Studenti informatologije osvojili 1. mjesto na CODEFEST hackathonu u Koprivnici

Studenti informatologije sudjelovali su na CODEFEST hackatonu u Koprivnici 8. srpnja 2016. godine gdje su u konkurenciji od osam timova osvojili 1. mjesto. Tim IT@FFOS činili su Dajana Stojanović (frontend), studentica 3. godine preddiplomskog studija informatologije, Željana Hrkač (backend) i Ivona Grgić (design), studentice 2. godine preddiplomskog studija informatologije, te Luka Buljan (backend), student 2. godine diplomskog studija informatologije.

Od 24 natjecatelja, koliko ih je sudjelovalo na natjecanju, tim IT@FFOS istaknuo se kao poseban ne samo najboljim ponuđenim rješenjem na zadani zadatak, nego i time što je to jedini tim čiji su članovi bili žene, i to čak njih tri.

Timovima, sudionicima natjecanja, ponuđena su dva zadatka između kojih su mogli birati. Prvi zadatak odnosio se na moderniziranje poslovanja gradske tržnice, tj. koncept online gradske tržnice. Drugi zadatak zahtijevao je izradu službenog online servisa na kojem bi korisnici mogli saznati osnovne informacije o svim događanjima koja se odvijaju u gradu Koprivnici.

Nakon 12 sati kodiranja, od 9 do 21 sat, natjecanje je završeno i timovi su predstavili svoja rješenja žiriju. Žiri su činili predstavnici Grada i gradskih tvrtki te IT stručnjaci. Timovi su imali tri minute na raspolaganju da predstave svoja rješenja nakon čega ih je žiri ispitivao te ukazivao na prednosti i mane rješenja koje su ponudili.

Naši su studenti prema ocjeni žirija ponudili najbolje rješenje za web-aplikaciju Koprivnica online te su odnijeli pobjedu i dobili nagradu u iznosu od 4000 kn.

Više o samo natjecanju možete pročitati ovdje.

(Fotografije: Facebook)

 

Studentice informatologije na PHP Srbija Conference

Mjesec svibanj se 2016. godine svakako istaknuo u Beogradu, obilježen prepoznatljivim plavo-bijelim logom PHP programskoga jezika. Za vikend, 28. i 29.  dana u mjesecu, PHP Srbija Conference usmjerena u najvećoj mjeri na PHP okupila je sve zaljubljenike tog programskog jezika te developere koji se njime  koriste. Ispunjeni je prostor Madlenianum opere u Zemunu pružio priliku pristiglim PHP developerima iz svih krajeva da razmjene znanja i stečena iskustva ili jednostavno prošire svoje krugove novim poznanicima – mogućim budućim poslovnim kolegama.

Program je započeo predavanjem “An Oral History Of How I Became Grumpy”, Chrisa Hartjesa, u kojem je na temelju svoje poslovne karijere objasnio korak po korak (posao po posao), kako je napredovao do onoga koji je ispunjavao sve njegove željene uvjete. Kao bitnu stavku takva napredovanja naveo je razvijene komunikacijske vještine, čime smatra da developeri ne bi trebali biti skriveni sa svojim kodom, već ujedno i otvoreni prema drugima, gdje pristupačnost vodi do daljnjeg uspjeha.Zaključno s Chrisovim predavanjem, na pozornici se pojavljuje Sebastian Bergmann, poznato lice PHP svijeta koji je, kao kreator PHPUnita i strastvenjak u poboljšanju funkcionalnosti PHP-a, povijesnim pregledom objasnio napredak PHP-a, od samih početaka pa sve do proglašenja nove verzije, PHP 7. U pauzama su svi posjetitelji mogli razmijeniti doživljaje s predavanja, čak i sa samim predavačima koji su bili veoma susretljivi, da pitanja nije nedostajalo. Tako su se često mogle vidjeti grupice ljudi okupljene nakon predavanja, gdje bi postavljali pitanja i raspravljali o samoj temi i aktualnostima. Također nije manjkalo ni okrijepe, jer su poslužena hrana i piće jednostavno bili vrhunski! Tako se na švedskim stolovima moglo pronaći za svaki ukus ponešto, a uz sokove i vodu, posluživalo se i pivo, poznato kao omiljeno programerima i developerima. Veoma zanimljivo predavanje „Writing code that lasts“ nakon ručka održao je Rafael Dohms, čiji je sadržaj zbog svoje univerzalne prirode mogao zainteresirati bilo kojeg developera, a ne samo one koji koriste PHP. U svom je predavanju govorio o urednosti koda i 10 zlatnih pravila za kvalitetu pisanja koda koji će ostati razumljiv čak i ako netko taj kod naslijedi. Naravno, svako je novo prikazano pravilo uspjelo nasmijati publiku jer sva zajedno čine onu „nemoguću“ cjelinu za koju Dohms kaže da bi je se trebalo držati. No, svakako je zanimljiv izazov koji je zaintrigirao mnoge prisutne. U drugoj polovici predavanja prvoga dana, publika je u predavanju Ciarana McNultyja mogla saznati sve o PHPSpec alatu i pisanju urednog i funkcionalnog PHP koda, s naglaskom na korištenju BDD-a (Behaviour Driven Development). Derick Rethans je napravio poveznicu s bazama podataka te je objasnio na primjeru MongoDB-a kako najoptimalnije spremati podatke i što pravilnije pisati queryje za maksimalnu učinkovitost. U konačnici prvoga dana, Phil Sturgeon se dotakao i teme API-ja (Application Program Interface) u svom predavanju „What They Should Tell You About API Development“ te svojim predavanjem zaokružio zanimljivu sadržajnu cjelinu predavanja prvoga dana konferencije.

Drugi je dan konferencije započeo sa, sada već poznatim, Rafaelom Dohmsom i predavanjem „Composer: The Right Way“. Iznio je najčešće pogreške korištenja Composera, u zadnje vrijeme neizostavnog alata PHP developera, i u konačnici objasnio pravilne načine korištenja. Marco Pivetta je svojim predavanjem „Doctrine ORM Good Practices and Tricks“ uspio uhvatiti pozornost cijele publike. Objasnio je u čemu leži kompleksnost alata poput Doctrine ORM-a, a na dodatnim je primjerima prikazao različite pristupe korištenja. Temom je jasno pogodio probleme i nedoumice publike, sudeći po broju okupljenih u raspravi i dodatnim pitanjima na pauzi nakon predavanja. Nakon već poznato ukusnog ručka, nastavilo se sa tri zadnja predavanja konferencije. Michelangelo van Dam je u svom predavanju „The Continuous PHP Pipeline“ objedinio cijeli optimizacijski proces isporuke aplikacija, uz pomoć različitih korisnih alata i postupaka njihova korištenja. Zatim su Sebastian Bergmann i Ciaran McNulty zajedno održali predavanje pod nazivom „Finding the Right Testing Tool For the Job?“ u kojem su iz mnoštva alata i pristupa testiranju odlučili pokazati publici kako lakše odabrati one prave, za testiranje svojih PHP razvojnih okruženja. Treće, i posljednje, predavanje konferencije pripalo je Gojku Adzicu, koji je zaključio predavanja s temom „The Future of Test Automation“. Na temelju poznatih trendova koji preuzimaju tehnološku svakodnevicu, iznio je pretpostavke njihova utjecaja na automatizaciju budućnosti.

U konačnici se može reći da su organizatori konferencije i ove godine uspješno omogućili nastavak, sada već tradicionalnog, okupljanja dijela PHP svijeta u Beogradu. Uspješnom se može smatrati već iz samoga promatranja tijeka predavanja i zainteresiranosti publike, koja se jasno iskazala u komunikaciji s predavačima te brojnim postavljenim pitanjima, dobivenim odgovorima i dodatnim raspravama koje su dodatno povezivale posjetitelje u nove poznanike. Čini se sigurno da je doza profesionalnosti unutar opuštene atmosfere osigurala nastavak ovakva događanja i za iduću godinu kada bi se svakako ponovno trebalo posjetiti.

Ivana Dejanović

Studentice informatologije održale CodeCamp radionicu u OSC

6. svibnja 2016. godine s početkom u 17:00 sati održana je CodeCamp radionica u Osijek Software Cityju pod nazivom Uvod u MySQL. Ova radionica vrlo je značajna jer su prvi puta predavači bili studenti, odnosno studentice.

Ana Leh, Dajana Stojanović i Tena Vilček studentice su 3. godine preddiplomskog studija informatologije koje su skupile hrabrosti i napravile ovaj veliki korak na inicijativu profesora Tomislava Jakopeca. Nije bilo ni malo lako jer profesor uvijek inzistira na redovitom radu i nastoji izvući maksimum iz svakoga, pogotovo iz onoga u kome vidi potencijal.

Iz tjedna u tjedan pripremale smo materijale za radionicu i naporno radile kako bi se prikazale u što boljem svijetlu. Na ovu priliku gledale smo kao na jedan veliki izazov koji će se u budućnosti isplatiti i zasigurno uroditi plodom. Naravno da je bilo mnogo nesigurnosti i straha, no sve je nestalo kada je radionica započela. Od dana kada su se otvorile prijave za radionicu, strepile smo i pratile kako se broj prijava povećava što nas je strašilo. No, to nas je ujedno motiviralo i veselilo.

Naravno, na sam dan  radionice pojavilo se nešto više od polovice prijavljenih, što je i uobičajeno za takve radionice. Bilo je zanimljivo što se pojavilo mnogo djevojaka s Elektrotehničkog fakulteta u Osijeku što nam je bio znak da ipak, unatoč tome što ljudi i dalje imaju stereotipe o nama informatolozima kao knjižničarima, zaista ima potencijala u nama i da zaista vrijedimo više nego što smo toga i sami svjesni. Također, pojavilo se i nekoliko mlađih kolega, nekoliko već zaposlenih ljudi i studenata koji su htjeli obnoviti svoje znanje, ali i onih koji su došli jednostavno proširiti svoja znanja o MySQL-u.

Radionicu je ponosno otvorio profesor Jakopec predstavljajući radionicu i predavačice-studentice. Nakon toga, Tena je započela pričajući o teorijskom dijelu, odnosno o osnovnim konceptima koje su polaznici trebali shvatiti kako bi mogli kasnije sudjelovati u samom praktičnom dijelu. Tako su objašnjeni pojmovi poput ERA dijagrama, atributa, entiteta, primarnog i stranog ključa, tipova podataka, zašto se koristi MySQL i njegove prednosti u usporedbi s ostalim bazama podataka… Nakon tog dijela, riječ je preuzela Ana koja je započela s izradom i crtanjem ERA dijagrama, tj. tablica i veza. Kako bi polaznici lakše shvatili što Ana radi, komunicirala je s njima i ispitivala ih za mišljenje, za što su bili nagrađivani slatkišima. Zatim je nastupila Dajana koja je pojasnila osnovne naredbe i koja je zatim u MySQL Workbenchu kucala kod korak po korak s polaznicima. Naravno, dok je jedna djevojka izlagala, ostale dvije su obilazile i pomagale polaznicima koji su imali problema. Nakon Dajane, opet je nastupila Tena koja je ukratko pokazala kako se sve to što ih je Dajana naučila može napraviti brže i lakše putem phpMyAdmina.

Druženje se preselilo u Peppermint gdje se skupila nekolicina polaznika, predavačice i profesor. Tamo se u još ugodnijoj atmosferi raspravljalo o svemu, a ugovorena je i sljedeća radionica koja će se vjerovatno održati tijekom studenog, a bit će vezana za malo napredniji MySQL. Sve u svemu: izvanredno iskustvo, stečeno samopouzdanje i bogatiji životopis, a gubitka nema.

Tena Vilček

Marta Matijević, Domagoj Potlimbrzović i Mateja Zuzjak dobitnici Rektorove nagrade u akademskoj godini 2015./2016.

Ideja o izradi aplikacija za djecu i mlade s posebnim potrebama javila se kao odgovor na potrebe djelatnika i učenika Centra za odgoj i obrazovanje “Ivan Štark” Osijek u svakodnevnom školovanju te nedostatka sličnih aplikacija na hrvatskom jeziku. Uz stručno usmjeravanje djelatnika, boravak i druženje s učenicima Centra i veliku pomoć naših mentora, dr. sc. J. Selthofer i dr. sc. T. Jakopeca, poslijedoktoranada, realizirane su dvije inovativne i grafički privlačne aplikacije koje će korisnicima olakšati svakodnevnu komunikaciju, samoizražavanje i učenje.

Prvi dio Pilot projekta, u sklopu kojega su aplikacije osmišljene i izrađene, odnosio se na implementaciju dodatnih sadržaja u aplikaciju GlasApp. Tu aplikaciju su akademske godine 2014./2015. napravili tadašnji studenti druge godine diplomskog studija Informatologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

Također, rodila se ideja o novoj aplikaciji pod nazivom Godišnja doba koja je izrađena u cijelosti, ali i sa željom njezine dorade u narednim godinama. Poseban naglasak stavljen je na koncept same aplikacije koji je rađen sukladno kurikulumu Centra te stoga aplikacija može služiti kao jedno od temeljnih pomagala u procesu učenja i poučavanja. Isto tako, nastojalo se prilagoditi slikovne sadržaje djeci i mladima, odnosno na jednostavan način pristupiti oblikovanju pojedinih elemenata i korištenju boja, a sve kako se ne bi preopteretila vizualna osjetila korisnika. Tako izrađene mobilne aplikacije pospješuju samoizražavanje, komuniciranje i učenje djece i mladih pružajući im jednostavne načine korištenja slika i riječi – kako pisanih, tako i izgovorenih.

Nakon intenzivnog usavršavanja aplikacija i njihovog predstavljanja pred studentima i profesorima Filozofskog fakulteta, projekt smo odlučili prijaviti na natječaj za Rektorovu nagradu u akademskoj godini 2015./2016. S veseljem možemo reći kako smo ju i dobili te se nadamo da će aplikacije sadašnjim i budućim studentima poslužiti kao inspiracija za druge projekte. Također, smatramo ovo lijepim početkom aktivne suradnje između Odsjeka za informacijske znanosti i Centra za odgoj i obrazovanje “Ivan Štark” Osijek i sličnih ustanova te poligonom za razvoj novih ideja.

Marta Matijević, Domagoj Potlimbrzović, Mateja Zuzjak

Studenti informatologije na Droidcon konferenciji u Zagrebu

U srijedu 27. travnja 2016. godine 7 studenata s druge (Ivana Ćosić, Ivona Palko, Gabrijela Čuljak, Željana Hrkač, Ivana Jukić, Cvijetin Vidaković i Lana Horvatići) i 5 studenata s treće godine preddiplomskog studija (Dajana Stojanović, Tena Vilček, Ana Leh, Andrea Mihaljević i Manuela Mikulecki) otputovalo je na ovogodišnju Droidcon konferenciju u Zagrebu koja se održavala 28. i 29. travnja. Put dug 4 i pol sata započeo je u 12:00 sati s osječkog glavnog željezničkog kolodvora. Pri dolasku u Zagreb zaputili smo se prema hostelu Pozitiv kako bismo se registrirali, ostavili stvari i osušili se od neumornog pljuska koji nas je pratio cijelim putem. Nakon što smo se raspremili i osušili, krenuli smo prema Hotelu Antunović kako bi se našli s organizatorima i pomogli im u zadnjim pripremama za konferenciju. Po obavljenom poslu svi volonteri i organizatori su se opustili uz večeru i piće.

Sutradan, 28. travnja u 9:00 sati započela je registracija sudionika. Nakon najnapornijih sat i pol vremena ogromnih, naizgled nepomičnih redova sudionika koji čekaju registraciju, panika i žurba je prošla. Svi smo mogli odahnuti i dogovoriti se tko će ići na otvorenje. Otvorenje je bilo uzbudljivo. Čak bih mogla reći jedan od boljih dijelova konferencije. Uglavnom su pričali o organizaciji, pozvali su organizatore na pozornicu i pojasnili koliko je truda bilo potrebno da se konferencija provede u djelo. Posebno su me se dojmili Miki i voditeljica Iva koji su kroz šalu već na početku opustili atmosferu, i podigli očekivanja posjetitelja. Najavili su predavače, opisali kako to sve treba izgledati, koliko će trajati, što nas čeka i tu je uglavnom cijela priča započela!


U 15:45 započelo je predavanje Darka Čengije iz tvrtke UX Passion pod nazivom Five most playful techniques in User Experience. Zbog vremenskog ograničenja od 45 minuta, Čengija je od brojnih tehnika izdvojio 5 najzanimljivijih pod nazivom Personas, Red routs, Card sorting, Sketching i Mental models. Personas tehnika nalaže da pri izradi proizvoda moramo znati za koga dizajniramo. To znači da, čak i ako dizajniramo proizvod za široku uporabu, moramo razaznati nekoliko osnovnih grupa ljudi i načine na koji će koristiti proizvod. Čengija je naglasio da ne postoji prosječan korisnik te da na taj pojam trebamo svi zaboraviti prilikom izrade proizvoda. Također, objasnio je da se Personas tehnika razlikuje od marketinške podjele korisnika u tome što se marketinška fokusira na pristup klijentu kako bi se proizvod prodao dok Personas tehnika svoj fokus usmjerava prema tome kako i zašto će klijent koristiti taj proizvod. Red routs je tehnika identificiranja temeljnih funkcionalnosti kako bi se izbjegle one nepotrebne koje mogu predstavljati prepreku u korištenju onih potrebnih. Ono što nas Red routs tehnika uči jest kako reći ne svim funkcionalnostima koje su nepotrebne i kako razabrati one temeljne. Card sorting određuje koja funkcionalnost pripada kojoj grupi. Tome se može pristupiti na dva načina: ili ćemo prvo osmisliti grupe pa u njih razvrstavati funkcionalnosti ili ćemo prvo nekakvim nama logičnim redom rasporediti funkcionalnosti pa onda opisati svaku grupu. Kako smo od ranog jutra bili na nogama posljednja tehnika je „saslušana“ u polusnu, ali vjerujem da je jednako zanimljiva kao i ostale četiri.

Oko 20:00 sati kada smo konačno uspjeli namoliti sve sudionike da uzmu svoje stvari iz garderobe uputili smo se na party o kojemu su svi pričali, od studenata koji su bili prošle godine preko sudionika do organizatora. Party su glazbeno obogatili gitarist i harmonikaš, ali harmonika nije bila ona klasična na kakvu smo svi navikli, to je bila digitalna harmonika! Imena glazbenika nisam zapamtila, ali sam dobro upamtila da gospodin s harmonikom može svirati The Doors što je, na moje oduševljenje, dokazao. Uz dobru glazbu ide i dobro društvo tako da smo upoznali mnoge sudionike koje je zanimalo što studenti Filozofskog fakulteta u Osijeku rade na Droidconu u Zagrebu. Kada smo im objasnili što studiramo i čime se bavimo zanimala ih je IT scena u Osijeku. Ukratko smo im opisali i pohvalili se OSC-om na što su oni kimali glavom, neki oduševljeno, a neki sa začuđenim izrazom lica kao da prvi put čuju za OSC ili do sada nisu vjerovali koliko je osječka scena uspješna.

Nakon napornog, ali uzbudljivog dana bilo je teško probuditi se i krenuti u nove radne pobjede, ali uspjeli smo. Drugi dan nije bio toliko naporan. Tek nekolicina ljudi se registrirala tako da smo imali posla samo oko photo bootha i garderobe pa smo imali vremena posjetiti više predavanja i doživjeti čari VR-a. Kako smo se morali rasporediti tako da uvijek netko bude na radnim mjestima, ja sam otišla na dva predavanja i stand up Jelene Radanović.

Jelena Akšamović održala je predavanje pod nazivom Of teams and unicorns. Predavanje je bilo usmjereno na nesporazume u komunikaciji između dizajnera i developera te načine kako doskočiti razlikama u rječniku te dvije strane. Ukratko, Jelena je naglasila kako i dizajner i developer trebaju uložiti trud u razumijevanje rada one druge strane kako bi se našli „na pola puta“. U dvoranu je unijela smijeh pričajući o „unicornima“ koji znaju „sve“ i koliko su oni zapravo (ne)potrebni ukoliko u tvrtki, osim kvalitetnog i sposobnog osoblja, postoji dobra komunikacija i suradnja.

Drugo, ujedno i posljednje predavanje koje sam slušala bilo je ono Marina Kobeščaka pod nazivom UX for all, UI for one… platform. Kobeščak je pričao o tome kako pokrenuti i organizirati kompleksne projekte te nam je pokazao zanimljive trikove i najbolje primjere iz prakse. Umor je učinio svoje pa se ovog predavanja nažalost sjećam samo površinski.

 

Uspavanost je razbila Jelena Radanović koja je cijelu salu nasmijala do suza. O njenom humoru nemam što pisati, to se mora doživjeti.

Na kraju odlične konferencije došlo je vrijeme da se dva, iako siva i kišovita, prekrasna dana zaključe. Bilo je kratko, bez pretjeranog opraštanja, baš onako kako je konferencija započela, opušteno i kroz šalu. Zadnje predavanje su održali dečki koji rade u Androidu. Više je to bio opušten razgovor u kojem su nam pokušavali približiti kako izgleda njihov prosječan radni dan te kako se osjećaju kada je napeto i kada se bliže rokovi. Dečki su bili šaljivi, te smo shvatili da i programeri i developeri imaju odličan smisao za humor. Naporno rade, ali to je posao koji vole i ne bi ga mijenjali. Sve je to na kraju završio Miki, u svom stilu, simpatično i jednostavno. Koja šala i naravno poziv posjetiteljima da dođu i sljedeće godine u još većem broju.

Nakon zatvaranja organizatori su nas počastili pićem, kolačima i brojnim pohvalama te pozivom za sljedeću godinu. Došlo je vrijeme da se pozdravimo s ostalim volonterima i zaputimo se prema hostelu na naše druženje gdje smo pretresli oba dana i sve dojmove s konferencije.

Droidcon je uistinu konferencija koju se treba posjetiti i doživjeti. Osim široke palete predavanja stručnjaka, nevjerojatno kvalitetne hrane i prekrasnog prostora, ono što je vrijedno svake pohvale je ogroman trud, srdačnost i pristupačnost organizatora koji su se o nama brinuli cijelo vrijeme. Vratili smo se u Osijek puni doživljaja i mislim da svatko od nas jedva čeka sljedeću godinu da sve ponovimo i učinimo još i boljim.

(Lana Horvatić)

Nagrađene fotografije Mirne Marić, studentice 3. godine informatologije

Mirna Marić, studentica 3. godine informatologije na Odsjeku za informacijske znanosti u Osijeku dobitnica je prve nagrade na Natječaju za najljepšu studentsku fotografiju na temu Svjetskog dana voda. Organizacijski odbor 2. međunarodnog i 6. znanstveno-stručnog skupa „Voda za sve“ koji je ove godine održan na Poljoprivredenom fakultetu u Osijeku, raspisao je Natječaj za dodjelu nagrade za najljepšu studentsku fotografiju na temu Svjetskog dana voda 2016. Od ukupno 48 pristiglih fotografija, a na temelju ocjena Prosudbenog odbora imenovanog od strane Organizacijskog odbora skupa „Voda za sve“ najljepšom studentskom fotografijom proglašena je sljedeća fotografija Mirne Marić.

Osim navedene nagrade, Mirna je ove godine dobila i nagradu na foto natječaju “Sreća je…” u organizaciji fotografa Damira Hoyke i njegovog portala Fotosofia. Mirnina je fotografija pobijedila u konkurenciji od 1118 prijavljenih fotografija po izboru tročlanog žirija (Damir Hoyka, Tamara Aye, Gaella Gottwald).

Čestitamo Mirni i želimo joj puno uspjeha na njezinom fotografskom putu! Više o Mirni i njezinom fotografskom radu možete pročitati u Novostima Odsjeka te na Facebook stranici Marić Sisters Photography.

BOBCATSSS 2016, Lyon

Studenti Odsjeka za informacijske znanosti i ove godine sudjelovali su na već poznatoj konferenciji BOBCATSSS, održanoj 27. – 29. siječnja. Simpozij obuhvaća teme iz područja knjižničarstva i informacijskih znanosti, a svake godine organizatori su studenti s najmanje dva europska sveučilišta.  Ove godine BOBCATSSS je održan u Francuskoj, točnije u Lyonu. Glavni su organizatori bili studenti iz Lyona, Pariza te po prvi put studenti iz SAD-a, točnije Sveučilišta Knoxville, Tennessee. Središnje teme simpozija bile su informacija, knjižnice i demokracija u društvu s brojnim podtemama kao što su intelektualne slobode i cenzura, zaštita privatnosti i mnoge druge. Svoja razmišljanja i radove o navedenim temama predstavilo je više od 200 sudionika iz čak 25 zemalja.

Za početak, reći ćemo nešto o Lyonu. Smješten je na mjestu gdje se spajaju dvije rijeke – Rhona (koja ima 15 mostova) i Saona (s njih čak 17!) što znači da se nalazi na strateškoj točki susreta sredozemne i zapadne Europe. Prema latinskom – „tvrđava svjetla“. Lyon je treći najveći grad u Francuskoj i jedan je od glavnih kulturnih i gastronomskih centara u Europi. Ima dugačku tradiciju kinematografije koju su pokrenuli izumitelji filma, braća Lumière, a poznat je i kao grad u kojem je rođen svjetski poznati književnik Antoine de Saint – Exupéry. Grad parkova, arhitekture, sira, vina, čokolade, sjedište  Interpola, svjetskog policijskog udruženja. Iz naše perspektive, Lyon je temperamentni grad sa slobodoumnim i otvorenim ljudima, grad umjetnosti i kulture, kojeg je bilo izuzetno vrijedno upoznati i zbog čega je upravo on bio izvrstan temelj za ovogodišnju temu BOBCATSSS-a – informacija, knjižnica, demokracija.

Iako su prihvaćeni svi prijavljeni radovi naših studenata, nažalost, zbog poteškoća s financiranjem samo su četiri studenta otputovala u Lyon i to zahvaljujući velikom angažmanu profesora Borisa Badurine (kojem se želimo još jednom zahvaliti!).

 

Iz Osijeka smo na put krenuli vlakom 26. siječnja u ranim jutarnjim satima. Zagreb je bio naša iduća postaja, nakon kojeg smo zajedno s profesorom krenuli na put do Lyona.  Dobra glazba (playlisti možete pristupiti ovdje, hvala kolegi Horvatu!), degustiranje kave s brojnih stajališta i, naravno, divni slovenski, talijanski i francuski krajolici – samo su neke od ključnih riječi koje opisuju zanimljiv put od preko 1000 kilometara.

Kolege sa zadarskog Odjela za informacijske znanosti čekala je slična priča. Nakon dugog puta, sastali smo se s petero studenata i profesorima Drahomirom Cupar i Franjom Peharom.

Prvi dan konferencije, 27. siječnja, uvodni govor održala je Päivikki Karhula, znanstvenica na finskom Sveučilištu Tampere koja je govorila o cenzuri i zaštiti privatnosti u suvremenom kontekstu. Nakon otvorenja, sa zadarskim kolegama posjetili smo Musée des Confluences. To je znanstveni i antropološki muzej u kojem glavne izložbe pokušavaju odgovoriti na pitanja odakle dolazimo, tko smo i što radimo. Nakon promišljana o sličnim pitanjima, ostatak dana proveli smo šetajući živopisnim ulicama Lyona.

Drugi dan, 28. siječnja, već kao pravi Lyonjani, kombinacijom javnih prijevoza uputili smo se u ENSSIB, francuski nacionalni centar za informacijske znanosti, gdje se održao ostatak predavanja. Uvodno predavanje održao je Paul Sturges, profesor na britanskom Sveučilištu Loughborough i sjevernoafričkom Sveučilištu Pretorija. Predstavio je glavne ideje o intelektualnoj slobodi i ulozi knjižnice u demokratskom životu. Istaknuo je kako intelektualna sloboda predstavlja temeljni aspekt ljudske autonomije i slobode. Ona omogućuje pristup informaciji, racionalnu raspravu i širenje ideja. P. Sturges zaključuje kako knjižnice, sada više nego ikada, trebaju biti ustanove koje njeguju slobodu i demokraciju. Tog dana predstavljeno je oko 45 radova i postera te održano 5 radionica. Raspravljalo se o nizu zanimljivih tema, kao što su uloga knjižnica u sprječavanju nadzora, transparentnost vladine dokumentacije, slobodno širenje znanstvene literature, uloga knjižnica u mjestima pogođenim prirodnim katastrofama, društveni mediji u službi demokratizacije knjižnica i slično. Među radovima toga dana bilo je i istraživanje Roberta Janusa o informacijskim potrebama studenata u demokratskom društvu te ulozi knjižnica u tom procesu. Unatoč umoru i prehladi, kolega je spretno prenio glavne ideje istraživanja koje je proveo s mentorom Darkom Lacovićem. Isto tako, Zadrani su predstavili svoje radove o javnim knjižnicama i e-demokraciji, kao i potrebi postojanja što raznovrsnijih filmskih zbirki.

Tog dana posjetili smo jedan od brojnih parkova u Lyonu, Parc de la Tête d’Or, u kojem se nalazi zoološki vrt i jezero, kao i Jardin botanique de Lyon, botanički vrt u sklopu parka. Navečer smo se pridružili sudionicima  konferencije na druženje uz francuske specijalitete i zvukove jazz banda.

29. siječnja, odnosno zadnjeg dana konferencije, uvodno predavanje održao je Denis Merklen, francuski sociolog i znanstvenik pri Sveučilištu Paris III. Govorio je o ulozi knjižnica u demokratskom društvu te naglasio kako su one puno više od pukih političkih institucija. Tog  dana predstavljeno je više od 20 radova, postera i radionica, među kojima je i istraživanje Stjepana Horvata, Sanje Lapiš i Marte Matijević o društvenim medijima i zaštiti privatnosti, odnosno o tome koje probleme doživljavaju korisnici, kojim se strategijama koriste te kako to utječe na njihovo ponašanje i dijeljenje informacija. Zadarski kolege predstavili su radove o odnosu studenata i profesora na Facebooku i privatnosti te ulozi kulturnih događanja u promociji knjižnične građe. Jedno od zanimljivijih predavanja bilo je o tome što knjižnice trebaju nakon napada na redakciju lista Charlie Hebdo, odnosno, o knjižnicama koje se trenutno  nalaze između slobode izražavanja i neutralnosti kao kulturne ustanove. Taj rad dobio je i nagradu za najbolji rad BOBCATSSS-a 2016.Na kraju, valja spomenuti i više nego zanimljiv poziv na BOBCATSSS 2017 u gradu Tampere u Finskoj koji možete pogledati ovdje.

(Tekst napisale Sanja Lapiš i Marta Matijević. Fotografije, Marta Matijević)

Volontiranje u samostanskoj knjižnici u Blatu na otoku Korčuli

Osam informatologinja ovo ljeto provelo je u Blatu na Korčuli, volontirajućiu knjižnici Samostana blažene Marije Propetog Isusa Petković, uživajući u ugodnom ambijentu i atmosferi malog mediteranskog mjesta. Samostan se nalazi u centru Blata, jednog od najstarijih korčulanskih mjesta smještenog u unutrašnjosti otoka. Unutar Samostana nalazi se Svetište Blažene Marije Propetog Petković kojeg rado posjećuju brojni hodočasnici iz cijelog svijeta. Redovnička zajednica Kćeri Milosrđa sv. Franje danas ima oko četristotinjak časnih sestara koje djeluju u državama Europe, Južne Amerike i Kanadi. Uz Samostan, znamenita je i Crkva Svih Svetih sa zvonikom i ložom te drvored lipa Zlinje kao jedan od najdužih u Europi.

Knjižnica Samostana novo je uređeni prostor kojeg je bilo potrebno popuniti iz temelja. Prioritetno je bilo da se što više knjiga, posebice iz područja religija i teologije, označi, popiše i abecedno poslaže na police. Također, bilo je važno ukloniti sve knjige iz dnevnog boravka, kojeg su časne koristile u slobodno vrijeme, kako bi se odvojile po skupinama, jeziku i stanju knjige. Veliki problem predstavljao nam je smještaj knjiga na police kojih nije bilo dovoljno posebice zbog knjiga iz područja religija i teologije koja je zauzimala najveći dio. Također, dio knjiga podijeljen je u male zbirke – referentna, zavičajna i dječja, a molitvenici su odvojeni u zasebne police kako bi bili nadohvat ruke. Isto tako, budući da su časne Družbe Kćeri Milosrđa od početka vodile brigu o siromašnoj djeci i ponajprije o njihovom odgoju, pronašle smo mnogo udžbenika starih i do više desetljeća koje je isto bilo potrebno razvrstati i popisati. Nakon četiri grupe, kompletna građa unesena je u prostor knjižnice i sveukupno je popisano oko četiri tisuće jedinica.

A sada posao na stranu i pričajmo malo o prekrasnom zavičaju otoka Korčule i svim prirodnim ljepotama koje smo imale priliku doživjeti i naravno, gostoprimstvu druželjubljivih i veselih časnih sestara. Iako je put do otoka Korčule bio poprilično dug (oko 20ak sati), kada smo se ukrcali na trajekt i vidjele more, sav umor je nestao. Dolazak je bio predviđen za vikend tako da se svaka grupa studentica preklapala te su nas kolegice dočekale s pregrštom informacija i uputa kako bi nas pripremile za budući rad i boravak u Blatu. Nakon što smo se malo odmorile i prilagodile, bilo je vrijeme za početak rada. Svaki radni dan od osam sati je proletio i imale smo više nego dovoljno slobodnog vremena kako bi istražile svaki kutak Blata, ali i cijelog otoka Korčule. Kako smo i nedjelje imale slobodne, uputile smo se na obilazak otoka i tako smo posjetile grad Korčulu, Velu Luku i otok Proizd koji je proglašen Plažom godine 2007. te nam je on posebno ostao u sjećanju. Ne smijemo zaboraviti na naše drage časne sestre koje su nas tako predivno primile u svoj dom i omogućile nam ovo prekrasno iskustvo. Iako smo imale privatnost u sobama odvojenim od soba časnih sestara, često bi ih susrele tijekom obroka te se zadržale na kojoj čašici razgovora kroz koje su nam posebno prirasle srcima. Dva tjedna boravka i volontiranja u Blatu je prošlo tako brzo, ali zauvijek će nam ostati prekrasne uspomene, lijepo i korisno provedeno vrijeme koje preporučamo svima jer je ovo jedinstveno iskustvo koje vjerojatno više nećemo imati priliku doživjeti.

(Tekst i fotografije: Mia Kuzmić, Tamara Lemajić, Marta Matijević)

O novim studijskim programima u emisiji “Brtva glave” Radio Osijeka

Danas, 10. rujna, u emisiji “Brtva glave” Radio Osijeka bit će predstavljeni novi studijski programi Odsjeka za informacijske znanosti.

Emisiju pripremaju studenti Odjela za kulturologiju Sveučilišta J. J. Strossmayera, a što vas sve očekuje ako ste upisali ili planirate upisati neke od novih studijskih programa možete saznati ukoliko od 20 sati pa do ponoći vrijeme provedete uz večerašnju emisiju.

Ukoliko večer ipak morate provesti učeći i pripremajući se za drugi jesenski ispitni rok ili dovršavajući vaš završni rad ili vas je, pak, sila četvrtka natjerala u večernji izlazak, emisiju možete poslušati i putem poveznice (Posljednje emisije) na njihovim mrežnim stranicama.

Radionica “Organizacija i čuvanje osobnih digitalnih dokumenata”

Dana 5.9.2015. kolegice Hana Marčetić, Ivana Manojlović, Ivana Turk i moja malenkost, kao zadatak smo imale provesti radionicu za tinejdžere na temu “Organizacija i čuvanje osobnih digitalnih dokumentata”. S obzirom na to da se niti jedna od nas ranije nije susrela s ovakvom vrstom izlaganja, ovaj zadatak smatrale smo vrlo izazovnim upravo zbog toga što nismo mogle predvidjeti očekivanja publike te zbog činjenice kako niti jedna od nas nije do sada sudjelovala u provedbi radionice. Imale smo mnogo vremena za razmisliti o tome što ćemo i kako predstaviti tinejdžerima koji ponekad slove kao vrlo zahtjevna publika.


Nakon mnogo brainstorminga i pregledavanja literature sve je bilo spremno – prezentacija u trajanju od 45 min (naravno u Preziju), popratni materijali u vidu plakata, letaka i brošure te evaluacijski materijali. Spremne za radionicu, pojavile smo se u Klubu mladih Gradske i sveučilišne knjižnice, pomalo uplašene i raspoložene za dobru zabavu s tinejdžerima.

Ono što nas je iznenadilo bilo je to da je naša populacija tinejdžera bila mlađa nego što smo očekivali, od 12tak osoba, njih oko polovica bili su ne više od 12 godina starosti. U svakom slučaju, bilo ih je više nego što smo se nadale te su bili mlađi nego što smo mislili da će biti.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Nakon početne treme, hrabro smo ispričale i izložile sve što smo im pripremile kroz prezentaciju i popratne materijale, odgovorile na mnoštvo pitanja o digitalnim dokumentima i nevezano za njih. Tinejdžeri su bili vrlo znatiželjni i otvoreni te su bez problema navodili primjere iz vlastitog života i u potpunosti shvatili poantu ove naše radionice. Razgovarali smo s njima o važnosti očuvanja digitalnih dokumenata te smo pogledali nekoliko videa. Ekipa je na radionicu došla poprilično zainteresirana ali i s većim znanjem o digitalnim dokumentima nego što smo mi to očekivale. Ono što je možda najbitnije, na kraju radionice zajedno smo zaključili zbog čega je bitna zaštita digitalnih dokumenata, te koji su najbitniji koraci u provedbi iste.

Nadamo se da smo svi skupa s radionice otišli kući s novim znanjima te da smo kod djece probudile iskru važnosti čuvanja digitalnih dokumenata. Radionicu ćemo pamtiti kao pozitivno iskustvo kroz koje smo mnogo naučile te koje ćemo nadamo se, možda i ponoviti 🙂

(Tekst napisala Elizabeta Vujnovac)