Author: sstanare

Kao i prošle godine, studenti našeg Odsjeka su i ovog ljeta jedan dio svojih praznika odvojili za volontiranje u Blatu na Korčuli, u knjižnici samostana Blažene Marije Propetog Isusa Petkovići župnom uredu. Volontiranje i obavljanje prakse odvijalo se u grupama, a svaka je grupa na otoku boravila po dva tjedna. U razdoblju od 25. srpnja do 7. kolovoza u Blatu su boravili Mihaela Kolarić, Ivana Ćosić, Stijepo Vrdoljak te Jure Žilić, od 8. do 21. kolovoza Tena Vilček i Dajana Stojanović, a od 22. kolovoza do 3. rujna Mia Kuzmić i Marta Matijević. Studenti su putovali na različite načine i različitim rutama, autobusima, vlakovima, trajektima i katamaranima. Djevojke su bile smještene, kao i prošle godine, u samostanu kod časnih sestara, a dečki kod župnika. Ovisno o razdoblju u kojemu su studenti bili tamo, izvršavali su se različiti poslovi: čišćenje, sređivanje, popisivanje i fotografiranje stare građe u župnom uredu te katalogizacija u samostanskoj knjižnici. Klasični dan u Blatu izgledao je ovako: doručak u 8:00 sati, posao od 8:30 do 12:30, kada je bilo vrijeme ručka, te nakon ručka do 16 sati posao, a nakon toga slobodno vrijeme.

Svi studenti su, osim korisnog praktičnog iskustva, sklopili nova prijateljstva, upoznali nove krajeve Hrvatske i kući ponijeli lijepe uspomene. Ostalim studentima poručuju: „Svatko od nas studenata trebao bi ovakvo iskustvo doživjeti bar jednom tijekom studiranja. Kolege preddiplomci, ali i diplomci, dajte priliku ovakvim avanturama, a svoj život obogatite još jednim predivnim i korisnim iskustvom.“.

Tena Vilček

Jedan od najzanimljivijih dijelova studiranja svakako je studentska praksa. Kada smo tijekom studija obilazili najpoznatije informacijske ustanove u Osijeku, meni se najviše svidio posjet Državnom arhivu jer sam velika ljubiteljica povijesti. Već sam tada odlučila da ću svoju studentsku praksu odraditi tamo. Moj prvi zadatak u Arhivu bio je da se upoznam sa svim fondovima koje Arhiv posjeduje te sam tek tada uvidjela o kolikom se bogatstvu arhivske građe doista radi. Tek nakon toga krenuo je moj praktični rad u Arhivu: zadatak mi je bio da građi poput matičnih knjiga, knjiga umrlih, zapisnika, raznih pravnih knjiga većeg značaja, itd. izmjerim visinu, širinu, odredim jezik i broj stranica. Slijedeći stroga pravila rada s građom, cijelo sam vrijeme nosila plavu kutu i bijele rukavice. Nakon toga dobila sam zadatak da pronađem sve dokumente iz 1956. i 1957. godine koji govore o Oktobarskoj revoluciji u Mađarskoj. Iz spremišta sam svaki dan obrađivala po nekoliko kutija u kojima je znalo biti i po četiri sveska s po dvjestotinjak papira. Ali, ni najmanje se nisam žalila. Isprva je malo monotono listati papire, no činjenica da zapravo cijelo vrijeme čitate o događajima iz stvarne povijesti, o nečemu što se stvarno dogodilo prije pedeset ili sto godina, rad je učinio zanimljivijim. Ponekad se znalo pojaviti neko poznato ime iz javnoga života što mi je posebno privuklo pozornost i ponekad me iznenadilo pričama koje od ranije nisam znala.

Praksa u Arhivu za mene je bila jedno odlično i pozitivno iskustvo i preporučila bih je ne samo ljubiteljima povijesti, nego i ostalima. Osim što se nauči stručni posao, puno se toga može doznati i o povijesti svoga kraja. Vlastitu povijest možemo naučiti jedino istražujući je.

Dora Tatar