U srijedu 27. travnja 2016. godine 7 studenata s druge (Ivana Ćosić, Ivona Palko, Gabrijela Čuljak, Željana Hrkač, Ivana Jukić, Cvijetin Vidaković i Lana Horvatići) i 5 studenata s treće godine preddiplomskog studija (Dajana Stojanović, Tena Vilček, Ana Leh, Andrea Mihaljević i Manuela Mikulecki) otputovalo je na ovogodišnju Droidcon konferenciju u Zagrebu koja se održavala 28. i 29. travnja. Put dug 4 i pol sata započeo je u 12:00 sati s osječkog glavnog željezničkog kolodvora. Pri dolasku u Zagreb zaputili smo se prema hostelu Pozitiv kako bismo se registrirali, ostavili stvari i osušili se od neumornog pljuska koji nas je pratio cijelim putem. Nakon što smo se raspremili i osušili, krenuli smo prema Hotelu Antunović kako bi se našli s organizatorima i pomogli im u zadnjim pripremama za konferenciju. Po obavljenom poslu svi volonteri i organizatori su se opustili uz večeru i piće.
Sutradan, 28. travnja u 9:00 sati započela je registracija sudionika. Nakon najnapornijih sat i pol vremena ogromnih, naizgled nepomičnih redova sudionika koji čekaju registraciju, panika i žurba je prošla. Svi smo mogli odahnuti i dogovoriti se tko će ići na otvorenje. Otvorenje je bilo uzbudljivo. Čak bih mogla reći jedan od boljih dijelova konferencije. Uglavnom su pričali o organizaciji, pozvali su organizatore na pozornicu i pojasnili koliko je truda bilo potrebno da se konferencija provede u djelo. Posebno su me se dojmili Miki i voditeljica Iva koji su kroz šalu već na početku opustili atmosferu, i podigli očekivanja posjetitelja. Najavili su predavače, opisali kako to sve treba izgledati, koliko će trajati, što nas čeka i tu je uglavnom cijela priča započela!
U 15:45 započelo je predavanje Darka Čengije iz tvrtke UX Passion pod nazivom Five most playful techniques in User Experience. Zbog vremenskog ograničenja od 45 minuta, Čengija je od brojnih tehnika izdvojio 5 najzanimljivijih pod nazivom Personas, Red routs, Card sorting, Sketching i Mental models. Personas tehnika nalaže da pri izradi proizvoda moramo znati za koga dizajniramo. To znači da, čak i ako dizajniramo proizvod za široku uporabu, moramo razaznati nekoliko osnovnih grupa ljudi i načine na koji će koristiti proizvod. Čengija je naglasio da ne postoji prosječan korisnik te da na taj pojam trebamo svi zaboraviti prilikom izrade proizvoda. Također, objasnio je da se Personas tehnika razlikuje od marketinške podjele korisnika u tome što se marketinška fokusira na pristup klijentu kako bi se proizvod prodao dok Personas tehnika svoj fokus usmjerava prema tome kako i zašto će klijent koristiti taj proizvod. Red routs je tehnika identificiranja temeljnih funkcionalnosti kako bi se izbjegle one nepotrebne koje mogu predstavljati prepreku u korištenju onih potrebnih. Ono što nas Red routs tehnika uči jest kako reći ne svim funkcionalnostima koje su nepotrebne i kako razabrati one temeljne. Card sorting određuje koja funkcionalnost pripada kojoj grupi. Tome se može pristupiti na dva načina: ili ćemo prvo osmisliti grupe pa u njih razvrstavati funkcionalnosti ili ćemo prvo nekakvim nama logičnim redom rasporediti funkcionalnosti pa onda opisati svaku grupu. Kako smo od ranog jutra bili na nogama posljednja tehnika je „saslušana“ u polusnu, ali vjerujem da je jednako zanimljiva kao i ostale četiri.
Oko 20:00 sati kada smo konačno uspjeli namoliti sve sudionike da uzmu svoje stvari iz garderobe uputili smo se na party o kojemu su svi pričali, od studenata koji su bili prošle godine preko sudionika do organizatora. Party su glazbeno obogatili gitarist i harmonikaš, ali harmonika nije bila ona klasična na kakvu smo svi navikli, to je bila digitalna harmonika! Imena glazbenika nisam zapamtila, ali sam dobro upamtila da gospodin s harmonikom može svirati The Doors što je, na moje oduševljenje, dokazao. Uz dobru glazbu ide i dobro društvo tako da smo upoznali mnoge sudionike koje je zanimalo što studenti Filozofskog fakulteta u Osijeku rade na Droidconu u Zagrebu. Kada smo im objasnili što studiramo i čime se bavimo zanimala ih je IT scena u Osijeku. Ukratko smo im opisali i pohvalili se OSC-om na što su oni kimali glavom, neki oduševljeno, a neki sa začuđenim izrazom lica kao da prvi put čuju za OSC ili do sada nisu vjerovali koliko je osječka scena uspješna.
Nakon napornog, ali uzbudljivog dana bilo je teško probuditi se i krenuti u nove radne pobjede, ali uspjeli smo. Drugi dan nije bio toliko naporan. Tek nekolicina ljudi se registrirala tako da smo imali posla samo oko photo bootha i garderobe pa smo imali vremena posjetiti više predavanja i doživjeti čari VR-a. Kako smo se morali rasporediti tako da uvijek netko bude na radnim mjestima, ja sam otišla na dva predavanja i stand up Jelene Radanović.
Jelena Akšamović održala je predavanje pod nazivom Of teams and unicorns. Predavanje je bilo usmjereno na nesporazume u komunikaciji između dizajnera i developera te načine kako doskočiti razlikama u rječniku te dvije strane. Ukratko, Jelena je naglasila kako i dizajner i developer trebaju uložiti trud u razumijevanje rada one druge strane kako bi se našli „na pola puta“. U dvoranu je unijela smijeh pričajući o „unicornima“ koji znaju „sve“ i koliko su oni zapravo (ne)potrebni ukoliko u tvrtki, osim kvalitetnog i sposobnog osoblja, postoji dobra komunikacija i suradnja.
Drugo, ujedno i posljednje predavanje koje sam slušala bilo je ono Marina Kobeščaka pod nazivom UX for all, UI for one… platform. Kobeščak je pričao o tome kako pokrenuti i organizirati kompleksne projekte te nam je pokazao zanimljive trikove i najbolje primjere iz prakse. Umor je učinio svoje pa se ovog predavanja nažalost sjećam samo površinski.
Uspavanost je razbila Jelena Radanović koja je cijelu salu nasmijala do suza. O njenom humoru nemam što pisati, to se mora doživjeti.
Na kraju odlične konferencije došlo je vrijeme da se dva, iako siva i kišovita, prekrasna dana zaključe. Bilo je kratko, bez pretjeranog opraštanja, baš onako kako je konferencija započela, opušteno i kroz šalu. Zadnje predavanje su održali dečki koji rade u Androidu. Više je to bio opušten razgovor u kojem su nam pokušavali približiti kako izgleda njihov prosječan radni dan te kako se osjećaju kada je napeto i kada se bliže rokovi. Dečki su bili šaljivi, te smo shvatili da i programeri i developeri imaju odličan smisao za humor. Naporno rade, ali to je posao koji vole i ne bi ga mijenjali. Sve je to na kraju završio Miki, u svom stilu, simpatično i jednostavno. Koja šala i naravno poziv posjetiteljima da dođu i sljedeće godine u još većem broju.
Nakon zatvaranja organizatori su nas počastili pićem, kolačima i brojnim pohvalama te pozivom za sljedeću godinu. Došlo je vrijeme da se pozdravimo s ostalim volonterima i zaputimo se prema hostelu na naše druženje gdje smo pretresli oba dana i sve dojmove s konferencije.
Droidcon je uistinu konferencija koju se treba posjetiti i doživjeti. Osim široke palete predavanja stručnjaka, nevjerojatno kvalitetne hrane i prekrasnog prostora, ono što je vrijedno svake pohvale je ogroman trud, srdačnost i pristupačnost organizatora koji su se o nama brinuli cijelo vrijeme. Vratili smo se u Osijek puni doživljaja i mislim da svatko od nas jedva čeka sljedeću godinu da sve ponovimo i učinimo još i boljim.
(Lana Horvatić)