Praksa u Mostaru

Sredinom svibnja dobile smo obavijest da smo, od nekoliko prijavljenih, izabrane za odrađivanje stručne prakse u knjižnici Franjevačkog samostana u Mostaru te smo se 2. kolovoza spakirale i krenule na put. U Mostar smo, nakon vrlo zanimljivog putovanja, stigle oko pola osam ujutro. Po nas je došao fra Ante Marić, jedan od knjižničara s kojim smo provodile dobar dio vremena u Mostaru. Nakon upoznavanja, odveo nas je u Internat školskih sestara Franjevki, kako bi se smjestile. Upoznale smo časnu sestru Lucijanu koja nas je najsrdačnije dočekala, bez obzira što smo je prekinuli u doručku, i odvela u naše sobe. Kada smo ostavile stvari, fra Ante nas je poveo u kratki obilazak našeg budućeg ‘radnog’ prostora. Obišli smo okolinu samostana i crkve sv. Petra i Pavla usput slušajući kratku povijest njihove izgradnje i obnove.

Ušavši u samostan uslijedio je naš veliki uzdah i izraz divljenja! Stale smo otvorenih usta, širom otvorenih očiju i bez ijedne misli i riječi ‘snimale’ smo okolinu u kojoj se nalazimo. Još uvijek nema dovoljno riječi da se opiše ljepota, prekrasna priroda, biljke i zelenilo te sami zidovi i cijeli klaustar samostana – a nismo bile ni svjesne što nas tek čeka kada uđemo. Prošavši kroz tri strane samostana, došli smo i do crkve koja nas je također oborila s nogu. Nekoliko trenutaka kasnije, u prekrasno uređenoj knjižnici, dočekala nas je, ni manje ni više nego ‘duša’ knjižnice – naša mentorica Zdravka Šilić. Od nje smo kroz dva tjedna uz praksu naučile bezbroj stvari koje su potrebne da bi uspješno obavljale posao knjižničara.

Svaki dan od 8 do 16 sati, pokušavale smo biti vrijedne i marljive u obavljanju svih zadanih poslova. Najviše smo, vjerovali ili ne, voljele obavljati poslove katalogizacije u programu BiblioNET, koji je u usporedbi s Crolistom, neka se nitko ne uvrijedi, MRAK! Osim katalogiziranja, pakirale smo knjige koje su se odvozile u spremište, odvajale duplikate knjiga te unosile primjerke, dodjeljivale UDK brojeve i signaturu, savladale tehniku rukovanja ‘kliznim’ policama za knjige, koje su nas, usput rečeno, oborile s nogu najviše od svega! Nakon radnog vremena, obilazile smo grad, a fra Ante se pobrinuo da nam pokaže i druga mjesta u okolici Mostara. Poveo nas je na brdo Humac da bacimo pogled na cijeli grad, posjetili Međugorje, Široki Brijeg i Gorance gdje, iz vlastitog iskustva možemo reći, prave najbolje palačinke u okolici.

Ta dva tjedna su, na našu veliku žalost, uz rad i ugodno društvo, protekao munjevito brzo te na kraju svega možemo samo reći da se, uz najbolju volju, riječima ne može opisati nešto o čemu bez prestanka možeš pričati danima, a da opet ne uspiješ ispričati sve lijepe, zanimljive, vrlo poučne i urnebesno smiješne događaje, da ne opišeš druženja s predivnim ljudima koji su nas okruživali i sve ono što smo naučile kroz dva tjedna.

Od srca im svima zahvaljujemo na svoj toplini i srdačnosti (kuharicama koje su nas preeedobro hranile, društvu za ručkom – gđi. Ankici i g. Nikoli, svim fratrima i časnim sestrama), mentorici Zdravki, koja nas je, uz beskrajno strpljenje, naučila stvarima koje ne možeš naučiti slušajući predavanja, koja je bila uvijek dobro raspoložena i vedra te je tu vedrinu širila i na nas i što se uvijek brinula da se ne naradimo previše! J A posebno hvala fra Anti, izuzetnoj osobi koja toliko zrači pozitivnom energijom i u čijem se društvu uvijek osjećaš neopisivo raspoloženo, što se uvijek brinuo da nismo gladne i da nam nije dosadno, što nas je obrazovao i zabavljao raznim pričama i događajima i što je naš boravak u Mostaru učinio doista nezaboravnim i prekrasnim!

(Tekst napisale Katarina Paulić i Tajana Šimošić)

Obilježavanje deset godina suradnje s Knjižnicom Franjevačkog samostana u Mostaru

Odsjek za informacijske znanosti ove je godine obilježio deset godina suradnje s Knjižnicom Franjevačkog samostana u Mostaru. 2005. godine Odsjek je pod tadašnjim vodstvom prof. dr. sc. Tatjane Aparac-Jelušić započeo suradnju s Franjevačkim samostanom u Mostaru na projektu obnove i otvaranja javnosti franjevačke knjižnice. Deset godina kasnije pred nama je iznimna knjižnica koja je gotovo od nule obnovljena u prostornom, sadržajnom i funkcionalnom smislu te otvorena javnosti. Knjižničari fra Ante Marić i gđa Zdravka Šilić, bez kojih danas knjižnice ne bi bilo, uložili su mnogo mukotrpnog truda i vremena u ovaj vrijedan i plemeniti cilj. U nizu dokumenata, programskih osnova i projektnih planova ostalo je zabilježeno kako je knjižnica obnavljana iz godine u godinu. Studenti knjižničarstva i informatologije iz deset generacija uvijek su rado odlazili na praksu ili volontirati u knjižnicu Franjevačkog samostana u Mostaru tijekom ljetnih mjeseci.

Kako bismo obilježili ovu godišnjicu te pokazali važnost ove suradnje za naš Odsjek, organizirali smo susret koji se održao 12. 3. 2015. na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Program susreta uključio je predavanje fra Ante Marića Knjižnica Franjevačkog samostana u Mostaru danas te predavanje prof. dr. sc. Tatjane Aparac-Jelušić Skrb društva za baštinske zbirke u samostanskim knjižnicama. Skup kojemu je nazočilo oko 80ak sudionika u ime uprave Filozofskog fakulteta u Osijeku pozdravio je prodekan za nastavu doc. dr. sc. Goran Livazović, a u ime Odsjeka za informacijske znanosti voditeljica Odsjeka, doc. dr. sc. Maja Krtalić. Fra Ante Marić predstavio je tijek obnove knjižnice od 2005. godine te današnje aktivnosti koje su vezane uz Knjižnicu i Samostan. Prof. dr. sc. Tatjana Aparac-Jelušić održala je zanimljivo izlaganje o potrebi da se na nacionalnoj razini pristupi skrbi za baštinske zbirke u samostanskim knjižnicama te izazovima koji se pri tome javljaju. Nakon predavanja bivši i sadašnji studenti koji su tijekom godina odlazili u Mostar družili su se s knjižničarom fra Antom Marićem. Atmosfera i dojam susreta svakako je vjerno pokazala koliko ova suradnja znači institucionalno Odsjeku za informacijske znanosti i Knjižnici Franjevačkog samostana u Mostaru, ali i osobno studentima i profesorima koji su tijekom godina bili dio ove suradnje. Fotografije, dojmove i sjećanja okupili smo u knjigu uspomena Most do Mostara koju smo ovom prigodom uručili Knjižnici.

Želim se u ime Odsjeka za informacijske znanosti zahvaliti svima iz Franjevačkog samostana u Mostaru koji su zaslužni za našu višegodišnju suradnju. Posebno hvala fra Anti i gđi Zdravki za svakog pojedinog studenta i studenticu koji su boravili kod njih i o kojima su skrbili. Hvala što su se potrudili naučiti ih stručnim poslovima čak i kada za to nisu imali previše vremena. Posebno hvala što su dodali brojne duhovne, moralne i životne lekcije koje su puno važnije od onih stručnih. Sigurna sam da će se ova uspješna suradnja nastaviti i dalje.

(Tekst napisala Maja Krtalić)

U organizaciji obilježavanja obljetnice sudjelovala je i studentica II. godine diplomskog studija Hana Marčetić koja je kao volonter određeno vrijeme provela u Knjižnici Franjevačkog samostana. O svojim utiscima s volontiranja Hana nas je već upoznala u tekstu objavljenom u rujnu 2014. godine, a kako je za nju bilo vidjeti fra Antu u Osijeku opisala je u nekoliko rečenica.

Kako mi je cijeli događaj manje više u izmaglici od uzbuđenja i dobrog raspoloženja uzrokovanog velikim brojem ljudi do kojih mi je iskreno stalo, a koji su se okupili na jednom mjestu, vjerojatno sam ga doživjela na pomalo specifičan način. Fra Ante je stvarno posebna osoba, svatko kome se ukaže prilika da komunicira s njime automatski je osvojen njegovom pojavom. Iako je moja uloga zaista bila nebitna, mislim da je malo tko toliko uživao u cijeloj priči.

Više puta se u večeri spomenula „ljudska dimenzija“ koja prati ovih deset godina i voljela bih staviti dodatan naglasak na to. Svima koji su bili u Mostaru na praksi ili volontirali u samostanskoj knjižnici jasno je o čemu je riječ, a nadam se da su i ostali uspjeli uhvatiti dio te posebne atmosfere. Tu nije riječ samo o jednom divnom čovjeku koji osvaja svojom dubinom, autentičnosti, karizmom i angažmanom, već o nizu ljudi koji su kroz cijelo desetljeće surađivali na različite načine. Ja sam došla u Knjižnicu tijekom zadnje godine, rezultati rada svih profesora (ne znam kako ne spomenuti profesoricu Aparac-Jelušić i profesoricu Krtalić, a onda se tu odmah nadodaju i profesori Hasenay i Pehar i dr.), brojnih studenata i knjižničarke Zdravke već su bili vidljivi. Imala sam priliku osvrnuti se i vidjeti što je nastalo iz truda i predanog rada s ljubavlju, zbog čega sam se prilično emocionalno uložila u svaku sitnicu koju je sačinjavala ova obljetnica. Vidjela sam ljude koji su zaslužni za pokretanje cijelog projekta i koji su ga nosili samo snagom volje na istom mjestu, upoznala sam bivše studente s kojima sam komunicirala mjesecima i koji su mi svojim sjećanjima na vrijeme provedeno tamo uljepšali mnoge dane. Bez ikakvog pretjerivanja mogu reći da sam se osjećala privilegirano biti okružena prijateljima i kolegama, profesorima i studentima koji su pomogli u izgradnji tog osjećaja. Duboko sam zahvalna na svemu što su učinili, ne samo zbog rezultata koji su neupitni i dokazuju da se isplati uložiti sebe u ono u što vjeruješ, već i na tome što sam tako i ja dobila priliku osjećati se ponosno biti dijelom takve priče.

Nadam se da je i ostalim studentima koji su bili u Mostaru ova obljetnica bila lijepo iskustvo te da je u onima koji još nisu bili pobudila želju da odu. Zaista se ima što doživjeti i vidjeti, ali i obogatiti sebe kroz druženje s ljudima koji cijelu priču čine živom.”

Studentska praksa u Franjevačkoj knjižnici u Mostaru

Na inicijativu profesora Damira Hasenaya prošle nam se godine ukazala prilika za obavljanje studentske prakse u Franjevačkoj knjižnici u Mostaru. Prihvatile smo danu priliku kako bi stekle nova znanja, iskustva i vještine u području knjižničarske struke. Posebno nas je motivirala činjenica da se radi o specijalnoj knjižnici, tj. da se nalazi u sklopu franjevačkog samostana, budući da do tada nismo imale priliku raditi i obavljati praksu u knjižnici te vrste. Pri dolasku naš mentor i vodič fratar Ante Marić, ugostio nas je i brzo smo se osjećale kao da smo kod kuće. Njegovu i gostoljubivost časnih sestara kod kojih smo bile smještene nemoguće je zaboraviti.

Sljedeći dan započeo je naš prvi radni dan u knjižnici. Knjižnica nas je oduševila izvrsnim prostornim razmještajem te korištenjem pomičnih polica u posebno klimatiziranim prostorijama. Što se same građe tiče, većinski ona obuhvaća građu religioznog karaktera, no također se nalazi i građa iz područja povijesti, umjetnosti, književnosti. Ponajprije, knjižnicu koriste ljudi kojima su potrebne informacije u svrhu obrazovanja ili pak znanstveno-istraživačkog rada. Nadalje, naše radno vrijeme trajalo je od osam u jutro do četiri popodne, pri čemu smo obavljale različite poslove poput popisivanja bibliografskih podataka donirane građe radi evidencije nabave i dostavljanja popisa darovateljima, zatim odvajanje duplikata, njihovo popisivanje radi daljnjeg smještaja u spremištu te upoznavanje s osnovama Biblio.Neta, programa koji se koristi za računalnu obradu knjiga. Naime, u navedenom smo programu, prvo uz pomoć knjižničarke Zdravke, a ubrzo i same, obavljale posao katalogizacije. Općenito govoreći, poslovi koje smo obavljale u knjižnici nisu bili niti malo naporni, ali su zahtijevali koncentraciju i teorijsku podlogu iz određenih područja. Unatoč svakodnevnom radu imale smo vremena za upoznavanje kulturnih ljepota grada, te između ostalih znamenitosti posjetile smo i muzej Hercegovine, Stari Mosti i Humačko brdo.

Svim studentima zainteresiranima za obavljanje studentske prakse ili volontiranje u udaljenom gradu ili inozemstvu savjetujemo da se bez razmišljanja ohrabre na ovaj korak jer ne samo da će upoznati kulturu i povijest nekoga grada ili države već će i iskustvo stečeno u radu koji su obavljali moći višestruko primijeniti i u ostalim informacijskim ustanovama, a praksa stečena takvim radom je korisna i nezamjenjiva.

Za nas, iskustvo rada u Franjevačkoj knjižnici u Mostaru je bilo neprocjenjivo i u budućnosti se nadamo takvim ili sličnim prilikama u kojima ćemo moći svoja znanja i sposobnosti dodatno proširiti i obogatiti.

(Tekst napisale Vedrana Filić i Mateja Zuzjak)