivacijskog razgovora, bila sam spremna za dva mjeseca u Sloveniji.

Program koji su mi poslali već je sam po sebi govorio o količini truda i razmišljanja koji su uloženi u osmišljavanje moje prakse. Svaki je dan ispunjen zbivanjima i, da vas ne varam, u početku je znalo biti i naporno. Međutim, kad mi se i činilo da je četvrta ili peta osoba s kojom trebam proći upoznavanje njegovog ili njezinog radnog mjesta već previše, njihove zanimljive priče i osoban pristup, olakšavale su mi da zadržim pozornost i maksimalno se dam u svaki novi razgovor. Moram istaknuti i da je program bio vrlo fleksibilan, da su svi bili otvoreni za prilagođavanje mojim interesima i željama, a ako sam u bilo kojem trenutku odlučila da trebam pauzu svi su imali razumjevanja.

U početku mi je jezik malo predstavljao problem, što je i najveći dio razloga zašto su prva dva tjedna teža od ostalih. No nakon toga sam bez problema mogla razumijeti slovenski, neovisno o naglascima, a na kraju sam pročitala i nekoliko knjiga na slovenskom.

Sama praksa je protekla kroz upoznavanje rada mreže knjižnica koje čine MKL, putovanja u okolna mjesta i knjižnice poput Kranjske, Kamničke, knjižnice Vrhnika (koja je uređena kao svojevrstan hommage tvornici kože koja je prije djelovala u tom prostoru, strašno originalno i dobro izvedeno!), zatim u Medvodama, Sveučilišne knjižnice itd. Posjetila sam i Centralnu tehnišku knjižnicu te Narodnu in universitetnu knjižnicu, NSK Slovenije. ￿

Bilo je tu i drugih poslova, koji su klasičniji za studentsku praksu – slaganje majica i pretipkavanje popisa pročitanih knjiga za projekt Poletavci, zatim pripremanje vreća s knjigama za projekt Maček v žaklju – nešto kao spoj na slijepo s knjigom, i slično. No i to je bilo na volju udeleženke, odnosno nisam morala raditi ako mi nije bilo zabavno. Uz nabrojane, predstavljeni su mi projekti Mesto bere (Grad čita), Beremo s tačkami (gdje djeca čitaju psima), a sudjelovala sam i u pripremi te izradi ankete za neke koji su još u fazi pokretanja. Posjetila sam Pionirski oddelk i puno čula o procesu vrednovanja literature za mlade u Sloveniji, o čemu se puno pričalo i na konferenciji Bologna po Bologni, kojoj sam također prisustvovala. Vrlo sam zavoljela i Trubarjevu hišu literature u kojoj se organiziraju razgovori s autorima i druga zanimljiva događanja. Osim ekskurzije u Kamnik na temu Priredaba i obrazovanja djece te Konferenciji Knjige brez meja Bologne po Bologni bila sam i na Danu dobrih praksi u Grosuplju, posebno zanimljivom seminaru Praktični vidiki objavljivanja v odprtem dostupu, Strukovnom događaju Evropski programi izobraževanja odraslih, na kojem sam kratko pretstavila i svoju praksu, te sam sudjelovala na obilježavanju Dana MKL. Prisustvovala sam i čitalačkim klubovima Berem, torej mislim i Brali krog.

Uz sve te načine na koje sam se imala priliku dodatno obrazovati kroz ovu praksu, na terenu sam vidjela Slovensku knjižnicu sa zbirkom minijaturnih knjiga, Šentvid – takozvanu Zelenu knjižnicu, Franceta Škerla sa zbirkom igračaka te još velik broj njih koje nema smisla nabrajati. Meni je posebno draga bila knjižnica Rudnik, a u slobodno vrijeme posjetila sam i Maribor, pa sam svratila pogledati i njiihovu knjižnicu. Bila sam iskreno impresionirana knjižnicama koje sam posjetila, svaka je bila posebna i na svoj način privlačna. Najviše sam vremena, ipak, provela u Knjižnici Otona Župančića, centralnoj knjižnici, u društvu zanimljivih, dragih i pametnih ljudi s kojima sam se brzo osjećala opušteno i domaće.

Poseban doživljaj predstavljala mi je Bibliopedagoška ura zahvaljujući kojoj sam imala priliku čitati slikovnicu i pjevati na slovenskom djeci s posebnim potrebama. Dan proveden u Bibliobusu bio je jednako uzbudljivo i zanimljivo iskustvo, a uz sve to, te one klasične aspekte knjižničarskog posla (koji nisu tako klasični u mreži knjižnica s više od 30 knjižnica), predstavljeni su mi i Borza dela, Borza znanja i Središče za samostojno učenje u sklopu Centra vseživljenskega učenja, portal e-knjiga na prodaju i posudbu Biblos, skupni katalog COBISS (jedan za cijelu Sloveniju!) te stvarno velik broj drugih usluga dostupnih na mreži. Imala sam i par zadataka koji su me podsjećali na studij Informatologije. Primjerice izrada ankete 1ka, mapiranje i eko karte, pa uz par razgovora nekoliko analiza poput zadataka analize i usporedbe strategije narodnih knjižnica, a naučila sam se snalaziti i u Joomla! CMSu. Sve je to bilo vrlo opušteno i zabavno, kao i ljudi koji su me okruživali. O tome bolje da ni ne počinjem.

Uz sve ovo, stigla sam i putovati po Sloveniji, vidjeti okolna mjesta, posjetiti Bled, Brezje, Bohinj i Maribor. Tako sam se i kupala, a doživjela sam i noćni život. Upoznala sam puno strašno zanimljivih ljudi, a naučila sam i puno toga o kulturi Slovenije, Hrvatske, multikulturalnosti… I nećete vjerovati, ali ovo je bio maksimalno skraćeni osvrt na moja dva mjeseca u Sloveniji, još sam puno toga ispustila!

Praksa u MKL za mene predstavlja ne samo jedinstveno i zanimljivo iskustvo, pa čak niti samo jedinstven uvid u djelovanje knjižnice te svjedočenje o razvoju projekata i drugih procesa unutar knjižnice od samih začetaka i teorije do konkretne implementacije, već i način da se pokrene komunikacija između ovih dviju srodnih knjižničarskih praksa te velik korak u učenju o otvaranju i razumijevanju, prilagođavanju i poštovanju te mnogo drugih velikih riječi, koje postanu još zanimljivije kada ih doživite u praksi. Imala sam sreće da sam svoje vrijeme u Ljubljani provela u vrijeme krcato događanjima i vrlo sam zadovoljna svojom odlukom da tamo provedem praksu. I iskreno se nadam da će biti još puno Osječkih studenata, a posbeno Informatologa, koji će iskoristiti ovu priliku!

(Tekst napisala Hana Marčetić)

Shift 2015

10. lipnja 2015. Dan #1

Nakon duge vožnje vlakom do Zagreba, presjedanja i čekanja idućeg vlaka te još duže vožnje uz predivne poglede na prirodu i more, napokon stižemo na odredište. Očaravajući Split čak niti rano u jutro nije pust; štandovi s torbama, šeširima i ostalim raznovrsnim suvenirima, koji privlače pažnju mnogobrojnih turista, niču na svakom koraku. Ulice su pune turista iz svih krajeva svijeta. Dok neki od njih žure na vlak ili autobus, čekaju trajekte sjedeći u parkovima i spavajući na klupama, neki, poput nas dvije, traže svoj smještaj te se probijaju gradom sa svojom prtljagom. Iako su nam sve potrebne lokacije bile međusobno poprilično blizu, detaljno smo proučile kartu kako bi izbjegle lutanja i gubljenja malim uličicama i prolazima grada Splita. Brzo smo pronašle naš hostel Golly&Bossy gdje se prijavljujemo i, oduševljene prostorom, osobljem i pogledom, započinjemo daljnje razgledavanje i pripreme za konferenciju idući dan.

Nakon odmora od puta i upoznavanja s gradom, dolazi vrijeme za ozbiljnost i ispunjavanje zadataka koji se nalaze pred nama. Nakon nekoliko razmijenjenih mailova s upitom za pomoć u organizaciji konferencije s gospođicom Katarinom, koja se bavi odnosima s javnošću, dolazimo (nakon kraće pomutnje s Google mapama) do Muzeja grada Splita, gdje se ona nalazi. Dolaskom vidimo Shift zastavice i plakate čime smo znale da smo na pravom mjestu. Mnoštvo je ljudi užurbano radilo u poslovima koji su im bili zadani te se sve činilo kako bi sutrašnja konferencija bila kvalitetno pripremljena. Upoznajemo se s Katarinom, zahvaljujući ljubaznim ljudima koji su nas do nje uputili i saznajemo da je organizacija pokrivena dovoljnim brojem volontera te da nemamo u čemu sudjelovati, osim uživati u danu i provedenom vremenu u gradu te sutra na predavanjima i ostalim događanjima na konferenciji (što nam je Katarina lijepo rekla, ugodno iznenađena našim upitom za pomoć). Kako smo se taj dan upoznale s gradom, nije nam bio problem pronaći Hrvatsko narodno kazalište u kojem se održavala konferencija. Kazalište je također bilo potpuno u znaku konferencije, ukrašeno zastavama i plakatima Shifta, ali i okruženo organizatorima i volonterima koji su užurbano obavljali posljednje pripreme za sutrašnji događaj.

11. lipnja 2015. Dan #2

Nakon što smo vidjele pripreme za konferenciju, znale smo da se sprema nešto veliko. Iz tog razloga nismo imale problema s ranojutarnjim buđenjem i pripremama na odlazak i cjelodnevno provođenje vremena na konferenciji. Dolaskom pred kazalište, imale smo što i vidjeti: nismo bile jedine takvog mišljenja. Iako je unutrašnjost kazališta bila prostrana, još je dugačak red bio vani tijekom registracije sudionika. Mnogi su novinari ispred kazališta pred kamerama govorili o događaju, fotoaparati su blicali sa svih strana i sve to u očekivanju početka konferencije. U redu nismo dugo čekale, brojni volonteri su vrlo brzo rješavali registracije i akreditiranje prijavljenih. Kako smo se unaprijed informirale o događaju, znale smo da će biti mnogo sudionika te nas broj nije iznenadio; čak što više, bile smo ushićene biti dio tako ozbiljnoga i profesionalnoga događaja. S dobivenim smo akreditacijama krenule do dvorane, koja nas je očarala svojim bogatim izgledom i u kojoj smo potražile slobodna mjesta te uzbuđeno pričekale početak programa.

Uslijedio je govor otvorenja kojeg su održali gradonačelnik grada Splita Ivo Baldasar, župan splitsko-dalmatinski Zlatko Ževrnja, ministar poduzetništva i obrta Gordan Maras i savjetnik Predsjednice Republike za gospodarstvo Marko Jurčić. Prije početka programa na pozornici se pojavio i organizator konferencije Ivan Burazin, koji je publici objasnio kako je došao na ideju konferencije u Splitu te opisao tijek napredovanja svakog idućeg Shifta, sve do ovogodišnjega, na kojemu smo imale priliku prisustvovati. Daljnju riječ preuzeo je voditelj konferencije Peter Hopwood koji nam nije dao izbora nego napraviti najbolji meksički val kako bi nastavili dalje do prvog govornika. Uvježbavanjem vala, uspjeli smo postići onaj (po njemu) zadovoljavajući te nam je najavio Mikea Butchera s govorom o razvoju startup-a i velikim tehnološkim trendovima.

Mike je naišao na veliko oduševljenje publike koju je svojim specifičnim pristupom zalijepio za svaku svoju riječ (nakon malo istraživanja, bilo nam je jasno zašto je ‘faca’; odakle toliko oduševljenje (pa i naše), s obzirom na njegovu razvijenu profesionalnost i poprilično ispunjen životopis). Nismo primijetile da promiče vrijeme sve dok nam Mike nije uputio onaj završni „thank you Split and goodbye“, nakon čega je Peter na pozornicu pozvao Andreu Barricu. Ona nas je upoznala sa svojim startup-om InDinero, navodeći sve uspone i padove na koje je naišla zajedno sa svojim timom, te kako su zajedničkim snagama ipak izborili uspjeh, bez obzira na ekstremne poteze koje su morali povući. Nakon njezina govora, došlo je vrijeme za Shift Challenge na kojemu su četiri suca (Andrea Barrica, Nick Grossman, Amy Cosper, Mike Butcher) analizirali rad prvih šest startup timova i tražili im slabe točke kako bi poboljšali svoje projekte.

Nismo znale što očekivati, ali timovi su se pokazali veoma dobrima, većina njih je imala već aktivne projekte sa svojim korisnicima koje su htjeli unaprijediti, a ne samo ideje koje bi htjeli razviti. Challenge se pokazao veoma zanimljivim s obzirom na raznolikost predstavljenih ideja i projekata timova, a dočekali su ih suci za koje smo se već ranije uvjerile da uz njihovo sudjelovanje, ne može biti razočaravajuće, već upravo suprotno – zanimljivo i korisno. Nakon pauze za ručak, konferencija se nastavlja prezentacijom Nicka Grossmana (Union Square Ventures) koji je govorio o beskrajnom tijeku dominacije i disruptivnih inovacija koje se svakodnevno odvijaju u razvoju tehnologije. Uslijedio je chat sa Amy Cosper, glavnom urednicom magazina Entrepreneur, a zatim i novih šest timova na Shift Challenge-u. Drugi Challenge značio je predstavljenih 12 projekata koji su činili pola prijavljenih, nakon čega je uslijedila pauza za kavu, a druga polovica projekata pričekala je idući dan za 3 minute svog trenutka. Konferencija se nastavlja razgovorom sa Shai Winingerom, Tomazom Stolfaom te Orom Offerom. Iz tih razgovora saznali smo nešto više o Fiverru, Layeru i SimilarWebu.

Posljednji govor u prvom danu konferencije održao je Evan Stites-Clayton iz Teespringa, koji je govorio o rušenju granica i kreiranju novih prilika, i to na globalnoj razini. U tom još jednom u nizu zanimljivih predavanja saznali smo kako je Teespring pomogao brojnim ljudima u zarađivanju i općenito kako se rodila ideja Teespringa. Gledajući dnevni plan događaja, posljednji govor trebao je održati još Steve Huffman, no umjesto njega na pozornicu je došao Peter i objasnio kako je Steve zbog posla morao otkazati svoj govor na Shiftu. To nas je malo razočaralo s obzirom da nas je zanimalo što bi imao reći o Redditu i Hipmunku, ali vjerojatno bi nam bilo i previše toliko pozitivnih dobrih govora u jednom danu; stoga bolje spriječiti (da se malo utješimo). Tu je došao trenutak pozdravnog govora za prvi dan konferencije, poziv svima na afterparty u splitskom kafiću Moon i najava za sutrašnji, završni dan.

13. lipnja 2105. Dan #3

Drugi dan konferencije započeo je nešto malo kasnije od prvoga (vjerojatno pametno proračunato gledajući na afterparty noć ranije), tako da smo se uspjele odmoriti i skupiti energije za drugi, još uzbudljiviji dan pred nama. Zagrijavanje prezentacijom o strategiji razvoja proizvoda u svijetu startup-a započeo je Des Traynor iz Intercoma. Iako je održao podosta zanimljiv govor, u zraku se osjetila nestrpljivost publike za onim što slijedi nakon njega. To je posebno došlo do izražaja kada je u svojoj prezentaciji (slučajno ili namjerno, nismo sigurne), prikazao sliku Octocat maskote uz tekst „to help people write better code“.

Svi smo znali što slijedi. Odmah nakon što je Peter najavio Tomov izlazak pred publiku (koja je, usput rečeno, dotle popunila svako mjesto u kazalištu), pljeskanje je ispunilo cijelu unutrašnjost. Dugo iščekivanje je dočekalo svoje vrijeme. Tom Preston-Werner, jedan od osnivača i nekadašnji CEO GitHub-a, zagovornik open source-a, suosnivač Codestartera ‘i još sto i jedna kvaliteta’. Upijali smo svaku njegovu riječ. Ne zato što je to on i što svi znaju za GitHub; razlog je u tome što je svaka njegova riječ bila neopisivno ispravna, logična i realna: „Invest in your team. Help your users kick ass. Money is a by-product.“ Potvrdio je sve ono pozitivno što smo o njemu mislili. Zaposlenici mogu reći da rade s njim, a ne za njega. Moglo bi se tu još puno pisati o njegovu izlaganju, ali i drugi zaslužuju koju riječ hvale.

Publika je oduševljeno, još pod dojmom, pljeskom pozdravila Toma. Na pozornicu dolazi T. Preston-Werner te se Peter nakon najave povlači s pozornice i daje riječ novom govoru. Ne, nije greška u najavi. Riječ je o Tomovoj ženi Theresi, koja zajedno s njim sudjeluje u projektu Codestarter, kojim žele što većem broju zainteresirane djece omogućiti uvjete za kodiranje i napredovanje, ukoliko su u uvjetima koji im ne pružaju takve mogućnosti. Govor na Shift konferenciji bio je prvi veći govor koji je Theresa ikad održala te se uzbuđenost u njezinu glasu mogla primijetiti, no bez obzira na to, prenijela je govor o humanosti i objasnila važnost doniranja, s pogledom na bolju i svjetliju budućnost. Prije ručka uslijedio je govor Stana Schrodera (Mashable), a nakon njega na red je došao Allan Grant i njegova priča o nastanku Hired.com te priča gdje je tanka granica između ludosti i genijalnosti koja priječi/vodi do uspjeha. U konačnici su preostala još dva Challenge-a u kojima su preostali timovi prestavljali svoje projekte pred sucima i publikom, a između njih je publika mogla poslušati razgovor s Aaronom Whiteom iz Venrocka i zatim nakon kratke pauze priču Qasara Younisa iz Y Combinatora. Posljednji govor, prije ceremonije zatvaranja, održao je Marcus Segal (Zynga), u kojem je ispričao kako je došlo do preokreta u shvaćanju njegove budućnosti i što želi raditi, i to tijekom igranja igre s jednom staricom (iz tog je razloga i naziv njegovog govora „Lessons from the Journey“ bio veoma prikladan). Završetak Segalova govora značio je početak najnapetijeg dijela za sve timove koji su sudjelovali sa svojim projektima u Challenge-ima: proglašenje triju najboljih projekata. Završnim se govorom Shift polako privodio kraju, a konačnu zahvalu iznio je organizator Ivan Burazin, nakon koje je na pozornicu pozvao sve volontere i sudionike koji su pomogli u organiziranju i provedbi Shift konferencije u 2015. godini. S obzirom da smo i bili u kazalištu, zastori su se teatralno spustili i ostavili publiku pod posebnim doživljajem.

Za nas spušteni zastori nisu još značili kraj konferencije s obzirom da smo se ‘slučajno’ našle kod izlaza iz dvorane istovremeno kad i Tom s kojim smo se zaustavile u hodniku, izmijenile par riječi i uhvatile fotografiju koja će uvijek vraćati sjećanja na taj događaj!

I konačna poruka svih izlagača te summa summarum cijelog događaja bi bila:

(Tekst napisala Josipa Iljić)