7. ožujka 2011. u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu održano je predstavljanje knjige Zorana Velagića Pisac i autoritet: Bit autorstva i sustav autorizacije vjerskih knjiga u 18. stoljeću. Predstavljanje knjige moderirala je Nives Tomašević, a sudjelovali su Mijo Korade, Aleksandar Stipčević i autor, Zoran Velagić.
15. ožujka autor je predstavio knjigu i u emisiji prvog programa Hrvatskog radia “Između redaka”.
O knjizi:
Problematiziranje položaja sjevernohrvatskih pisaca 18. stoljeća u ovoj je knjizi potaknuto složenošću manifestacija autorstva u vjerskim djelima tiskanim narodnim jezikom. Cilj je djela odgovoriti na brojna intrigantna pitanja, primjerice: kako je moguće da se protivno odluci Tridentskoga koncila objavljuju anonimne vjerske knjige; zašto je ime autora često skriveno u pola retka naslovne stranice; zašto naslovnica ističe naslov djela ili ime pokrovitelja, a ne ime autora; zašto se stječe dojam da se autorsko ime na naslovnici knjige boji ostati usamljeno; zašto je autorsko „ja“ na neki način pristalo na autorsko „mi“ brojnih imena koja se pojavljuju u djelu; zašto na naslovnici najčešće piše da je knjiga „složena“, a ne napisana; zašto se sami autori za svoj rad najčešće koriste izrazom „slaganje“, a ne pisanje; zašto uporno ponavljaju da njihovo djelo nije originalna novina, nego još jedan prinos tradiciji kojoj pripadaju i zašto dokazuju da njihova djela, suvremenim rječnikom rečeno, nisu autorska djela?
Odgovori na ta pitanja ponuđeni su kroz kontekstualizaciju pisaca u vremenski i prostorno definiranu sredinu, potom kroz sagledavanje njihova profesionalnog poziva koji je uvjetovao i motive i prakse pisanja vjerskih djela i, naposljetku, kroz analizu ideja o zadaćama pisca i teksta iznesenih u posvetama i predgovorima onodobnih tiskanih knjiga. Takav se pristup dijelom oslanja na koncepciju „funkcionalnog autora“ Michela Foucaulta i metodologiju razvidnu u djelima Rogera Chartiera, a dijelom slijedi istraživački postupak koji se oslanja na proučavanje tzv. paratekstualnih elemenata (naslovnica, uvodnika, predgovora, bilješki, ilustracija i sl.). Spajanjem tih pristupa istraženi su i objašnjeni razlozi koji su omogućili objavljivanje anonimnih knjiga, uzmak piščeva „ja“, autorizaciju djela putem ustanove koju pisac predstavlja i doslovno preslikavanje društvene hijerarhije na naslovnice vjerskih djela te se pokušalo objasniti kako je takav sustav mogao djelovati na čitateljevu recepciju djela.
Knjiga je podijeljena u dva temeljna dijela, poglavlje o piscu i poglavlje o autoritetu. Dio knjige posvećen piscu relativizira koncepcije originalnosti i individualnosti koje su i zakonski i u popularnoj predodžbi temeljni atributi autorskoga djela. Moderna koncepcija autorstva nije ni univerzalna ni bezvremena, od stvarnog života pisanoga djela razdvaja je golem jaz razvidan i u današnjoj primjeni zakona o autorskim pravima i u raspravama kojima je tema povijesni autor. Foucault-Chartierova koncepcija „funkcionalnog autora“, pisca čije je djelovanje bitno uvjetovano profesionalnim pozivom i sredinom u kojoj stvara, tim se istraživanjima pokazala kao jedini zadovoljavajući model kojim se mogu objasniti piščeve interakcije s neposrednim okružjem. U drugom dijelu knjige, posvećenom autoritetu, analiziran je sustav autorizacije osamnaestostoljetne vjerske knjige. Hijerarhija naslovne stranice, primjerice s istaknutim imenom biskupa-pokrovitelja i skrivenim redovnikom-piscem ili hijerarhija koja ističe općeprihvaćene kršćanske vrijednosti ponovno prikrivajući ime autora, sustav posvećivanja djela dostojanstvenicima u kojemu se pokroviteljevu imenu pridaje zadaća autorizacije djela, često posvećivanje knjiga svecima, što svjedoči da je uobičajeno shvaćanje posvete kao njezine razmjene za materijalne dobrobiti u slučaju vjerske književnosti pogrešno, naposljetku žive veze i brojna poznanstva među hrvatskim piscima 18. stoljeća svjedoče da iza tiskane knjige nije stajao usamljeni pisac, nego ustanova koju je predstavljao.