Studentice informatologije na PHP Srbija Conference

Mjesec svibanj se 2016. godine svakako istaknuo u Beogradu, obilježen prepoznatljivim plavo-bijelim logom PHP programskoga jezika. Za vikend, 28. i 29.  dana u mjesecu, PHP Srbija Conference usmjerena u najvećoj mjeri na PHP okupila je sve zaljubljenike tog programskog jezika te developere koji se njime  koriste. Ispunjeni je prostor Madlenianum opere u Zemunu pružio priliku pristiglim PHP developerima iz svih krajeva da razmjene znanja i stečena iskustva ili jednostavno prošire svoje krugove novim poznanicima – mogućim budućim poslovnim kolegama.

Program je započeo predavanjem “An Oral History Of How I Became Grumpy”, Chrisa Hartjesa, u kojem je na temelju svoje poslovne karijere objasnio korak po korak (posao po posao), kako je napredovao do onoga koji je ispunjavao sve njegove željene uvjete. Kao bitnu stavku takva napredovanja naveo je razvijene komunikacijske vještine, čime smatra da developeri ne bi trebali biti skriveni sa svojim kodom, već ujedno i otvoreni prema drugima, gdje pristupačnost vodi do daljnjeg uspjeha.Zaključno s Chrisovim predavanjem, na pozornici se pojavljuje Sebastian Bergmann, poznato lice PHP svijeta koji je, kao kreator PHPUnita i strastvenjak u poboljšanju funkcionalnosti PHP-a, povijesnim pregledom objasnio napredak PHP-a, od samih početaka pa sve do proglašenja nove verzije, PHP 7. U pauzama su svi posjetitelji mogli razmijeniti doživljaje s predavanja, čak i sa samim predavačima koji su bili veoma susretljivi, da pitanja nije nedostajalo. Tako su se često mogle vidjeti grupice ljudi okupljene nakon predavanja, gdje bi postavljali pitanja i raspravljali o samoj temi i aktualnostima. Također nije manjkalo ni okrijepe, jer su poslužena hrana i piće jednostavno bili vrhunski! Tako se na švedskim stolovima moglo pronaći za svaki ukus ponešto, a uz sokove i vodu, posluživalo se i pivo, poznato kao omiljeno programerima i developerima. Veoma zanimljivo predavanje „Writing code that lasts“ nakon ručka održao je Rafael Dohms, čiji je sadržaj zbog svoje univerzalne prirode mogao zainteresirati bilo kojeg developera, a ne samo one koji koriste PHP. U svom je predavanju govorio o urednosti koda i 10 zlatnih pravila za kvalitetu pisanja koda koji će ostati razumljiv čak i ako netko taj kod naslijedi. Naravno, svako je novo prikazano pravilo uspjelo nasmijati publiku jer sva zajedno čine onu „nemoguću“ cjelinu za koju Dohms kaže da bi je se trebalo držati. No, svakako je zanimljiv izazov koji je zaintrigirao mnoge prisutne. U drugoj polovici predavanja prvoga dana, publika je u predavanju Ciarana McNultyja mogla saznati sve o PHPSpec alatu i pisanju urednog i funkcionalnog PHP koda, s naglaskom na korištenju BDD-a (Behaviour Driven Development). Derick Rethans je napravio poveznicu s bazama podataka te je objasnio na primjeru MongoDB-a kako najoptimalnije spremati podatke i što pravilnije pisati queryje za maksimalnu učinkovitost. U konačnici prvoga dana, Phil Sturgeon se dotakao i teme API-ja (Application Program Interface) u svom predavanju „What They Should Tell You About API Development“ te svojim predavanjem zaokružio zanimljivu sadržajnu cjelinu predavanja prvoga dana konferencije.

Drugi je dan konferencije započeo sa, sada već poznatim, Rafaelom Dohmsom i predavanjem „Composer: The Right Way“. Iznio je najčešće pogreške korištenja Composera, u zadnje vrijeme neizostavnog alata PHP developera, i u konačnici objasnio pravilne načine korištenja. Marco Pivetta je svojim predavanjem „Doctrine ORM Good Practices and Tricks“ uspio uhvatiti pozornost cijele publike. Objasnio je u čemu leži kompleksnost alata poput Doctrine ORM-a, a na dodatnim je primjerima prikazao različite pristupe korištenja. Temom je jasno pogodio probleme i nedoumice publike, sudeći po broju okupljenih u raspravi i dodatnim pitanjima na pauzi nakon predavanja. Nakon već poznato ukusnog ručka, nastavilo se sa tri zadnja predavanja konferencije. Michelangelo van Dam je u svom predavanju „The Continuous PHP Pipeline“ objedinio cijeli optimizacijski proces isporuke aplikacija, uz pomoć različitih korisnih alata i postupaka njihova korištenja. Zatim su Sebastian Bergmann i Ciaran McNulty zajedno održali predavanje pod nazivom „Finding the Right Testing Tool For the Job?“ u kojem su iz mnoštva alata i pristupa testiranju odlučili pokazati publici kako lakše odabrati one prave, za testiranje svojih PHP razvojnih okruženja. Treće, i posljednje, predavanje konferencije pripalo je Gojku Adzicu, koji je zaključio predavanja s temom „The Future of Test Automation“. Na temelju poznatih trendova koji preuzimaju tehnološku svakodnevicu, iznio je pretpostavke njihova utjecaja na automatizaciju budućnosti.

U konačnici se može reći da su organizatori konferencije i ove godine uspješno omogućili nastavak, sada već tradicionalnog, okupljanja dijela PHP svijeta u Beogradu. Uspješnom se može smatrati već iz samoga promatranja tijeka predavanja i zainteresiranosti publike, koja se jasno iskazala u komunikaciji s predavačima te brojnim postavljenim pitanjima, dobivenim odgovorima i dodatnim raspravama koje su dodatno povezivale posjetitelje u nove poznanike. Čini se sigurno da je doza profesionalnosti unutar opuštene atmosfere osigurala nastavak ovakva događanja i za iduću godinu kada bi se svakako ponovno trebalo posjetiti.

Ivana Dejanović

Sedma industrijska konferencija o industrijskoj baštini u Rijeci

Od 18. do 21. svibnja 2016. godine u Rijeci se održavala Sedma industrijska konferencija o industrijskoj baštini s glavnom temom “Povijest i baština torpeda” u organizaciji udruge ProTorpedo u kojoj su glavni organizatori konferencije bili gospodin Velid Đekić i gospodin Miljenko Smokvina. Ova konferencija je sedma takva konferencija međunarodna tog tipa koja se sljedeće godine održava u Čileu, stoga je ovo bila jedinstvena prilika za sudjelovanje zainteresiranim pojedincima iz Hrvatske i susjednih zemalja.

Na konferenciji je sudjelovao i Stjepan Zlatić, student 2. godine diplomskog studija na našem odsjeku sa posterom na temu “Preserving and using heritage documentation of technical, military and industrial provenience: issues, challenges and possibilities”.

Glavni dio konferencije održavao se u Povijesnom i pomorskom muzeju u Rijeci, u zgradi bivše Guvernerove palače. Teme su bile rangirane u dvije kategorije, torpedo i pomorska tehnologija, te industrijska baština i povijest grada Rijeke. Predavanja na konferenciji trajala su tri dana, u dvije sesije dnevno s pauzom između. Teme su bile vrlo raznolike i pokrivale su mnoga područja, od same pomorske povijesti i tehnologije, pojedince vezane uz Rijeku, industrijsku i vojnu baštinu, pa sve do balističkih analiza vojne tehnologije. Osim iz Hrvatske, izlagači i posjetitelji konferencije pristigli su iz 17 zemalja, i to čak iz Brazila, Australije i SAD-a. Uz sama predavanja, u muzeju se nalazio i prostor gdje su izlagači postavili postere, a moglo se i besplatno razgledati izložbe i stalni postav muzeja.

Velik naglasak bio je na dvojici izumitelja torpeda –  Robertu Whiteheadu te Giovanniju Luppisu (Ivanu Vukiću), koji bi, da su još živi, proslavili 150. obljetnicu svog izuma.Početak konferencije prije službenog otvorenja bio je u sveučilišnoj knjižnici gdje je otvorena izložba o Luppisu i Whiteheadu, te nakon toga u Muzeju grada Rijeke gdje je uz pregled stalnog postava predavanje održao Hildebrand de Boer, Nizozemac koji je ujedno ekspert u organizaciji takozvanih “Industrijskih ruta”, znanstveno-povijesno-turističkih obilazaka industrijske baštine.
Registracija se odvijala na botelu Marina gdje je istovremeno bio i prilično formalni svečani doček gostiju iz cijelog svijeta te prilika za mlade snage koje su nazočile konferenciji da upoznaju dugogodišnje stručnjake iz područja pomorskog ratovanja i zaštite industrijske baštine.

Uz samu konferenciju koja je trajala od 19. do 21. svibnja, organizirana su i tri posjeta riječkim znamenitostima, izložbi o torpedima u starom pretovarnom skladištu u blizini željezničkog kolodvora, jedinoj preostaloj lansirnoj stanici torpeda na svijetu na doku “3. maja” te posljednjeg dana posjet riječkom groblju Kozala gdje je svečano postavljen memorijalni vijenac Robertu Whiteheadu, sahranjenom u Rijeci.

Oproštajna večera organizirana je u restoranu Municipium u centru grada, te je bila još svečanija i formalnija nego doček. Uz cijelu konferenciju i ostala događanja vezana uz nju moglo se uhvatiti i ponešto vremena za razgledavanje ljepota grada Rijeke, svakome prema vlastitom ukusu, uz obavezni posjet Trsatskoj gradini do koje vode strme stepenice, tako da je većina sudionika koji su gradinu posjetili, svoj put odradila autobusom.

U konačnici, posjet Rijeci i konferenciji se isplatio, ne samo zbog brojnih zanimljivih tema i pluraliteta mišljenja o pojedinim aspektima tehnologije torpeda, već i zbog stvaranja novih poznanstava te iskorištavanja svega slobodnog vremena za šetanje i upoznavanje ljepota grada koji teče.

 

Tekst Stjepan Zlatić

Fotografije, službene fotografije sa Sedme industrijske konferencije o industrijskoj baštini

Studentska konferencija InfoDASKA 2016., Zagreb

U svibnju ove godine održala se 9. studentska konferencija InfoDASKA 2016. u organizaciji Kluba studenata informacijskih znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu (KSIZ). Tema ovogodišnje konferencije je „Privatnost i zaštita podataka u informacijskim institucijama“ na kojoj se raspravljalo o problemima s kojima se informacijske ustanove susreću u razdoblju narušene privatnosti. Na njoj je prisustvovalo i izlagalo čak devetero studenata osječkog Odsjeka za informacijske znanosti zajedno sa zagrebačkim i zadarskim kolegicama i kolegama.

Prvi dan konferencije održao se 13. svibnja i unatoč „petku 13.“ izlaganja studenata bila su iznimno zanimljiva i uspješna. Taj dan održano je desetak predavanja među kojima su i četiri osječka. M. Balać i I. Magušić-Dumančić su izložili rad o hakerskoj kulturi, knjižnicama i intelektualnoj slobodi. U njemu su, zajedno s M. Kuzmić, analizirali hakerske i haktivističke scene u Hrvatskoj kao i njihovu suradnja s knjižnicama. Iduće izlaganje održale su S. Lapiš i M. Matijević o odnosu mladih i privatnosti na društvenim medijima. Rad je napravljen zajedno s S. Horvatom u kojem ističu ulogu knjižnice u edukaciji o privatnosti. Nadalje, A. Pahek održao je izlaganje o suvremenim metodama i postupcima zaštite digitalne građe. Posljednje osječko predavanje toga dana održali su S. Zlatić i A. Mihaljević. Govorili su o zanimljivoj temi zaštite dokumentacije tehničke i industrijske baštine. Nakon bogatog dana na konferneciji i zanimljivih izlaganja, kako to obično, i tradicionalno, na InfoDASKA-i biva, trebali smo puni elana otići u izlazak. Ove godine, izlazak nije bio organiziran, pa smo se više manje sami snalazili. Veliki minus bio je i to, što se nitko od devetero studenata, ne snalazi baš u Zagrebu, a uz to trebalo je pronaći i mjesto koje će zadovoljiti svih 9 ukusa. Nemoguća misija, tako da smo više od pola večeri proveli šetajući se po glavnome gradu, da bi smo nakon svega, završili naravno, na prvom predloženom mjestu.

Drugi dan konferencije, 14. svibnja, održano je također desetak predavanja, dok su zadnje predavanje konferencije imali su C. Vidaković i J. Žilić u kojem su  govorili o iskustvima studenata u procesu e-trgovine. Nakon e-kupovine, svi su bili „iscrpljeni“ i gladni, a nakon dobrog šopinga, dobro sjedne i grah koji su nam naši domaćini ponudili, a koji se kuhao, vjerovali ili ne, na samome fakultetu. Nakon toga, svi su se više manje razbježali na svoje strane i svojim kućama.

Ukratko, još jedna odlična InfoDASKA je iza nas, organizatorima se još jednom zahvaljujemo na izvrsnoj konferenciji (prošlogodišnja i dalje drži prvo mjesto, nismo objektivni, uopće), a na Zadranima je da preuzmu kormilo iduće godine.

Iva Magušić-Dumančić, Marta Matijević

 

Studenti informatologije na Droidcon konferenciji u Zagrebu

U srijedu 27. travnja 2016. godine 7 studenata s druge (Ivana Ćosić, Ivona Palko, Gabrijela Čuljak, Željana Hrkač, Ivana Jukić, Cvijetin Vidaković i Lana Horvatići) i 5 studenata s treće godine preddiplomskog studija (Dajana Stojanović, Tena Vilček, Ana Leh, Andrea Mihaljević i Manuela Mikulecki) otputovalo je na ovogodišnju Droidcon konferenciju u Zagrebu koja se održavala 28. i 29. travnja. Put dug 4 i pol sata započeo je u 12:00 sati s osječkog glavnog željezničkog kolodvora. Pri dolasku u Zagreb zaputili smo se prema hostelu Pozitiv kako bismo se registrirali, ostavili stvari i osušili se od neumornog pljuska koji nas je pratio cijelim putem. Nakon što smo se raspremili i osušili, krenuli smo prema Hotelu Antunović kako bi se našli s organizatorima i pomogli im u zadnjim pripremama za konferenciju. Po obavljenom poslu svi volonteri i organizatori su se opustili uz večeru i piće.

Sutradan, 28. travnja u 9:00 sati započela je registracija sudionika. Nakon najnapornijih sat i pol vremena ogromnih, naizgled nepomičnih redova sudionika koji čekaju registraciju, panika i žurba je prošla. Svi smo mogli odahnuti i dogovoriti se tko će ići na otvorenje. Otvorenje je bilo uzbudljivo. Čak bih mogla reći jedan od boljih dijelova konferencije. Uglavnom su pričali o organizaciji, pozvali su organizatore na pozornicu i pojasnili koliko je truda bilo potrebno da se konferencija provede u djelo. Posebno su me se dojmili Miki i voditeljica Iva koji su kroz šalu već na početku opustili atmosferu, i podigli očekivanja posjetitelja. Najavili su predavače, opisali kako to sve treba izgledati, koliko će trajati, što nas čeka i tu je uglavnom cijela priča započela!


U 15:45 započelo je predavanje Darka Čengije iz tvrtke UX Passion pod nazivom Five most playful techniques in User Experience. Zbog vremenskog ograničenja od 45 minuta, Čengija je od brojnih tehnika izdvojio 5 najzanimljivijih pod nazivom Personas, Red routs, Card sorting, Sketching i Mental models. Personas tehnika nalaže da pri izradi proizvoda moramo znati za koga dizajniramo. To znači da, čak i ako dizajniramo proizvod za široku uporabu, moramo razaznati nekoliko osnovnih grupa ljudi i načine na koji će koristiti proizvod. Čengija je naglasio da ne postoji prosječan korisnik te da na taj pojam trebamo svi zaboraviti prilikom izrade proizvoda. Također, objasnio je da se Personas tehnika razlikuje od marketinške podjele korisnika u tome što se marketinška fokusira na pristup klijentu kako bi se proizvod prodao dok Personas tehnika svoj fokus usmjerava prema tome kako i zašto će klijent koristiti taj proizvod. Red routs je tehnika identificiranja temeljnih funkcionalnosti kako bi se izbjegle one nepotrebne koje mogu predstavljati prepreku u korištenju onih potrebnih. Ono što nas Red routs tehnika uči jest kako reći ne svim funkcionalnostima koje su nepotrebne i kako razabrati one temeljne. Card sorting određuje koja funkcionalnost pripada kojoj grupi. Tome se može pristupiti na dva načina: ili ćemo prvo osmisliti grupe pa u njih razvrstavati funkcionalnosti ili ćemo prvo nekakvim nama logičnim redom rasporediti funkcionalnosti pa onda opisati svaku grupu. Kako smo od ranog jutra bili na nogama posljednja tehnika je „saslušana“ u polusnu, ali vjerujem da je jednako zanimljiva kao i ostale četiri.

Oko 20:00 sati kada smo konačno uspjeli namoliti sve sudionike da uzmu svoje stvari iz garderobe uputili smo se na party o kojemu su svi pričali, od studenata koji su bili prošle godine preko sudionika do organizatora. Party su glazbeno obogatili gitarist i harmonikaš, ali harmonika nije bila ona klasična na kakvu smo svi navikli, to je bila digitalna harmonika! Imena glazbenika nisam zapamtila, ali sam dobro upamtila da gospodin s harmonikom može svirati The Doors što je, na moje oduševljenje, dokazao. Uz dobru glazbu ide i dobro društvo tako da smo upoznali mnoge sudionike koje je zanimalo što studenti Filozofskog fakulteta u Osijeku rade na Droidconu u Zagrebu. Kada smo im objasnili što studiramo i čime se bavimo zanimala ih je IT scena u Osijeku. Ukratko smo im opisali i pohvalili se OSC-om na što su oni kimali glavom, neki oduševljeno, a neki sa začuđenim izrazom lica kao da prvi put čuju za OSC ili do sada nisu vjerovali koliko je osječka scena uspješna.

Nakon napornog, ali uzbudljivog dana bilo je teško probuditi se i krenuti u nove radne pobjede, ali uspjeli smo. Drugi dan nije bio toliko naporan. Tek nekolicina ljudi se registrirala tako da smo imali posla samo oko photo bootha i garderobe pa smo imali vremena posjetiti više predavanja i doživjeti čari VR-a. Kako smo se morali rasporediti tako da uvijek netko bude na radnim mjestima, ja sam otišla na dva predavanja i stand up Jelene Radanović.

Jelena Akšamović održala je predavanje pod nazivom Of teams and unicorns. Predavanje je bilo usmjereno na nesporazume u komunikaciji između dizajnera i developera te načine kako doskočiti razlikama u rječniku te dvije strane. Ukratko, Jelena je naglasila kako i dizajner i developer trebaju uložiti trud u razumijevanje rada one druge strane kako bi se našli „na pola puta“. U dvoranu je unijela smijeh pričajući o „unicornima“ koji znaju „sve“ i koliko su oni zapravo (ne)potrebni ukoliko u tvrtki, osim kvalitetnog i sposobnog osoblja, postoji dobra komunikacija i suradnja.

Drugo, ujedno i posljednje predavanje koje sam slušala bilo je ono Marina Kobeščaka pod nazivom UX for all, UI for one… platform. Kobeščak je pričao o tome kako pokrenuti i organizirati kompleksne projekte te nam je pokazao zanimljive trikove i najbolje primjere iz prakse. Umor je učinio svoje pa se ovog predavanja nažalost sjećam samo površinski.

 

Uspavanost je razbila Jelena Radanović koja je cijelu salu nasmijala do suza. O njenom humoru nemam što pisati, to se mora doživjeti.

Na kraju odlične konferencije došlo je vrijeme da se dva, iako siva i kišovita, prekrasna dana zaključe. Bilo je kratko, bez pretjeranog opraštanja, baš onako kako je konferencija započela, opušteno i kroz šalu. Zadnje predavanje su održali dečki koji rade u Androidu. Više je to bio opušten razgovor u kojem su nam pokušavali približiti kako izgleda njihov prosječan radni dan te kako se osjećaju kada je napeto i kada se bliže rokovi. Dečki su bili šaljivi, te smo shvatili da i programeri i developeri imaju odličan smisao za humor. Naporno rade, ali to je posao koji vole i ne bi ga mijenjali. Sve je to na kraju završio Miki, u svom stilu, simpatično i jednostavno. Koja šala i naravno poziv posjetiteljima da dođu i sljedeće godine u još većem broju.

Nakon zatvaranja organizatori su nas počastili pićem, kolačima i brojnim pohvalama te pozivom za sljedeću godinu. Došlo je vrijeme da se pozdravimo s ostalim volonterima i zaputimo se prema hostelu na naše druženje gdje smo pretresli oba dana i sve dojmove s konferencije.

Droidcon je uistinu konferencija koju se treba posjetiti i doživjeti. Osim široke palete predavanja stručnjaka, nevjerojatno kvalitetne hrane i prekrasnog prostora, ono što je vrijedno svake pohvale je ogroman trud, srdačnost i pristupačnost organizatora koji su se o nama brinuli cijelo vrijeme. Vratili smo se u Osijek puni doživljaja i mislim da svatko od nas jedva čeka sljedeću godinu da sve ponovimo i učinimo još i boljim.

(Lana Horvatić)

Odsjek za informacijske znanosti na Festivalu znanosti 2016.

Ove se godine od 18. do 24. travnja održao 14. po redu Festival znanosti. Ovogodišnja tema Festivala znanosti bila je “Znanost i umjetnost”, te je Festivalom obilježeno nekoliko važnih godišnjica: 160 godina od rođenja Nikole Tesle, 100 godina opće teorije relativnosti Alberta Einsteina i 400 godina od smrti Williama Shakespearea.

Odsjek za informacijske znanosti sudjelovao je na Festivalu s dva postera i dva predavanja.

Dr. sc. Tomislav Jakopec i studentice Josipa Iljić i Manuela orličnik predstavili su poster naslova “Nakladništvo: znanost ili djelatnost”. Poster sadržava informacije o ključnim razdobljima povijesti nakladništva, od rukopisnih knjiga, Gutenberga, razvoja tiska u vrijeme industrijske revolucije, zlatnog doba knjige, pa sve do elektroničkih knjiga, te predviđanja za daljnji razvoj nakladništva. Zatim, o promatranju nakladništva kao znanosti, istraživanjima o tome jesu li e-knjige ekološki prihvatljivije od tiskanih, te navodi znanstvene napore putem konferencija i opisuje dostupne studije nakladništva.

Dr. sc. Anita Papić i student Antonio Pahek predstavili su poster naslova: “Modeli u znanosti: aproksimacija stvarnosti ili fikcija”. Modeli imaju izniman značaj u različitim znanstvenim kontekstima i njihovo stvaranje odnosno modeliranje nerazdvojni je dio znanstvenih aktivnosti. Znanstvenici provode puno vremena izgrađujući, testirajući, uspoređujući i revidirajući modele. Model možemo definirati kao svjesno konstruiranu predodžbu stvarnosti, kao oruđe za postavljanje i dokazivanje hipoteza odnosno formuliranje ideja, kao približni prikaz sustava ili procesa odnosno aproksimaciju stvarnosti koja omogućuje opis kompleksnih fenomena itd. Općenito, razlikujemo mentalne ili misaone modele pomoću kojih predviđamo posljedice akcije, materijalne ili fizičke modele, matematičke modele pomoću kojih opisujemo realni sustav matematičkim jednadžbama s ciljem analize, projektiranja i optimiranja sustava za koji je model izrađen, konceptualne modele uz pomoć kojih primjerice vizualiziramo probleme te  računalne ili simulacijske modele. Nadalje, u znanosti nailazimo na najrazličitije tipove modela koje primjerice nazivamo fenomenološki, razvojni, testni, teorijski, heuristički, imaginarni, modeli-igračke, zamjenski, analogni itd. Neki od slavnih modela iz znanstvenih teorija su primjerice Bohrov model atoma, Lorenzov model atmosfere, Lotka-Volterrin model predacije, model Watsona i Cricka strukture DNA molekule, Malthusov model i Verhulstov model dinamike populacije, Kuhlthau model pretraživanja informacija itd. Cilj ovoga postera je ilustrirati ulogu modela u znanosti s jedne strane kao temeljenog instrumenta u znanosti, a s druge strane kao krhku zamišljenu predodžbu odnosno fikciju znanstvenika.

 

Doc. dr. sc. Boris Bosančić održao je predavanje naslovljeno „Književnost u funkciji znanosti (ili predmeti znanstvenog istraživanja u svijetu imaginacije)“. Predavanje je bilo posvećeno utjecaju književne imaginacije na znanstveni rad i promišljanje. Neki od najvećih uvida čovjekova duha u prirodu dogodili su se kad su granice između umjetnosti i znanosti bile izbrisane. Povijest je pokazala da su postojala znanstvena otkrića i uvidi koji su svoj povod pronašli izvan znanosti, nerijetko i u književnosti. Dovoljno je spomenuti koncept DIKW hijerarhije (Podatka, Informacije, Znanja i Mudrosti) iz informacijskih znanosti koji svoje porijeklo vuče iz pjesme The Rock T. S. Eliota ili odgovor Edgar Allana Poea na pitanje zašto je nebo crno, kojim je nenadano pružio uvid u znanstvenu prirodu svemira, da bi se pokazalo da književnost može potaknuti znanstvenike na promišljanje.Predavač je demonstrirao na koji je način književno stvaralaštvo njemu pomoglo u oblikovanju promišljanja o predmetu svog znanstvenog rada – informacije. Pitajući se što je to informacija, usporedo s uobičajenom znanstvenom metodologijom, poseže on i za književnom imaginacijom. U skladu s tim, uporaba metafore u znanstvenom diskursu postaje neizbježna. Odvest će ga to do neobične zamisli o romanu u kojemu će nastaviti svoju potragu za odgovorom na pitanje što je to informacija, ali uz uporabu ‘vojske metafora’ koja će ga, na kraju, dovesti do iznenađujućih i zanimljivih uvida. Međutim, upravo ovi uvidi, proizišli iz književne imaginacije, poslužili su mu kao inspiracija za daljnje znanstveno promišljanje u svezi ovog fenomena.

 

Dr. sc. Snježana Stanarević Katavić i studenti Sara Bakota i Mario Kuzman održali su predavanje naslovljeno “Shakespeare u mozgu: umjetnost riječi i znanost o čitanju”. Središnje pitanje kojim se bavilo ovo predavanje jest kako naš mozak reagira prilikom čitanja umjetnosti riječi, tj. književnosti? Znanstvena disciplina koja pokušava dati odgovor na ovo pitanje zove se neuroestetika. Istraživanja su pokazala da ljudski mozak nije dizajniran za čitanje i da je čitanje u potpunosti ljudski izum za koji se mozak morao reprogramirati. Čitanje je, s toga, samo po sebi prilično fascinantna pojava. Razlikujemo nekoliko vrsta čitanja s obzirom na situaciju i svrhu čitanja. Čitanje kojim se bavilo ovo predavanje naziva se literarnoestetsko čitanje. Pri takvoj vrsti čitanja susret s literaturom je poseban doživljaj kojim čitatelj ulazi u svijet mašte. Prilikom literarnoestetskog čitanja događaju se različiti procesi, kao što su transportacija i imerzija, koji zajednički oblikuju doživljaj užitka čitanja. Užitak čitanja čitanje čini još fascinantnijom pojavom i u znanstvenicima budi znatiželju o tome što se u ljudskom mozgu odvija prilikom tog doživljaja. Najnovija metoda kojom se istražuje doživljaj čitanja je funkcionalna magnetna rezonanca (fMRI) koja nam omogućuje da vidimo koji su dijelovi mozga aktivni pri obavljanju određenih zadataka. U predavanju su prikazana neka od suvremenih fMRI istraživanja čitanja književnosti koja su tek u povojima, no daju naslutiti da mnogobrojni već poznati pozitivni ishodi čitanja iz užitka imaju podlogu i u biologiji našeg mozga.

 

BOBCATSSS 2016, Lyon

Studenti Odsjeka za informacijske znanosti i ove godine sudjelovali su na već poznatoj konferenciji BOBCATSSS, održanoj 27. – 29. siječnja. Simpozij obuhvaća teme iz područja knjižničarstva i informacijskih znanosti, a svake godine organizatori su studenti s najmanje dva europska sveučilišta.  Ove godine BOBCATSSS je održan u Francuskoj, točnije u Lyonu. Glavni su organizatori bili studenti iz Lyona, Pariza te po prvi put studenti iz SAD-a, točnije Sveučilišta Knoxville, Tennessee. Središnje teme simpozija bile su informacija, knjižnice i demokracija u društvu s brojnim podtemama kao što su intelektualne slobode i cenzura, zaštita privatnosti i mnoge druge. Svoja razmišljanja i radove o navedenim temama predstavilo je više od 200 sudionika iz čak 25 zemalja.

Za početak, reći ćemo nešto o Lyonu. Smješten je na mjestu gdje se spajaju dvije rijeke – Rhona (koja ima 15 mostova) i Saona (s njih čak 17!) što znači da se nalazi na strateškoj točki susreta sredozemne i zapadne Europe. Prema latinskom – „tvrđava svjetla“. Lyon je treći najveći grad u Francuskoj i jedan je od glavnih kulturnih i gastronomskih centara u Europi. Ima dugačku tradiciju kinematografije koju su pokrenuli izumitelji filma, braća Lumière, a poznat je i kao grad u kojem je rođen svjetski poznati književnik Antoine de Saint – Exupéry. Grad parkova, arhitekture, sira, vina, čokolade, sjedište  Interpola, svjetskog policijskog udruženja. Iz naše perspektive, Lyon je temperamentni grad sa slobodoumnim i otvorenim ljudima, grad umjetnosti i kulture, kojeg je bilo izuzetno vrijedno upoznati i zbog čega je upravo on bio izvrstan temelj za ovogodišnju temu BOBCATSSS-a – informacija, knjižnica, demokracija.

Iako su prihvaćeni svi prijavljeni radovi naših studenata, nažalost, zbog poteškoća s financiranjem samo su četiri studenta otputovala u Lyon i to zahvaljujući velikom angažmanu profesora Borisa Badurine (kojem se želimo još jednom zahvaliti!).

 

Iz Osijeka smo na put krenuli vlakom 26. siječnja u ranim jutarnjim satima. Zagreb je bio naša iduća postaja, nakon kojeg smo zajedno s profesorom krenuli na put do Lyona.  Dobra glazba (playlisti možete pristupiti ovdje, hvala kolegi Horvatu!), degustiranje kave s brojnih stajališta i, naravno, divni slovenski, talijanski i francuski krajolici – samo su neke od ključnih riječi koje opisuju zanimljiv put od preko 1000 kilometara.

Kolege sa zadarskog Odjela za informacijske znanosti čekala je slična priča. Nakon dugog puta, sastali smo se s petero studenata i profesorima Drahomirom Cupar i Franjom Peharom.

Prvi dan konferencije, 27. siječnja, uvodni govor održala je Päivikki Karhula, znanstvenica na finskom Sveučilištu Tampere koja je govorila o cenzuri i zaštiti privatnosti u suvremenom kontekstu. Nakon otvorenja, sa zadarskim kolegama posjetili smo Musée des Confluences. To je znanstveni i antropološki muzej u kojem glavne izložbe pokušavaju odgovoriti na pitanja odakle dolazimo, tko smo i što radimo. Nakon promišljana o sličnim pitanjima, ostatak dana proveli smo šetajući živopisnim ulicama Lyona.

Drugi dan, 28. siječnja, već kao pravi Lyonjani, kombinacijom javnih prijevoza uputili smo se u ENSSIB, francuski nacionalni centar za informacijske znanosti, gdje se održao ostatak predavanja. Uvodno predavanje održao je Paul Sturges, profesor na britanskom Sveučilištu Loughborough i sjevernoafričkom Sveučilištu Pretorija. Predstavio je glavne ideje o intelektualnoj slobodi i ulozi knjižnice u demokratskom životu. Istaknuo je kako intelektualna sloboda predstavlja temeljni aspekt ljudske autonomije i slobode. Ona omogućuje pristup informaciji, racionalnu raspravu i širenje ideja. P. Sturges zaključuje kako knjižnice, sada više nego ikada, trebaju biti ustanove koje njeguju slobodu i demokraciju. Tog dana predstavljeno je oko 45 radova i postera te održano 5 radionica. Raspravljalo se o nizu zanimljivih tema, kao što su uloga knjižnica u sprječavanju nadzora, transparentnost vladine dokumentacije, slobodno širenje znanstvene literature, uloga knjižnica u mjestima pogođenim prirodnim katastrofama, društveni mediji u službi demokratizacije knjižnica i slično. Među radovima toga dana bilo je i istraživanje Roberta Janusa o informacijskim potrebama studenata u demokratskom društvu te ulozi knjižnica u tom procesu. Unatoč umoru i prehladi, kolega je spretno prenio glavne ideje istraživanja koje je proveo s mentorom Darkom Lacovićem. Isto tako, Zadrani su predstavili svoje radove o javnim knjižnicama i e-demokraciji, kao i potrebi postojanja što raznovrsnijih filmskih zbirki.

Tog dana posjetili smo jedan od brojnih parkova u Lyonu, Parc de la Tête d’Or, u kojem se nalazi zoološki vrt i jezero, kao i Jardin botanique de Lyon, botanički vrt u sklopu parka. Navečer smo se pridružili sudionicima  konferencije na druženje uz francuske specijalitete i zvukove jazz banda.

29. siječnja, odnosno zadnjeg dana konferencije, uvodno predavanje održao je Denis Merklen, francuski sociolog i znanstvenik pri Sveučilištu Paris III. Govorio je o ulozi knjižnica u demokratskom društvu te naglasio kako su one puno više od pukih političkih institucija. Tog  dana predstavljeno je više od 20 radova, postera i radionica, među kojima je i istraživanje Stjepana Horvata, Sanje Lapiš i Marte Matijević o društvenim medijima i zaštiti privatnosti, odnosno o tome koje probleme doživljavaju korisnici, kojim se strategijama koriste te kako to utječe na njihovo ponašanje i dijeljenje informacija. Zadarski kolege predstavili su radove o odnosu studenata i profesora na Facebooku i privatnosti te ulozi kulturnih događanja u promociji knjižnične građe. Jedno od zanimljivijih predavanja bilo je o tome što knjižnice trebaju nakon napada na redakciju lista Charlie Hebdo, odnosno, o knjižnicama koje se trenutno  nalaze između slobode izražavanja i neutralnosti kao kulturne ustanove. Taj rad dobio je i nagradu za najbolji rad BOBCATSSS-a 2016.Na kraju, valja spomenuti i više nego zanimljiv poziv na BOBCATSSS 2017 u gradu Tampere u Finskoj koji možete pogledati ovdje.

(Tekst napisale Sanja Lapiš i Marta Matijević. Fotografije, Marta Matijević)

Shift 2015

10. lipnja 2015. Dan #1

Nakon duge vožnje vlakom do Zagreba, presjedanja i čekanja idućeg vlaka te još duže vožnje uz predivne poglede na prirodu i more, napokon stižemo na odredište. Očaravajući Split čak niti rano u jutro nije pust; štandovi s torbama, šeširima i ostalim raznovrsnim suvenirima, koji privlače pažnju mnogobrojnih turista, niču na svakom koraku. Ulice su pune turista iz svih krajeva svijeta. Dok neki od njih žure na vlak ili autobus, čekaju trajekte sjedeći u parkovima i spavajući na klupama, neki, poput nas dvije, traže svoj smještaj te se probijaju gradom sa svojom prtljagom. Iako su nam sve potrebne lokacije bile međusobno poprilično blizu, detaljno smo proučile kartu kako bi izbjegle lutanja i gubljenja malim uličicama i prolazima grada Splita. Brzo smo pronašle naš hostel Golly&Bossy gdje se prijavljujemo i, oduševljene prostorom, osobljem i pogledom, započinjemo daljnje razgledavanje i pripreme za konferenciju idući dan.

Nakon odmora od puta i upoznavanja s gradom, dolazi vrijeme za ozbiljnost i ispunjavanje zadataka koji se nalaze pred nama. Nakon nekoliko razmijenjenih mailova s upitom za pomoć u organizaciji konferencije s gospođicom Katarinom, koja se bavi odnosima s javnošću, dolazimo (nakon kraće pomutnje s Google mapama) do Muzeja grada Splita, gdje se ona nalazi. Dolaskom vidimo Shift zastavice i plakate čime smo znale da smo na pravom mjestu. Mnoštvo je ljudi užurbano radilo u poslovima koji su im bili zadani te se sve činilo kako bi sutrašnja konferencija bila kvalitetno pripremljena. Upoznajemo se s Katarinom, zahvaljujući ljubaznim ljudima koji su nas do nje uputili i saznajemo da je organizacija pokrivena dovoljnim brojem volontera te da nemamo u čemu sudjelovati, osim uživati u danu i provedenom vremenu u gradu te sutra na predavanjima i ostalim događanjima na konferenciji (što nam je Katarina lijepo rekla, ugodno iznenađena našim upitom za pomoć). Kako smo se taj dan upoznale s gradom, nije nam bio problem pronaći Hrvatsko narodno kazalište u kojem se održavala konferencija. Kazalište je također bilo potpuno u znaku konferencije, ukrašeno zastavama i plakatima Shifta, ali i okruženo organizatorima i volonterima koji su užurbano obavljali posljednje pripreme za sutrašnji događaj.

11. lipnja 2015. Dan #2

Nakon što smo vidjele pripreme za konferenciju, znale smo da se sprema nešto veliko. Iz tog razloga nismo imale problema s ranojutarnjim buđenjem i pripremama na odlazak i cjelodnevno provođenje vremena na konferenciji. Dolaskom pred kazalište, imale smo što i vidjeti: nismo bile jedine takvog mišljenja. Iako je unutrašnjost kazališta bila prostrana, još je dugačak red bio vani tijekom registracije sudionika. Mnogi su novinari ispred kazališta pred kamerama govorili o događaju, fotoaparati su blicali sa svih strana i sve to u očekivanju početka konferencije. U redu nismo dugo čekale, brojni volonteri su vrlo brzo rješavali registracije i akreditiranje prijavljenih. Kako smo se unaprijed informirale o događaju, znale smo da će biti mnogo sudionika te nas broj nije iznenadio; čak što više, bile smo ushićene biti dio tako ozbiljnoga i profesionalnoga događaja. S dobivenim smo akreditacijama krenule do dvorane, koja nas je očarala svojim bogatim izgledom i u kojoj smo potražile slobodna mjesta te uzbuđeno pričekale početak programa.

Uslijedio je govor otvorenja kojeg su održali gradonačelnik grada Splita Ivo Baldasar, župan splitsko-dalmatinski Zlatko Ževrnja, ministar poduzetništva i obrta Gordan Maras i savjetnik Predsjednice Republike za gospodarstvo Marko Jurčić. Prije početka programa na pozornici se pojavio i organizator konferencije Ivan Burazin, koji je publici objasnio kako je došao na ideju konferencije u Splitu te opisao tijek napredovanja svakog idućeg Shifta, sve do ovogodišnjega, na kojemu smo imale priliku prisustvovati. Daljnju riječ preuzeo je voditelj konferencije Peter Hopwood koji nam nije dao izbora nego napraviti najbolji meksički val kako bi nastavili dalje do prvog govornika. Uvježbavanjem vala, uspjeli smo postići onaj (po njemu) zadovoljavajući te nam je najavio Mikea Butchera s govorom o razvoju startup-a i velikim tehnološkim trendovima.

Mike je naišao na veliko oduševljenje publike koju je svojim specifičnim pristupom zalijepio za svaku svoju riječ (nakon malo istraživanja, bilo nam je jasno zašto je ‘faca’; odakle toliko oduševljenje (pa i naše), s obzirom na njegovu razvijenu profesionalnost i poprilično ispunjen životopis). Nismo primijetile da promiče vrijeme sve dok nam Mike nije uputio onaj završni „thank you Split and goodbye“, nakon čega je Peter na pozornicu pozvao Andreu Barricu. Ona nas je upoznala sa svojim startup-om InDinero, navodeći sve uspone i padove na koje je naišla zajedno sa svojim timom, te kako su zajedničkim snagama ipak izborili uspjeh, bez obzira na ekstremne poteze koje su morali povući. Nakon njezina govora, došlo je vrijeme za Shift Challenge na kojemu su četiri suca (Andrea Barrica, Nick Grossman, Amy Cosper, Mike Butcher) analizirali rad prvih šest startup timova i tražili im slabe točke kako bi poboljšali svoje projekte.

Nismo znale što očekivati, ali timovi su se pokazali veoma dobrima, većina njih je imala već aktivne projekte sa svojim korisnicima koje su htjeli unaprijediti, a ne samo ideje koje bi htjeli razviti. Challenge se pokazao veoma zanimljivim s obzirom na raznolikost predstavljenih ideja i projekata timova, a dočekali su ih suci za koje smo se već ranije uvjerile da uz njihovo sudjelovanje, ne može biti razočaravajuće, već upravo suprotno – zanimljivo i korisno. Nakon pauze za ručak, konferencija se nastavlja prezentacijom Nicka Grossmana (Union Square Ventures) koji je govorio o beskrajnom tijeku dominacije i disruptivnih inovacija koje se svakodnevno odvijaju u razvoju tehnologije. Uslijedio je chat sa Amy Cosper, glavnom urednicom magazina Entrepreneur, a zatim i novih šest timova na Shift Challenge-u. Drugi Challenge značio je predstavljenih 12 projekata koji su činili pola prijavljenih, nakon čega je uslijedila pauza za kavu, a druga polovica projekata pričekala je idući dan za 3 minute svog trenutka. Konferencija se nastavlja razgovorom sa Shai Winingerom, Tomazom Stolfaom te Orom Offerom. Iz tih razgovora saznali smo nešto više o Fiverru, Layeru i SimilarWebu.

Posljednji govor u prvom danu konferencije održao je Evan Stites-Clayton iz Teespringa, koji je govorio o rušenju granica i kreiranju novih prilika, i to na globalnoj razini. U tom još jednom u nizu zanimljivih predavanja saznali smo kako je Teespring pomogao brojnim ljudima u zarađivanju i općenito kako se rodila ideja Teespringa. Gledajući dnevni plan događaja, posljednji govor trebao je održati još Steve Huffman, no umjesto njega na pozornicu je došao Peter i objasnio kako je Steve zbog posla morao otkazati svoj govor na Shiftu. To nas je malo razočaralo s obzirom da nas je zanimalo što bi imao reći o Redditu i Hipmunku, ali vjerojatno bi nam bilo i previše toliko pozitivnih dobrih govora u jednom danu; stoga bolje spriječiti (da se malo utješimo). Tu je došao trenutak pozdravnog govora za prvi dan konferencije, poziv svima na afterparty u splitskom kafiću Moon i najava za sutrašnji, završni dan.

13. lipnja 2105. Dan #3

Drugi dan konferencije započeo je nešto malo kasnije od prvoga (vjerojatno pametno proračunato gledajući na afterparty noć ranije), tako da smo se uspjele odmoriti i skupiti energije za drugi, još uzbudljiviji dan pred nama. Zagrijavanje prezentacijom o strategiji razvoja proizvoda u svijetu startup-a započeo je Des Traynor iz Intercoma. Iako je održao podosta zanimljiv govor, u zraku se osjetila nestrpljivost publike za onim što slijedi nakon njega. To je posebno došlo do izražaja kada je u svojoj prezentaciji (slučajno ili namjerno, nismo sigurne), prikazao sliku Octocat maskote uz tekst „to help people write better code“.

Svi smo znali što slijedi. Odmah nakon što je Peter najavio Tomov izlazak pred publiku (koja je, usput rečeno, dotle popunila svako mjesto u kazalištu), pljeskanje je ispunilo cijelu unutrašnjost. Dugo iščekivanje je dočekalo svoje vrijeme. Tom Preston-Werner, jedan od osnivača i nekadašnji CEO GitHub-a, zagovornik open source-a, suosnivač Codestartera ‘i još sto i jedna kvaliteta’. Upijali smo svaku njegovu riječ. Ne zato što je to on i što svi znaju za GitHub; razlog je u tome što je svaka njegova riječ bila neopisivno ispravna, logična i realna: „Invest in your team. Help your users kick ass. Money is a by-product.“ Potvrdio je sve ono pozitivno što smo o njemu mislili. Zaposlenici mogu reći da rade s njim, a ne za njega. Moglo bi se tu još puno pisati o njegovu izlaganju, ali i drugi zaslužuju koju riječ hvale.

Publika je oduševljeno, još pod dojmom, pljeskom pozdravila Toma. Na pozornicu dolazi T. Preston-Werner te se Peter nakon najave povlači s pozornice i daje riječ novom govoru. Ne, nije greška u najavi. Riječ je o Tomovoj ženi Theresi, koja zajedno s njim sudjeluje u projektu Codestarter, kojim žele što većem broju zainteresirane djece omogućiti uvjete za kodiranje i napredovanje, ukoliko su u uvjetima koji im ne pružaju takve mogućnosti. Govor na Shift konferenciji bio je prvi veći govor koji je Theresa ikad održala te se uzbuđenost u njezinu glasu mogla primijetiti, no bez obzira na to, prenijela je govor o humanosti i objasnila važnost doniranja, s pogledom na bolju i svjetliju budućnost. Prije ručka uslijedio je govor Stana Schrodera (Mashable), a nakon njega na red je došao Allan Grant i njegova priča o nastanku Hired.com te priča gdje je tanka granica između ludosti i genijalnosti koja priječi/vodi do uspjeha. U konačnici su preostala još dva Challenge-a u kojima su preostali timovi prestavljali svoje projekte pred sucima i publikom, a između njih je publika mogla poslušati razgovor s Aaronom Whiteom iz Venrocka i zatim nakon kratke pauze priču Qasara Younisa iz Y Combinatora. Posljednji govor, prije ceremonije zatvaranja, održao je Marcus Segal (Zynga), u kojem je ispričao kako je došlo do preokreta u shvaćanju njegove budućnosti i što želi raditi, i to tijekom igranja igre s jednom staricom (iz tog je razloga i naziv njegovog govora „Lessons from the Journey“ bio veoma prikladan). Završetak Segalova govora značio je početak najnapetijeg dijela za sve timove koji su sudjelovali sa svojim projektima u Challenge-ima: proglašenje triju najboljih projekata. Završnim se govorom Shift polako privodio kraju, a konačnu zahvalu iznio je organizator Ivan Burazin, nakon koje je na pozornicu pozvao sve volontere i sudionike koji su pomogli u organiziranju i provedbi Shift konferencije u 2015. godini. S obzirom da smo i bili u kazalištu, zastori su se teatralno spustili i ostavili publiku pod posebnim doživljajem.

Za nas spušteni zastori nisu još značili kraj konferencije s obzirom da smo se ‘slučajno’ našle kod izlaza iz dvorane istovremeno kad i Tom s kojim smo se zaustavile u hodniku, izmijenile par riječi i uhvatile fotografiju koja će uvijek vraćati sjećanja na taj događaj!

I konačna poruka svih izlagača te summa summarum cijelog događaja bi bila:

(Tekst napisala Josipa Iljić)

Odsjek za informacijske znanosti na MIPRO 2015 – 38. međunarodnom skupu za informacijsku i komunikacijsku tehnologiju, elektroniku i mikroelektroniku

U srijedu 27. svibnja, središnjeg dana 38. međunarodnog skupa MIPRO 2015 s preko 1200 sudionika iz 42 zemlje, skup je svečano otvoren. U uvodnom izlaganju ministar znanosti, obrazovanja i sporta prof.dr.sc. Vedran Mornar naglasio je da se „gospodarstvo sada konačno pomalo izvlači iz krize, da ide nabolje te da ICT tehnologija ima u tome svoju ulogu, dodavši da Hrvatsku može spasiti, ne jeftina radna snaga, nego pamet. U nastavku skupa održana je panel rasprava o Strategiji pametne specijalizacije, za koju je ministar Mornar rekao da je riječ o krovnom dokumentu inovacijske politike, koji moramo donijeti ako želimo učinkovito povlačiti sredstva iz EU fondova. Strategija ima pet prioritetnih područja – zdravlje i kvaliteta života, energija i održivi okoliš, promet i mobilnost, sigurnost i prehrambene i biotehnologije. Kroz to se onda provlače horizontalne teme – turizam, kreativna i kulturna industrija te ICT tehnologija“, rekao je ministar Mornar. U sklopu panel rasprave o Strategiji pametne specijalizacije povučena je paralela između biotehnologija i ICT-a jer s jedne strane imamo GMO i razne genetske manipulacije, a s druge strane najavu umjetne inteligencije – u oba slučaja se radi o „igranju Boga“.

Uz plenarnu raspravu na temu Strategija pametne specijalizacije, održano je i sedam okruglih stolova, četiri radionice te deset savjetovanja: MEET – Mikroelektronika, elektronika i elektronička tehnologija; DC VIS – Raspodijeljeno računarstvo, vizualizacija i biomedicinsko inženjerstvo; CE – Računala u obrazovanju; CTI – Telekomunikacije i informacije; CTS – Računala u tehničkim sustavima; CIS – Inteligentni sustavi; ISS – Sigurnost informacijskih sustava; miproBIS – Poslovni inteligentni sustavi; DE-GLGPS – Digitalna ekonomija i uprava, lokalna uprava, javni servisi; SP – MIPRO Junior.

U okviru jedne od sesija predavanja dr. sc. Anita Papić izložila je rad pod naslovom The emerging strategy of social network analysis: an overview of indicators, concepts and implications.

U srijedu navečer na plaži hotela Adriatic u Opatiji, u kojem se i održava ovaj najveći nekomercijalni ICT skup u ovom dijelu Europe, održan je tradicionalni koktel dobrodošlice, neformalno druženje sudionika skupa.

Vladimir Mrvoš, član predsjedništva MIPRO-a zadužen za odnose s javnošću, ističe da će „ovogodišnji MIPRO pamtiti po okruglom stolu 3D pisači – tehnološka i socijalna revolucija. Iako je baš MIPRO bila jedna od prvih tehnoloških konferencija u svijetu gdje je prezentiran 3D print, ovogodišnji okrugli stol o toj temi prerastao je iz tehnološke u socijalnu temu. Smatra da je u 3D printu došlo do prijelomnog tehnološkog trenutka kada će se morati postaviti novi strateški, industrijski, poslovni, etički i zakonodavni okviri.  Pitanje je kako će se društvo i civilizacija razvijati nakon što 3D print postane uobičajena pojava, poput smartfona dostupna svakome. Ne samo mogućnost printanja oružja koje će postavljati veliki sigurnosni problem u godinama koje slijede, već mogućnost printanja ljudskih organa, poput bubrega ili srca što smo vidjeli na prezentaciji, otvara neka pitanja koja više nisu samo tehnološka, pa očekujemo da će u narednim godinama MIPRO iz  tehnološke prerasti u konferenciju koja će zaći u mnogo šira znanstvena područja.“ Predsjednik međunarodnog Programskog odbora MIPRO-a, prof.dr.sc. Petar Biljanovi tom je prilikom izjavio da je „glavna vrijednost skupa MIPRO veliki broj sudionika – proizvođača znanja koje sve više postaje najvažniji društveni resurs i pokretačka snaga društva. Kroz sinergiju gospodarstva, obrazovanja, znanosti i uprave MIPRO postiže efekte koji su jači od prostog zbroja tih djelatnosti i to sinergijsko djelovanje mu je glavna snaga i kvaliteta“.

(Tekst napisala dr. sc. Anita Papić)

ASIS&T European Workshop 2015

ASIS&T European Workshop konferencija je o informacijskim znanostima i tehnologiji s ciljem okupljanja europskih znanstvenika i stručnjaka informacijskih znanosti kako bi razgovarali o aktualnom razvoju i perspektivi istraživanja i prakse informacijskih znanosti. Glavna tema ove konferencije bila je “Informacija, tehnologija i korisnik“.

Treća konferencija održala se od 22.-23. svibnja 2015. na Filozofskom fakultetu u Osijeku, a organizirao ju je Odsjek za informacijske znanosti u suradnji s European Chapter of ASIS&T.

U 2 dana izlagalo je 16 izlagača iz različitih dijelova Hrvatske, ali i svijeta. Tako smo imali predavačicu po imenu Lai Ma iz Hong Konga koja već duži niz godina živi u Irskoj i koja nas je uvela u konferenciju u osnovnim crtama. Predavala je o informacijama te na zanimljiv način, ilustracijama, dočarala središnju temu. Tako je i započela prva sesija u kojoj nam je Cathal Hoare (University College Cork) iz Irske prenio znanja o eri brzorastuće tehnologije pametnih telefona i tableta, razvijanju društvenih medija te kako je to sve utjecalo na to kako danas pretražujemo informacije što nam je bilo veoma zanimljivo. Drahomira Cupar sa Sveučilišta u Zadru objasnila nam je kakve su se to promjene dogodile u klasifikacijskim sustavima tijekom vremena s razvojem ljudskog znanja i razmišljanja.

Na kraju prve sesije svoje predavanje je imala i Kristina Feldvari s našeg Odsjeka za informacijske znanosti. Saznali smo nešto o organizacijskim (sub)kulturama i rukovodstvu u hrvatskim knjižnicama te koje su razlike među njima u organizaciji, vodstvu, mjeriteljima uspjeha te praksi unapređenja produktivnosti kod zaposlenika. Na red je došla i pauza tijekom koje smo se počastili kavom, keksima i kiflicama. Uz razgovor i druženje vrijeme leti pa smo tako stigli i do druge sesije i Sergeja Lugovića sa Tehničkog veleučilišta u Zagrebu. Slušali smo o konceptu odlaganja informacija kako bi se povećao obim kvantitativne analize u poduzetničkim sustavima. A nakon toga svoju smo pozornost usmjerili na našeg kolegu studenta Roberta Janusa koji nam je pojasnio je li informacija subjektivni ili objektivni koncept na temelju Qvotruopovog gledišta na informacije.

Profesorica Kornelija Petr Balog predstavila nam je društveni utjecaj narodne knjižnice u Vinkovcima te kako korisnici vrednuju knjižnične usluge. Ljudi koji redovno obnavljaju svoju članarinu u knjižnici, vjerni su korisnici, a to je veliki pokazatelj jer podržavaju knjižnicu u radu te promoviraju usluge drugim potencijalnim korisnicima. Poslije ovih zanimljivih i poučnih predavanja, pozvani smo na pauzu i ručak. Ručak je bio izvrstan i svi su bili zadovoljni. Imali smo 3 sata pauze i htjeli smo raditi štošta zanimljivo, pokazati našim dragim gostima naš grad Osijek, ali vrijeme nas nije poslužilo. Naime, kiša je padala danima pa su neki odlučili otići na kavu u obližnji kafić, a neki su ostali na fakultetu i razgovarali. Nakon dužeg predaha, vratili smo se na PhD forum, tj. budućim doktorandima (Darko Lacović, Kaltrina Nuredini, Marijana Špoljarić Kizivat) koji su nas upoznali sa svojim doktoratima i sažeto objasnili područje i metodologiju svojih istraživanja. Uslijedio je panel rasprava “Towards Unified Approach to Information Science in Europe” tijekom koje se raspravljalo o pristupu informacijskoj znanosti u Europi, a vodila ga je Tatjana Aparac-Jelušić. Ostali sudionici bili su Kornelija Petr Balog, Lai Ma i Anna Maria Tammaro. Dan je polako postajao predug, a čekalo nas je još štošta. Bili smo uzbuđeni jer smo znali da nakon večere slijedi after party u caffe baru Cheers!

Nakon odlične večere s našim kupončićima za piće zaputili smo se u obližnji Cheers. Glazba je bila super i svi su bili odlično raspoloženi. Zabava je trajala do kasno u noć.

Nakon neprospavane, ali vrlo zabavne noći, bilo je vrijeme da se ujutro ponovno zaputimo na fakultet na 2. dan konferencije. Prepričavali smo događaje od prošle večeri i uvjerili se da je zabava bila pravi uspjeh. Otvorili smo treću sesiju s profesoricom Majom Krtalić koja nam je govorila o digitalnoj baštini te kakva se sve pitanja postavljaju u vezi te problematike. Naglasak je bio na ulozi baštinskih ustanova u komunikaciji, prezentiranju i čuvanju proizvoda s baštinskom vrijednošću. Nikolina Peša Pavlović upoznala nas je s korisnošću OPAC-a i njegovom glavnom svrhom zadovoljavanja potreba korisnika za informacijom i uspješnog procesa pronalaženja informacija. Nakon toga je naša kolegica studentica Ivana Manojlović imala vrlo zanimljivu prezentaciju. Ona i kolegica Hana Marčetić, koja uživa u Erasmus razmjeni, istražile su informacijske potrebe i upotrebu tehnologije kod starijih osoba (65+) u osječkom staračkom domu. Ispostavilo se da starije osobe još uvijek, najviše od svih gadgeta, vole TV! 🙂 Slijedila je kratka pauza uz kavu i kekse kako bismo malo predahnuli i što bolje se koncentrirali na ostatak predavanja. Zatim je o perspektivi informacijske znanosti govorila profesorica Tatjana Aparac-Jelušić sa zadarskog sveučilišta. Bilo je vrlo poučno slušati osobu s tako velikim iskustvom u području informacijskih znanosti.

Marijana Schonberger, predstavnica Spin informatice, predstavila je projekt Jupiter (EAS System) koji je rezultat dvadesetogodišnjih istraživanja. Govorila je o integraciji različitih modela u projekt koji je najnovije istraživanje u kojem je sudjelovalo više od 30 iskusnih članova developerskog tima. Treću sesiju završavali smo s mladim eCommerce konzultantom tvrtke Inchoo Vanjom Bunjevcem čije je izlaganje posebno zainteresiralo one zaljubljene u IT. Zanimljivo i zabavno predavanje iz kojega smo saznali da za jednu aplikaciju nije potrebno više od 2 mjeseca, dok nama studentima treba 2 mjeseca samo da se pokrenemo. Vanja nas je motivirao na rad i naučio da je vrijeme novac i na tome smo zahvalni! I polako smo zakoračili u posljednju, četvrtu sesiju. Milijana Mičunović svojim nas je zanimljivim pristupom nagnala da o knjižnicama razmišljamo kao o društvenim središtima i o primjenjivanju DIY rješenja kada se susrećemo s određenim problemima. Knjižnice bi trebale imati svoje media/maker/hacker/fab labs te ih promovirati kao dodatak svojim uslugama i aktivnostima. Ines Hocenski u suradnji s profesorom Zoranom Velagićem iznijela je probleme digitalizacije i autorskog prava u knjižnicama s posebnim naglaskom na Hrvatsku. Povukla su se pitanja kako knjižnice traže svoja rješenja kada se radi o digitalizaciji i pružanju tih usluga korisnicima, trebaju li knjižnice odvajati digitalnu i analognu građu i sl. Vrlo zanimljiva prezentacija s mnoštvom pitanja koje treba raspraviti. Opet naše kolegice studentice, Ivana Turk i Elizabeta Vujnovac koje su vrlo spremno odgovarale na pitanja o svojoj temi. Govorile su nam o tome kako digitalna komunikacija utječe na ljude i njihov identitet. Ljudi na internetu nisu više anonimni te su svjesni svog virtualnog identiteta.
Bili smo vrlo ugodno iznenađeni kojim vokabularom raspolažu ove dvije mlade studentice i kako tečno pričaju engleski jezik. Ponosni smo na kolegice i na naš fakultet koji na tržište izbacuje ovakve studente koji bi nam svima trebali biti primjer.

Tijekom cijele konferencije, u svečanoj dvorani stajao je tzv. “Wall of Tweets” gdje su se prikazivali tweetovi sudionika konferencije. Jednostavno je trebalo tweetati status ili sliku s hashtagom #AEW2015, a naravno da su se za to dobivale i nagrade. Prva nagrada bio je Lenovo tablet kojeg je osvojila Ivana Dejanović, nakon toga Antea Eskeričić osvojila je drugu nagradu – Squid hub. Dvije majice s natpisom osvojile su studentice Mihaela Konjevod i Elizabeta Vujnovac.

I tako je završila ovogodišnja konferencija na kojoj su svi nešto naučili, iskusili nešto novo i na vrhuncu, dobro se zabavili jer to i je bila glavna ideja ovog događaja.

Do sljedeće konferencije, lijep pozdrav!

(Preostale fotografije možete pogledati u albumu na Facebook stranicama Filozofskog fakulteta.)

(Tekst: Antea Eskeričić, fotografije: Marta Matijević)

infoDASKA 2015

Dana 15. i 16. svibnja na Filozofskom fakultetu u Osijeku održala se osma po redu InfoDASKA, konferencija studenata knjižničarstva i informacijskih znanosti. Konferenciju je organizirao Klub studenata informacijskih znanosti LIBROS. Tema ovogodišnje konferencije bila je “Informacijske ustanove – trendovi i prilagodbe“, s podtemama vezanima uz različite trendove u informacijskim ustanovama u kontekstu tehnoloških i društvenih promjena.

Pripreme za konferenciju trajale su 6 mjeseci pod vodstvom profesorice dr.sc. Josipe Selthofer. Za organizaciju konferencije bile su zadužene predsjednica i potpredsjednica LIBROS-a, Ema Čelebić, i Iva Magušić-Dumančić, uz voditelje programskog i organizacijskog odbora, Ivanu Turk i Stjepana Zlatića. U sklopu priprema za konferenciju osmišljen je vizualni identitet konferencije, pronađeni su sponzori, osigurano medijsko praćenje te smještaj za gostujuće izlagače.

Za izlaganje na konferenciji prijavilo se ukupno 38 studenata te jedan djelatnik knjižnice u Vinkovcima s ukupno 21 radom. Osim osječkih studenata, na konferenciji su sudjelovali studenti informacijskih znanosti iz Zagreba i Zadra. Također, na konferenciji su sudjelovala i tri pozvana predavača, Milijana Mičunović s radom “O tehnološkim promjenama u informacijskim ustanovama“, Marijana Špoljarić Kizivat s predavanjem “O digitalizaciji zavičajne zbirke GISKO-a“, te dr. Toth Mate s izlaganjem na temu “Public libraries as meeting places“.

Predavanja su bila podijeljena u sedam tematskih blokova. U petak su bila organizirana četiri tematska bloka – “Knjižnice i nove tehnologije”, “Muzeji – trendovi i prilagodbe”, “Knjižnice i društvene mreže” te blok “Digitalizacija 1”. Sljedeća tri bloka bila su organizirana za subotu – “Povećanje učinkovitosti informacijskih ustanova”, “Digitalizacija 2” te blok “Poticanje čitanja i knjižnične usluge”. U svakom bloku bila su planirana po tri izlaganja, međutim, zbog izostanaka studenata, u dva bloka bila su po dva predavanja.

Konferenciju su otvorili prodekan za nastavu, doc. dr. sc. Goran Livazović i dr. sc. Gordana Dukić. Nakon otvorenja i uvodnih riječi počeo je tematski dio konferencije. Studentske teme i teme pozvanih predavača bile su vrlo zanimljive i šarolike, osim spomenutih tema vezanih uz knjižnice, arhive i muzeje, studenti su se dotakli pitanja digitalizacije raznih dokumenata, glazbe te općenito novih tehnologija i njihove primjene u informacijskim ustanovama.

U petak poslijepodne, Branimir Valentić i Valent Turković iz osječkog hacklaba “labOS” predstavili su tehnologiju 3d printanja i na licu mjesta pokazali zainteresiranima sve mogućnosti te nove tehnologije. Nekoliko su sati demonstrirali rad 3D printera i strpljivo pojašnjavali i odgovarali zainteresiranim studentima na njihova pitanja.

U petak se održao i studentski party u klubu EXIT u Tvrđi, s početkom u 22 sata. Provod je trajao za neke i kasno u noć, no bez obzira na to, svi su se sretno vratili i ponovno došli na konferenciju u subotu ujutro.

Na kraju, nadamo se da su svi sudionici naučili nešto novo, dobili nova saznanja o tehnologijama, mogućnostima i potencijalima u našoj znanosti i struci, te osim toga, da su upoznali nove ljude, sklopili nova prijateljstva i stekli dragocjeno iskustvo za budućnost. Nama je bilo lijepo, a prema komentarima, vjerujemo da su se zagrebački i zadarski studenti osjećali kao kod kuće te da će iz Osijeka ponijeti samo lijepe uspomene.

(Tekst: Stjepan Zlatić, fotografije: Mirna Marić)