Vjerujem da nema potrebe za objašnjavanjem zašto je stručna praksa, a posebno Erasmus+ praksa, zanimljiva i korisna za jednog studenta. O tome se puno priča i većinom smo svi svjesni koliko je to dragocjena prilika za doživjeti i naučiti nešto novo, ali i upoznati nova mjesta i nove ljude. Radije bih se posvetila pitanju zašto baš praksa u MKL?
Moja je želja da odem upravo tamo počela zahvaljujući Kristini i Zrinki, dvjema kolegicama-studenticama iz Zadra, koje su prošlo ljeto tri mjeseca provela na praksi u Ljubljani. Njihova iskustva i oduševljenost tamošnjom gradskom knjižnicom, u kombinaciji s uvjerenjem da treba njegovati kontakte i dobrosusjedske odnose sa zemljom čije su prakse na području knjižničarstva ujedno i vrlo slične i vrlo različite hrvatskima, potaknula su me na odluku da se prijavim na Erasmus+ praksu.
Proces prijave je vrlo jednostavan (i, ako nekoga zanima, slobodno neka mi se obrati da mu pomognem – i ja sam imala pomoć od kolega koji su to već prošli) i nakon prikupljene papirologije, obavljenog testiranja znanja stranog jezika te motivacijskog razgovora, bila sam spremna za dva mjeseca u Sloveniji.
Program koji su mi poslali već je sam po sebi govorio o količini truda i razmišljanja koji su uloženi u osmišljavanje moje prakse. Svaki je dan ispunjen zbivanjima i, da vas ne varam, u početku je znalo biti i naporno. Međutim, kad mi se i činilo da je četvrta ili peta osoba s kojom trebam proći upoznavanje njegovog ili njezinog radnog mjesta već previše, njihove zanimljive priče i osoban pristup, olakšavale su mi da zadržim pozornost i maksimalno se dam u svaki novi razgovor. Moram istaknuti i da je program bio vrlo fleksibilan, da su svi bili otvoreni za prilagođavanje mojim interesima i željama, a ako sam u bilo kojem trenutku odlučila da trebam pauzu svi su imali razumjevanja.
U početku mi je jezik malo predstavljao problem, što je i najveći dio razloga zašto su prva dva tjedna teža od ostalih. No nakon toga sam bez problema mogla razumijeti slovenski, neovisno o naglascima, a na kraju sam pročitala i nekoliko knjiga na slovenskom.
Sama praksa je protekla kroz upoznavanje rada mreže knjižnica koje čine MKL, putovanja u okolna mjesta i knjižnice poput Kranjske, Kamničke, knjižnice Vrhnika (koja je uređena kao svojevrstan hommage tvornici kože koja je prije djelovala u tom prostoru, strašno originalno i dobro izvedeno!), zatim u Medvodama, Sveučilišne knjižnice itd. Posjetila sam i Centralnu tehnišku knjižnicu te Narodnu in universitetnu knjižnicu, NSK Slovenije.
Bilo je tu i drugih poslova, koji su klasičniji za studentsku praksu – slaganje majica i pretipkavanje popisa pročitanih knjiga za projekt Poletavci, zatim pripremanje vreća s knjigama za projekt Maček v žaklju – nešto kao spoj na slijepo s knjigom, i slično. No i to je bilo na volju udeleženke, odnosno nisam morala raditi ako mi nije bilo zabavno. Uz nabrojane, predstavljeni su mi projekti Mesto bere (Grad čita), Beremo s tačkami (gdje djeca čitaju psima), a sudjelovala sam i u pripremi te izradi ankete za neke koji su još u fazi pokretanja. Posjetila sam Pionirski oddelk i puno čula o procesu vrednovanja literature za mlade u Sloveniji, o čemu se puno pričalo i na konferenciji Bologna po Bologni, kojoj sam također prisustvovala. Vrlo sam zavoljela i Trubarjevu hišu literature u kojoj se organiziraju razgovori s autorima i druga zanimljiva događanja. Osim ekskurzije u Kamnik na temu Priredaba i obrazovanja djece te Konferenciji Knjige brez meja Bologne po Bologni bila sam i na Danu dobrih praksi u Grosuplju, posebno zanimljivom seminaru Praktični vidiki objavljivanja v odprtem dostupu, Strukovnom događaju Evropski programi izobraževanja odraslih, na kojem sam kratko pretstavila i svoju praksu, te sam sudjelovala na obilježavanju Dana MKL. Prisustvovala sam i čitalačkim klubovima Berem, torej mislim i Brali krog.
Uz sve te načine na koje sam se imala priliku dodatno obrazovati kroz ovu praksu, na terenu sam vidjela Slovensku knjižnicu sa zbirkom minijaturnih knjiga, Šentvid – takozvanu Zelenu knjižnicu, Franceta Škerla sa zbirkom igračaka te još velik broj njih koje nema smisla nabrajati. Meni je posebno draga bila knjižnica Rudnik, a u slobodno vrijeme posjetila sam i Maribor, pa sam svratila pogledati i njiihovu knjižnicu. Bila sam iskreno impresionirana knjižnicama koje sam posjetila, svaka je bila posebna i na svoj način privlačna. Najviše sam vremena, ipak, provela u Knjižnici Otona Župančića, centralnoj knjižnici, u društvu zanimljivih, dragih i pametnih ljudi s kojima sam se brzo osjećala opušteno i domaće.
Poseban doživljaj predstavljala mi je Bibliopedagoška ura zahvaljujući kojoj sam imala priliku čitati slikovnicu i pjevati na slovenskom djeci s posebnim potrebama. Dan proveden u Bibliobusu bio je jednako uzbudljivo i zanimljivo iskustvo, a uz sve to, te one klasične aspekte knjižničarskog posla (koji nisu tako klasični u mreži knjižnica s više od 30 knjižnica), predstavljeni su mi i Borza dela, Borza znanja i Središče za samostojno učenje u sklopu Centra vseživljenskega učenja, portal e-knjiga na prodaju i posudbu Biblos, skupni katalog COBISS (jedan za cijelu Sloveniju!) te stvarno velik broj drugih usluga dostupnih na mreži. Imala sam i par zadataka koji su me podsjećali na studij Informatologije. Primjerice izrada ankete 1ka, mapiranje i eko karte, pa uz par razgovora nekoliko analiza poput zadataka analize i usporedbe strategije narodnih knjižnica, a naučila sam se snalaziti i u Joomla! CMSu. Sve je to bilo vrlo opušteno i zabavno, kao i ljudi koji su me okruživali. O tome bolje da ni ne počinjem.
Uz sve ovo, stigla sam i putovati po Sloveniji, vidjeti okolna mjesta, posjetiti Bled, Brezje, Bohinj i Maribor. Tako sam se i kupala, a doživjela sam i noćni život. Upoznala sam puno strašno zanimljivih ljudi, a naučila sam i puno toga o kulturi Slovenije, Hrvatske, multikulturalnosti… I nećete vjerovati, ali ovo je bio maksimalno skraćeni osvrt na moja dva mjeseca u Sloveniji, još sam puno toga ispustila!
Praksa u MKL za mene predstavlja ne samo jedinstveno i zanimljivo iskustvo, pa čak niti samo jedinstven uvid u djelovanje knjižnice te svjedočenje o razvoju projekata i drugih procesa unutar knjižnice od samih začetaka i teorije do konkretne implementacije, već i način da se pokrene komunikacija između ovih dviju srodnih knjižničarskih praksa te velik korak u učenju o otvaranju i razumijevanju, prilagođavanju i poštovanju te mnogo drugih velikih riječi, koje postanu još zanimljivije kada ih doživite u praksi. Imala sam sreće da sam svoje vrijeme u Ljubljani provela u vrijeme krcato događanjima i vrlo sam zadovoljna svojom odlukom da tamo provedem praksu. I iskreno se nadam da će biti još puno Osječkih studenata, a posbeno Informatologa, koji će iskoristiti ovu priliku!
(Tekst napisala Hana Marčetić)
