Doživljaj volontiranja u Franjevačkoj knjižnici u Mostaru jedan je od onih koje je teško pretočiti u riječi. Najjednostavnije je reći da ga apsolutno preporučujem svima. Rad s korisnicima, popisivanje prinova, katalogizacija i drugi stručni poslovi samo su jedan dio onoga što sam dobila od odlaska tamo. Stekla sam nova stručna znanja i radila u programu Biblio.Net s kojim se ranije nisam imala priliku susresti. Uz to, iznimno je zanimljivo bilo steći iskustvo rada u tako karakterističnoj knjižnici, smještenoj u sklopu samostana, u multikulturalnoj sredini, s jedinstvenim knjižničnim fondom i raznolikim korisnicima.
Radno vrijeme mi je svakog dana proletjelo u tren oka, koliko god da sam radila uvijek se netko brinuo ne radim li previše, a slobodno vrijeme provodila sam kako sam željela, upoznajući Mostar i okolicu. Malo je reći da su časne sestre kod kojih sam bila smještena, knjižničarka Zdravka i svi ostali u samostanu bili gostoljubivi. Uistinu nije potrebno više od nekoliko sati da se osoba udomaći i počne osjećati kao kod kuće u njihovom društvu. A o fra Anti Mariću, knjižničaru, ne može se reći dovoljno. Svakome bi bila privilegija učiti od tako inteligentne, zanimljive, ali i vrlo duhovite osobe.
Zaista je neprocjenjivo iskustvo imati priliku doživjeti toliko puno u tako malo vremena, skupiti vrijedno znanje iz struke, ali i uživati dva tjedna u zanimljivom društvu, učenju u najpoticajnijem smislu te riječi te upoznavanju novih mjesta i situacija. Nadam se da će se što veći broj studenata odvažiti iskoristiti ovakve i slične mogućnosti, jer bih voljela kada bi svatko imao priliku obogatiti se na način na koji sam ja imala prilike u Mostaru. Zato, kolege i kolegice, razmislite o volontiranju ili praksi kao načinu za učenje i rad na sebi, pa krenite u slične avanture!
(Tekst napisala Hana Marčetić)