Facebook i globalno selo…
Napisao Boris Badurina
Dragi Lastane, imam samo 58 prijatelja na Facebooku. Što nije u redu sa mnom i koliko mi prijatelja treba da mi se drugi prestanu smijati?
Možda se ne sjećamo svi, a možda se i ne možemo sjećati, kultnog dječjeg lista Modra lasta i dežurnog rješavača osnovnoškolskih problema, ali nema sumnje da bi danas ovakvo pitanje bilo sasvim moguće.
Naime postoji niz naznaka da Facebook vrši značajan utjecaj na društvenu dinamiku kako na razini primarnih društvenih mreža tako i na razini društva u cjelini. Možda je ovdje potrebno razjasniti nekoliko pojmova poput društvene mreže i Facebooka. Facebook se kolokvijalno naziva društvenom mrežom, no strogo gledajući – on to nije. Društvenu mrežu svakog pojedinca čini grupa njegove/njezine obitelji, prijatelja, poznanika odnosno svih osoba s kojima održava neki oblik društvene veze i barem povremeno komunicira. Facebook je, s druge strane, softver, alat za komunikaciju s pripadnicima vlastite društvene mreže, a možemo reći i za održavanje društvene mreže. Sustave poput Facebooka i Twittera mogli bismo preciznije nazvati društvenim medijima. Ta distinkcija kasnije će se pokazati važnom.
Na što mislim kad kažem da postoji utjecaj na općedruštvenoj razini? Svi se sjećamo proljeća 2010. godine i revolucije u arapskom svijetu. Demonstracije koje su u konačnici dovele do rušenja Mubarakova režima održavane su na životu upravo putem informacija koje su kolale društvenim medijima – Facebookom i Twitterom. Kao domaći primjer možemo spomenuti uspješno rušenje državne mature od strane srednjoškolaca u proljeće 2008. godine. Kako su se srednjoškolski učenici cijele jedne države uspjeli organizirati do te mjere da pokrenu opći štrajk? Kako su se tinejdžeri, od kojih se ne očekuje da imaju iskustva u organiziranju bilo čega kompleksnijeg od rođendanske proslave, uspjeli organizirati i uspješno suprotstaviti cijelom jednom ministarstvu?
Možemo reći da za svaku revoluciju treba postojati problem, masa i komunikacijski alat. Ako je problem dovoljno velik da potakne dovoljnu količinu ljudi, komunikacijski alat može biti obična usmena predaja, no čini se kako se uz nešto bolji komunikacijski alat puno manje homogena masa može pokrenuti i oko manje značajnih problema. Facebook je komunikacijski alat koji nam omogućuje da komuniciramo s cijelom našom društvenom mrežom istovremeno. Ukratko, utjecaj na društvenu dinamiku više je nego očit, a daljnje razmišljanje neminovno će nas dovesti do sve češćih poziva na implementaciju mehanizama direktne demokracije.
Ipak, vratimo se na razinu pojedinca. Britanski antropolog Robin Dumbar postavio je tezu da postoji teorijski kognitivni limit broja osoba s kojima možemo uspostaviti stabilnu društvenu komunikaciju. Taj limit postao je poznat kao Dumbarov broj i kreće se u rasponu od 100 do 230, sa srednjom vrijednošću od 148 ili, kako se najčešće zaokružuje, 150. To je, dakle, prosječni teorijski maksimalan broj osoba od kojih se može sastojati prosječna društvena mreža. Ipak razna istraživanja pokazuju kako se prosječan broj prijatelja na Facebooku kreće između 250 i 300. Što, dakle, potiče prosječnog korisnika Facebooka da skuplja prijatelje u većem broju nego što je sposoban „pohraniti“ u svoju društvenu mrežu? Sada vidimo zašto je važno razlikovati pojmove društvene mreže i društvenog medija poput Facebooka. Postoji li uistinu raskorak između veličine društvene mreže i broja prijatelja u okviru društvenog medija da bi to dvoje uopće trebalo razlikovati? Postavlja se, naravno, i pitanje pojma „prijatelj“. Kad govorimo o Facebooku, on se najčešće pojavljuje u svom najširem mogućem značenju, tj. u rasponu od intimnog prijateljstva do površnog poznanstva. Jedna petnaestogodišnja srednjoškolka na svom je blogu kategorizirala Facebook-prijatelje na sljedeći način. Postoji, kaže, šest vrsta prijatelja:
- pravi prijatelji – to su ljudi s kojima zapravo i ne trebaš Facebook da bi se kontakt održao
- prijatelji prijatelja – prijatelj ti je predložio svog prijatelja za prijatelja i ti si prihvatio, ali on će uvijek biti samo tuđi prijatelj
- ljudi za koje želiš da ti budu prijatelji – ljudi koje ne poznaješ i uopće ti nisu prijatelji, ali bi ih iz nekog razloga htio upoznati
- stari prijatelji – ljudi s kojima danas komuniciraš jednako rijetko (ako uopće) kao i prije pojave Facebooka, ali misliš da će to Facebook promijeniti
- lažni prijatelji – nakon što se navikneš na sustav, počneš olako prihvaćati prijateljstva čak i od ljudi koje poznaješ; nemaš nikakvu namjeru biti prijatelj s njima, no svejedno prihvatiš zahtjev
- „gosp. taj i taj od tamo, kad smo…“ – nemaš pojma tko je ta osoba, ne sjećaš se da si prihvatio zahtjev za prijateljstvom, ne prepoznaješ ni ime ni fotografiju, ali nekako se pojavio na tvome popisu prijatelja.
Možda je prikaz malo karikiran, ali mislim da vrlo precizno oslikava mehanizam širenja Facebookove mreže prijatelja. Očito je, dakle, kako je pojam prijateljstva na Facebooku u najmanju ruku fleksibilan, no to je zapravo nevažno. Kako god prosječan korisnik Facebooka shvatio pojam prijatelja, još uvijek ostaje činjenica da on u svakodnevnu komunikaciju uključuje više osoba nego što mu komunikacijski kapaciteti prema Dumbaru dopuštaju. I spomenuta kategorizacija prijatelja pokazuje da je mreža Facebook-prijatelja često šira od stvarne društvene mreže. Zašto je tomu tako? Na prvi pogled, ili je riječ o utilitarnim razlozima ili postoji neka vrsta društvenoga pritiska, pri čemu jedno ne isključuje drugo. Rezultati dvaju istraživanja mogu barem malo pomoći u rasvjetljavanju ovoga pitanja. Kleck i suradnici 2007. godine pripremili su lažne Facebook-profile i tražili od ispitanika da ocijene pripremljene profile prema raznim karakteristikama, pri čemu su varirali neke ključne elemente profila. Jedan od elemenata bio je i broj prijatelja, koji su varirali između 15, 82 i 261. Rezultati su pokazali da su procijenjena popularnost, simpatičnost (eng. pleasantness), heteroseksualna privlačnost i povjerenje bili to veći što je profil imao veći broj prikazanih prijatelja .
Naravno, možemo postaviti pitanje na koji je način donesena takva procjena od strane ispitanika, ali iz osobnog iskustva znamo da ponekad ne trebamo poznavati osobu, pa čak ni puno znati o njoj, da bismo stvorili stav. Prema modelu Brunswick Lense osoba ostavlja niz znakova u tzv. socijalnom prostoru, a ti su znakovi često sasvim dovoljni da se stekne stav o procjenjivanoj osobi. Na Facebooku je, čini se, broj prijatelja jedan od ključnih znakova tog tipa koji utječu na procjenu, no je li moguće da je veza toliko linearna, tj. da veći broj prijatelja nosi i pozitivniju percepciju? Stvar naprosto ne može rasti unedogled. Na tragu te ideje Stephanie Tom Tong i suradnici osmišljavaju slično istraživanje, ali umjesto brojki od 15, 82 i 261 prijatelja oni testiraju 102, 302, 502, 702 i 902. Na skali od 1 do 5 ocjenjuje se društvena atraktivnost, fizička atraktivnost i ekstrovertiranost osobe na lažnom profilu. Istraživanje se provodi na studentskoj populaciji, a srednja vrijednost broja prijatelja iznosila je M = 395.02, medijan = 300, mod = 300, N = 153. Prosječan broj prijatelja nešto je viši nego u prijašnjim istraživanjima, ali i istraživanje se odvija nekoliko godina kasnije. Osim toga, distribucija je nagnuta, što je i za očekivati s obzirom da je minimalan broj prijatelja nula, a maksimalan je od samog Facebooka ograničen na 5000. Ukratko, relevantnom srednjom vrijednošću u ovom se slučaju može smatrati vrijednost medijana, tj. vrijednost oko 300.
Kako se i moglo očekivati, pozitivan rast društvene i fizičke atraktivnosti nije se nastavio unedogled i prijelomnica je bila na 302. Profili s manje i više prijatelja ocjenjivani su manje društveno atraktivnima. Čak i ocjena ekstrovertiranosti raste tek do prve sljedeće točke, tj. do 502, a nakon toga se i ekstrovertiranost percipira kao niža. Razlike u prosječnim ocjenama fizičke atraktivnosti nisu pokazale dovoljnu statističku značajnost, ali pokazuju više-manje slične varijacije i možemo spekulirati da bi se na većem broj ispitanika i ta razlika pokazala značajnom.
Ukratko, ono što ovo istraživanje pokazuje jest da prosječan broj Facebook-prijatelja koincidira s poželjnim brojem, tj. s okvirnim brojem koji korisniku donosi najveću dobrobit s obzirom na percepciju atraktivnosti od strane pripadnika njegove/njezine društvene mreže. Drugim riječima, čini se da postoji značajan društveni pritisak koji utječe na korisnike Facebooka da na svome profil prikupe u prosjeku dvostruko veći broj prijatelja nego što su u stanju imati. Ako sada želimo odgovoriti na pitanje s početka priče o tome koliko je prijatelja na Facebooku potrebno, možemo reći – najbolje oko 300.
Treće istraživanje daje dodatnu podršku takvom zaključku. Istraživanje, ovaj put na generalnoj populaciji, pokazuje da su korisnici uključeni u ispitivanje u razdoblju od 2004. do 2009. godine od ukupnog broja svojih Facebook-prijatelja redovito u cijelom razdoblju komunicirali s otprilike 8%, a na mjesečnoj razini s ukupno 25% njih, pri čemu je mjesečna razina komunikacije relativno stabilna. Drugim riječima, 8% korisnika predstavljalo je jezgru prijatelja s kojima se komunicira stalno, a ostali se uključuju povremeno, no u pravilu ne više od dodatnih 17%. To zapravo potvrđuje tezu da postoji neka gornja granica istovremeno aktivnih komunikacijskih veza koje pojedinac može održavati i pokazuje da višak stvoren društvenim pritiskom okoline zapravo predstavlja svojevrsnu potencijalnu društvenu mrežu koju je moguće „aktivirati“ u bilo kojem trenutku.
Ako se sada vratimo na priču o uspješno odgođenoj državnoj maturi, postaje sasvim jasno kako je srednjoškolcima pošlo za rukom organizirati se u tolikom broju i u tako kratkom vremenu. Predimenzionirane društvene mreže koje većina posjeduje i koje uglavnom stoje većim dijelom neaktivne uz odgovarajući poticaj trenutno se aktiviraju. Potencijal koji takav komunikacijski kanal posjeduje vidjeli smo u manjoj mjeri prošle godine u obliku Facebook-prosvjeda po Hrvatskoj te u većoj mjeri u spomenutim prosvjedima u Egiptu, koji su doveli do rušenje režima i potaknuli promjene u cijeloj regiji, a što će biti s prosvjedima koji su krenuli s Wall Streeta, tek ćemo vidjeti. U svakom slučaju, pojam globalno selo dobiva sasvim novo značenje, a da se pojma privatnosti nismo ni dotaknuli.
Boris Badurina