Odsjek za informacijske znanosti ove je godine obilježio deset godina suradnje s Knjižnicom Franjevačkog samostana u Mostaru. 2005. godine Odsjek je pod tadašnjim vodstvom prof. dr. sc. Tatjane Aparac-Jelušić započeo suradnju s Franjevačkim samostanom u Mostaru na projektu obnove i otvaranja javnosti franjevačke knjižnice. Deset godina kasnije pred nama je iznimna knjižnica koja je gotovo od nule obnovljena u prostornom, sadržajnom i funkcionalnom smislu te otvorena javnosti. Knjižničari fra Ante Marić i gđa Zdravka Šilić, bez kojih danas knjižnice ne bi bilo, uložili su mnogo mukotrpnog truda i vremena u ovaj vrijedan i plemeniti cilj. U nizu dokumenata, programskih osnova i projektnih planova ostalo je zabilježeno kako je knjižnica obnavljana iz godine u godinu. Studenti knjižničarstva i informatologije iz deset generacija uvijek su rado odlazili na praksu ili volontirati u knjižnicu Franjevačkog samostana u Mostaru tijekom ljetnih mjeseci.
Kako bismo obilježili ovu godišnjicu te pokazali važnost ove suradnje za naš Odsjek, organizirali smo susret koji se održao 12. 3. 2015. na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Program susreta uključio je predavanje fra Ante Marića Knjižnica Franjevačkog samostana u Mostaru danas te predavanje prof. dr. sc. Tatjane Aparac-Jelušić Skrb društva za baštinske zbirke u samostanskim knjižnicama. Skup kojemu je nazočilo oko 80ak sudionika u ime uprave Filozofskog fakulteta u Osijeku pozdravio je prodekan za nastavu doc. dr. sc. Goran Livazović, a u ime Odsjeka za informacijske znanosti voditeljica Odsjeka, doc. dr. sc. Maja Krtalić. Fra Ante Marić predstavio je tijek obnove knjižnice od 2005. godine te današnje aktivnosti koje su vezane uz Knjižnicu i Samostan. Prof. dr. sc. Tatjana Aparac-Jelušić održala je zanimljivo izlaganje o potrebi da se na nacionalnoj razini pristupi skrbi za baštinske zbirke u samostanskim knjižnicama te izazovima koji se pri tome javljaju. Nakon predavanja bivši i sadašnji studenti koji su tijekom godina odlazili u Mostar družili su se s knjižničarom fra Antom Marićem. Atmosfera i dojam susreta svakako je vjerno pokazala koliko ova suradnja znači institucionalno Odsjeku za informacijske znanosti i Knjižnici Franjevačkog samostana u Mostaru, ali i osobno studentima i profesorima koji su tijekom godina bili dio ove suradnje. Fotografije, dojmove i sjećanja okupili smo u knjigu uspomena Most do Mostara koju smo ovom prigodom uručili Knjižnici.
Želim se u ime Odsjeka za informacijske znanosti zahvaliti svima iz Franjevačkog samostana u Mostaru koji su zaslužni za našu višegodišnju suradnju. Posebno hvala fra Anti i gđi Zdravki za svakog pojedinog studenta i studenticu koji su boravili kod njih i o kojima su skrbili. Hvala što su se potrudili naučiti ih stručnim poslovima čak i kada za to nisu imali previše vremena. Posebno hvala što su dodali brojne duhovne, moralne i životne lekcije koje su puno važnije od onih stručnih. Sigurna sam da će se ova uspješna suradnja nastaviti i dalje.
(Tekst napisala Maja Krtalić)
U organizaciji obilježavanja obljetnice sudjelovala je i studentica II. godine diplomskog studija Hana Marčetić koja je kao volonter određeno vrijeme provela u Knjižnici Franjevačkog samostana. O svojim utiscima s volontiranja Hana nas je već upoznala u tekstu objavljenom u rujnu 2014. godine, a kako je za nju bilo vidjeti fra Antu u Osijeku opisala je u nekoliko rečenica.
“Kako mi je cijeli događaj manje više u izmaglici od uzbuđenja i dobrog raspoloženja uzrokovanog velikim brojem ljudi do kojih mi je iskreno stalo, a koji su se okupili na jednom mjestu, vjerojatno sam ga doživjela na pomalo specifičan način. Fra Ante je stvarno posebna osoba, svatko kome se ukaže prilika da komunicira s njime automatski je osvojen njegovom pojavom. Iako je moja uloga zaista bila nebitna, mislim da je malo tko toliko uživao u cijeloj priči.
Više puta se u večeri spomenula „ljudska dimenzija“ koja prati ovih deset godina i voljela bih staviti dodatan naglasak na to. Svima koji su bili u Mostaru na praksi ili volontirali u samostanskoj knjižnici jasno je o čemu je riječ, a nadam se da su i ostali uspjeli uhvatiti dio te posebne atmosfere. Tu nije riječ samo o jednom divnom čovjeku koji osvaja svojom dubinom, autentičnosti, karizmom i angažmanom, već o nizu ljudi koji su kroz cijelo desetljeće surađivali na različite načine. Ja sam došla u Knjižnicu tijekom zadnje godine, rezultati rada svih profesora (ne znam kako ne spomenuti profesoricu Aparac-Jelušić i profesoricu Krtalić, a onda se tu odmah nadodaju i profesori Hasenay i Pehar i dr.), brojnih studenata i knjižničarke Zdravke već su bili vidljivi. Imala sam priliku osvrnuti se i vidjeti što je nastalo iz truda i predanog rada s ljubavlju, zbog čega sam se prilično emocionalno uložila u svaku sitnicu koju je sačinjavala ova obljetnica. Vidjela sam ljude koji su zaslužni za pokretanje cijelog projekta i koji su ga nosili samo snagom volje na istom mjestu, upoznala sam bivše studente s kojima sam komunicirala mjesecima i koji su mi svojim sjećanjima na vrijeme provedeno tamo uljepšali mnoge dane. Bez ikakvog pretjerivanja mogu reći da sam se osjećala privilegirano biti okružena prijateljima i kolegama, profesorima i studentima koji su pomogli u izgradnji tog osjećaja. Duboko sam zahvalna na svemu što su učinili, ne samo zbog rezultata koji su neupitni i dokazuju da se isplati uložiti sebe u ono u što vjeruješ, već i na tome što sam tako i ja dobila priliku osjećati se ponosno biti dijelom takve priče.
Nadam se da je i ostalim studentima koji su bili u Mostaru ova obljetnica bila lijepo iskustvo te da je u onima koji još nisu bili pobudila želju da odu. Zaista se ima što doživjeti i vidjeti, ali i obogatiti sebe kroz druženje s ljudima koji cijelu priču čine živom.”
