Posted on

Moje iskustvo s prakse u Hrvatskoj narodnoj banci

Ove akademske godine objavljen je Natječaj HNB-a u kojemu je pisalo da traže studente za obavljanje studentske stručne prakse. Ono što me posebno potaknulo da se prijavim bilo je to što sam prvi put vidjela da u natječaju traže, između ostalih, i informacijske stručnjake. Bilo mi je drago što su prepoznali da traže baš nas te sam to shvatila kao priliku koju ne bih trebala propustiti i prijavila sam se.

Praksa je trajala točno mjesec dana i radila sam svaki dan puno radno vrijeme, od 8h-16h i odrađivala sam je u Informacijsko-dokumentacijskom odjelu koji inače obuhvaća arhiv i knjižnicu Banke. Radila sam kao informacijski stručnjak u arhivu, a voditelj arhiva je gospodin Egon Kraljević kojemu sam jako zahvalna što me upućivao u svaki novi posao koji je morao odraditi i sa strpljenjem mi pokazivao i objašnjavao sve što me zanimalo.

Moje radno mjesto nalazilo se u uredu s još pet studenata koji imaju priliku raditi ondje preko Student servisa. Atmosfera u uredu je bila vrlo opuštena, ali i radna, što i je najbolja kombinacija za veću efektivnost i produktivnost u poslu.

Što se tiče posla, odrađivala sam poslove vezane uz digitalizaciju gradiva. Točnije, pripremala sam gradivo za digitalizaciju, tzv. patchiranjem i skeniranjem, nakon čega sam ga vraćala u prvobitno stanje, tzv. odpatch. Ovaj postupak radi se sa svakim pojedinim registrom. Osim pripreme za digitalizaciju, išla sam i na preuzimanje gradiva u razne direkcije kojega su one pripremile te smo ga smještali u arhiv gdje smo mu dodjeljivali mjesto i brojeve. Također, jedan od poslova s kojim sam se upoznala jeste i izlučivanje gradiva iz arhiva. Poznavajući zakone i pravila, zajedno s gospodinom Egonom, izrađivala sam popise za izlučivanje. Pomoću izrađenih popisa gradivo se pronalazi u arhivu i uništava se pomoću stroja za uništavanje i rezanje papira. Najveći dio mog posla odnosio se na opis starijeg gradiva. Opisala sam stotinjak registara onim atributima koje zahtijeva poslovanje arhiva. Dakle, htjela bih naglasiti, iako je već poznato, kako je praktični rad jako bitan za razumijevanje i shvaćanje nekoga posla pa tako i ovdje. Na fakultetu sam učila o teoriji poslovanja arhiva, što mi tada i nije bilo posve jasno, ali tek kada sam i sama to primijenila, odradila neke od navedenih poslova, shvatila sam kako su svi ti postupci i procesi jednostavni i laki za odraditi. Poslove sam ukratko opisala jer ne želim stavljati naglasak samo na to što sam radila, želim reći da steći radno iskustvo ne znači samo naučiti nešto raditi, već puno više od toga.

Nakon samo prvog dana prakse, više je nisam doživljavala kao obvezu, nije mi bila opterećenje, jer, baš naprotiv, uživala sam u tih mjesec dana, spojila sam ugodno s korisnim. Ovom praksom proširila sam vidike, osjetila kako je to biti zaposlenik ovakve institucije, vidjela kako stvari funkcioniraju negdje dalje pa i konkretno upoznala arhivski posao u praksi i još puno toga. Ono što je najvažnijee jeste da su moja očekivanja ispunjena, ali ja sam doživjela i više od očekivanoga. Mislim da je svaki čovjek zadovoljan kada nakon određenog posla i uloženog truda vidi da vrijeme nije potrošeno uzalud, nego da je iz toga izvukao nešto pozitivno i korisno, ono što ide njemu na izgradnju pa prema tome, i na izgradnju njegove zajednice.

(Tekst napisala Ema Čelebić)

Posted on

Erasmus+ praksa v Mestni knjižnici Ljubljana

Vjerujem da nema potrebe za objašnjavanjem zašto je stručna praksa, a posebno Erasmus+ praksa, zanimljiva i korisna za jednog studenta. O tome se puno priča i većinom smo svi svjesni koliko je to dragocjena prilika za doživjeti i naučiti nešto novo, ali i upoznati nova mjesta i nove ljude. Radije bih se posvetila pitanju zašto baš praksa u MKL?

Moja je želja da odem upravo tamo počela zahvaljujući Kristini i Zrinki, dvjema kolegicama-studenticama iz Zadra, koje su prošlo ljeto tri mjeseca provela na praksi u Ljubljani. Njihova iskustva i oduševljenost tamošnjom gradskom knjižnicom, u kombinaciji s uvjerenjem da treba njegovati kontakte i dobrosusjedske odnose sa zemljom čije su prakse na području knjižničarstva ujedno i vrlo slične i vrlo različite hrvatskima, potaknula su me na odluku da se prijavim na Erasmus+ praksu.

Proces prijave je vrlo jednostavan (i, ako nekoga zanima, slobodno neka mi se obrati da mu pomognem – i ja sam imala pomoć od kolega koji su to već prošli) i nakon prikupljene papirologije, obavljenog testiranja znanja stranog jezika te motivacijskog razgovora, bila sam spremna za dva mjeseca u Sloveniji.

Program koji su mi poslali već je sam po sebi govorio o količini truda i razmišljanja koji su uloženi u osmišljavanje moje prakse. Svaki je dan ispunjen zbivanjima i, da vas ne varam, u početku je znalo biti i naporno. Međutim, kad mi se i činilo da je četvrta ili peta osoba s kojom trebam proći upoznavanje njegovog ili njezinog radnog mjesta već previše, njihove zanimljive priče i osoban pristup, olakšavale su mi da zadržim pozornost i maksimalno se dam u svaki novi razgovor. Moram istaknuti i da je program bio vrlo fleksibilan, da su svi bili otvoreni za prilagođavanje mojim interesima i željama, a ako sam u bilo kojem trenutku odlučila da trebam pauzu svi su imali razumjevanja.

U početku mi je jezik malo predstavljao problem, što je i najveći dio razloga zašto su prva dva tjedna teža od ostalih. No nakon toga sam bez problema mogla razumijeti slovenski, neovisno o naglascima, a na kraju sam pročitala i nekoliko knjiga na slovenskom.

Sama praksa je protekla kroz upoznavanje rada mreže knjižnica koje čine MKL, putovanja u okolna mjesta i knjižnice poput Kranjske, Kamničke, knjižnice Vrhnika (koja je uređena kao svojevrstan hommage tvornici kože koja je prije djelovala u tom prostoru, strašno originalno i dobro izvedeno!), zatim u Medvodama, Sveučilišne knjižnice itd. Posjetila sam i Centralnu tehnišku knjižnicu te Narodnu in universitetnu knjižnicu, NSK Slovenije. ￿

Bilo je tu i drugih poslova, koji su klasičniji za studentsku praksu – slaganje majica i pretipkavanje popisa pročitanih knjiga za projekt Poletavci, zatim pripremanje vreća s knjigama za projekt Maček v žaklju – nešto kao spoj na slijepo s knjigom, i slično. No i to je bilo na volju udeleženke, odnosno nisam morala raditi ako mi nije bilo zabavno. Uz nabrojane, predstavljeni su mi projekti Mesto bere (Grad čita), Beremo s tačkami (gdje djeca čitaju psima), a sudjelovala sam i u pripremi te izradi ankete za neke koji su još u fazi pokretanja. Posjetila sam Pionirski oddelk i puno čula o procesu vrednovanja literature za mlade u Sloveniji, o čemu se puno pričalo i na konferenciji Bologna po Bologni, kojoj sam također prisustvovala. Vrlo sam zavoljela i Trubarjevu hišu literature u kojoj se organiziraju razgovori s autorima i druga zanimljiva događanja. Osim ekskurzije u Kamnik na temu Priredaba i obrazovanja djece te Konferenciji Knjige brez meja Bologne po Bologni bila sam i na Danu dobrih praksi u Grosuplju, posebno zanimljivom seminaru Praktični vidiki objavljivanja v odprtem dostupu, Strukovnom događaju Evropski programi izobraževanja odraslih, na kojem sam kratko pretstavila i svoju praksu, te sam sudjelovala na obilježavanju Dana MKL. Prisustvovala sam i čitalačkim klubovima Berem, torej mislim i Brali krog.

Uz sve te načine na koje sam se imala priliku dodatno obrazovati kroz ovu praksu, na terenu sam vidjela Slovensku knjižnicu sa zbirkom minijaturnih knjiga, Šentvid – takozvanu Zelenu knjižnicu, Franceta Škerla sa zbirkom igračaka te još velik broj njih koje nema smisla nabrajati. Meni je posebno draga bila knjižnica Rudnik, a u slobodno vrijeme posjetila sam i Maribor, pa sam svratila pogledati i njiihovu knjižnicu. Bila sam iskreno impresionirana knjižnicama koje sam posjetila, svaka je bila posebna i na svoj način privlačna. Najviše sam vremena, ipak, provela u Knjižnici Otona Župančića, centralnoj knjižnici, u društvu zanimljivih, dragih i pametnih ljudi s kojima sam se brzo osjećala opušteno i domaće.

Poseban doživljaj predstavljala mi je Bibliopedagoška ura zahvaljujući kojoj sam imala priliku čitati slikovnicu i pjevati na slovenskom djeci s posebnim potrebama. Dan proveden u Bibliobusu bio je jednako uzbudljivo i zanimljivo iskustvo, a uz sve to, te one klasične aspekte knjižničarskog posla (koji nisu tako klasični u mreži knjižnica s više od 30 knjižnica), predstavljeni su mi i Borza dela, Borza znanja i Središče za samostojno učenje u sklopu Centra vseživljenskega učenja, portal e-knjiga na prodaju i posudbu Biblos, skupni katalog COBISS (jedan za cijelu Sloveniju!) te stvarno velik broj drugih usluga dostupnih na mreži. Imala sam i par zadataka koji su me podsjećali na studij Informatologije. Primjerice izrada ankete 1ka, mapiranje i eko karte, pa uz par razgovora nekoliko analiza poput zadataka analize i usporedbe strategije narodnih knjižnica, a naučila sam se snalaziti i u Joomla! CMSu. Sve je to bilo vrlo opušteno i zabavno, kao i ljudi koji su me okruživali. O tome bolje da ni ne počinjem.

Uz sve ovo, stigla sam i putovati po Sloveniji, vidjeti okolna mjesta, posjetiti Bled, Brezje, Bohinj i Maribor. Tako sam se i kupala, a doživjela sam i noćni život. Upoznala sam puno strašno zanimljivih ljudi, a naučila sam i puno toga o kulturi Slovenije, Hrvatske, multikulturalnosti… I nećete vjerovati, ali ovo je bio maksimalno skraćeni osvrt na moja dva mjeseca u Sloveniji, još sam puno toga ispustila!

Praksa u MKL za mene predstavlja ne samo jedinstveno i zanimljivo iskustvo, pa čak niti samo jedinstven uvid u djelovanje knjižnice te svjedočenje o razvoju projekata i drugih procesa unutar knjižnice od samih začetaka i teorije do konkretne implementacije, već i način da se pokrene komunikacija između ovih dviju srodnih knjižničarskih praksa te velik korak u učenju o otvaranju i razumijevanju, prilagođavanju i poštovanju te mnogo drugih velikih riječi, koje postanu još zanimljivije kada ih doživite u praksi. Imala sam sreće da sam svoje vrijeme u Ljubljani provela u vrijeme krcato događanjima i vrlo sam zadovoljna svojom odlukom da tamo provedem praksu. I iskreno se nadam da će biti još puno Osječkih studenata, a posbeno Informatologa, koji će iskoristiti ovu priliku!

(Tekst napisala Hana Marčetić)

Posted on

Shift 2015

10. lipnja 2015. Dan #1

Nakon duge vožnje vlakom do Zagreba, presjedanja i čekanja idućeg vlaka te još duže vožnje uz predivne poglede na prirodu i more, napokon stižemo na odredište. Očaravajući Split čak niti rano u jutro nije pust; štandovi s torbama, šeširima i ostalim raznovrsnim suvenirima, koji privlače pažnju mnogobrojnih turista, niču na svakom koraku. Ulice su pune turista iz svih krajeva svijeta. Dok neki od njih žure na vlak ili autobus, čekaju trajekte sjedeći u parkovima i spavajući na klupama, neki, poput nas dvije, traže svoj smještaj te se probijaju gradom sa svojom prtljagom. Iako su nam sve potrebne lokacije bile međusobno poprilično blizu, detaljno smo proučile kartu kako bi izbjegle lutanja i gubljenja malim uličicama i prolazima grada Splita. Brzo smo pronašle naš hostel Golly&Bossy gdje se prijavljujemo i, oduševljene prostorom, osobljem i pogledom, započinjemo daljnje razgledavanje i pripreme za konferenciju idući dan.

Nakon odmora od puta i upoznavanja s gradom, dolazi vrijeme za ozbiljnost i ispunjavanje zadataka koji se nalaze pred nama. Nakon nekoliko razmijenjenih mailova s upitom za pomoć u organizaciji konferencije s gospođicom Katarinom, koja se bavi odnosima s javnošću, dolazimo (nakon kraće pomutnje s Google mapama) do Muzeja grada Splita, gdje se ona nalazi. Dolaskom vidimo Shift zastavice i plakate čime smo znale da smo na pravom mjestu. Mnoštvo je ljudi užurbano radilo u poslovima koji su im bili zadani te se sve činilo kako bi sutrašnja konferencija bila kvalitetno pripremljena. Upoznajemo se s Katarinom, zahvaljujući ljubaznim ljudima koji su nas do nje uputili i saznajemo da je organizacija pokrivena dovoljnim brojem volontera te da nemamo u čemu sudjelovati, osim uživati u danu i provedenom vremenu u gradu te sutra na predavanjima i ostalim događanjima na konferenciji (što nam je Katarina lijepo rekla, ugodno iznenađena našim upitom za pomoć). Kako smo se taj dan upoznale s gradom, nije nam bio problem pronaći Hrvatsko narodno kazalište u kojem se održavala konferencija. Kazalište je također bilo potpuno u znaku konferencije, ukrašeno zastavama i plakatima Shifta, ali i okruženo organizatorima i volonterima koji su užurbano obavljali posljednje pripreme za sutrašnji događaj.

11. lipnja 2015. Dan #2

Nakon što smo vidjele pripreme za konferenciju, znale smo da se sprema nešto veliko. Iz tog razloga nismo imale problema s ranojutarnjim buđenjem i pripremama na odlazak i cjelodnevno provođenje vremena na konferenciji. Dolaskom pred kazalište, imale smo što i vidjeti: nismo bile jedine takvog mišljenja. Iako je unutrašnjost kazališta bila prostrana, još je dugačak red bio vani tijekom registracije sudionika. Mnogi su novinari ispred kazališta pred kamerama govorili o događaju, fotoaparati su blicali sa svih strana i sve to u očekivanju početka konferencije. U redu nismo dugo čekale, brojni volonteri su vrlo brzo rješavali registracije i akreditiranje prijavljenih. Kako smo se unaprijed informirale o događaju, znale smo da će biti mnogo sudionika te nas broj nije iznenadio; čak što više, bile smo ushićene biti dio tako ozbiljnoga i profesionalnoga događaja. S dobivenim smo akreditacijama krenule do dvorane, koja nas je očarala svojim bogatim izgledom i u kojoj smo potražile slobodna mjesta te uzbuđeno pričekale početak programa.

Uslijedio je govor otvorenja kojeg su održali gradonačelnik grada Splita Ivo Baldasar, župan splitsko-dalmatinski Zlatko Ževrnja, ministar poduzetništva i obrta Gordan Maras i savjetnik Predsjednice Republike za gospodarstvo Marko Jurčić. Prije početka programa na pozornici se pojavio i organizator konferencije Ivan Burazin, koji je publici objasnio kako je došao na ideju konferencije u Splitu te opisao tijek napredovanja svakog idućeg Shifta, sve do ovogodišnjega, na kojemu smo imale priliku prisustvovati. Daljnju riječ preuzeo je voditelj konferencije Peter Hopwood koji nam nije dao izbora nego napraviti najbolji meksički val kako bi nastavili dalje do prvog govornika. Uvježbavanjem vala, uspjeli smo postići onaj (po njemu) zadovoljavajući te nam je najavio Mikea Butchera s govorom o razvoju startup-a i velikim tehnološkim trendovima.

Mike je naišao na veliko oduševljenje publike koju je svojim specifičnim pristupom zalijepio za svaku svoju riječ (nakon malo istraživanja, bilo nam je jasno zašto je ‘faca’; odakle toliko oduševljenje (pa i naše), s obzirom na njegovu razvijenu profesionalnost i poprilično ispunjen životopis). Nismo primijetile da promiče vrijeme sve dok nam Mike nije uputio onaj završni „thank you Split and goodbye“, nakon čega je Peter na pozornicu pozvao Andreu Barricu. Ona nas je upoznala sa svojim startup-om InDinero, navodeći sve uspone i padove na koje je naišla zajedno sa svojim timom, te kako su zajedničkim snagama ipak izborili uspjeh, bez obzira na ekstremne poteze koje su morali povući. Nakon njezina govora, došlo je vrijeme za Shift Challenge na kojemu su četiri suca (Andrea Barrica, Nick Grossman, Amy Cosper, Mike Butcher) analizirali rad prvih šest startup timova i tražili im slabe točke kako bi poboljšali svoje projekte.

Nismo znale što očekivati, ali timovi su se pokazali veoma dobrima, većina njih je imala već aktivne projekte sa svojim korisnicima koje su htjeli unaprijediti, a ne samo ideje koje bi htjeli razviti. Challenge se pokazao veoma zanimljivim s obzirom na raznolikost predstavljenih ideja i projekata timova, a dočekali su ih suci za koje smo se već ranije uvjerile da uz njihovo sudjelovanje, ne može biti razočaravajuće, već upravo suprotno – zanimljivo i korisno. Nakon pauze za ručak, konferencija se nastavlja prezentacijom Nicka Grossmana (Union Square Ventures) koji je govorio o beskrajnom tijeku dominacije i disruptivnih inovacija koje se svakodnevno odvijaju u razvoju tehnologije. Uslijedio je chat sa Amy Cosper, glavnom urednicom magazina Entrepreneur, a zatim i novih šest timova na Shift Challenge-u. Drugi Challenge značio je predstavljenih 12 projekata koji su činili pola prijavljenih, nakon čega je uslijedila pauza za kavu, a druga polovica projekata pričekala je idući dan za 3 minute svog trenutka. Konferencija se nastavlja razgovorom sa Shai Winingerom, Tomazom Stolfaom te Orom Offerom. Iz tih razgovora saznali smo nešto više o Fiverru, Layeru i SimilarWebu.

Posljednji govor u prvom danu konferencije održao je Evan Stites-Clayton iz Teespringa, koji je govorio o rušenju granica i kreiranju novih prilika, i to na globalnoj razini. U tom još jednom u nizu zanimljivih predavanja saznali smo kako je Teespring pomogao brojnim ljudima u zarađivanju i općenito kako se rodila ideja Teespringa. Gledajući dnevni plan događaja, posljednji govor trebao je održati još Steve Huffman, no umjesto njega na pozornicu je došao Peter i objasnio kako je Steve zbog posla morao otkazati svoj govor na Shiftu. To nas je malo razočaralo s obzirom da nas je zanimalo što bi imao reći o Redditu i Hipmunku, ali vjerojatno bi nam bilo i previše toliko pozitivnih dobrih govora u jednom danu; stoga bolje spriječiti (da se malo utješimo). Tu je došao trenutak pozdravnog govora za prvi dan konferencije, poziv svima na afterparty u splitskom kafiću Moon i najava za sutrašnji, završni dan.

13. lipnja 2105. Dan #3

Drugi dan konferencije započeo je nešto malo kasnije od prvoga (vjerojatno pametno proračunato gledajući na afterparty noć ranije), tako da smo se uspjele odmoriti i skupiti energije za drugi, još uzbudljiviji dan pred nama. Zagrijavanje prezentacijom o strategiji razvoja proizvoda u svijetu startup-a započeo je Des Traynor iz Intercoma. Iako je održao podosta zanimljiv govor, u zraku se osjetila nestrpljivost publike za onim što slijedi nakon njega. To je posebno došlo do izražaja kada je u svojoj prezentaciji (slučajno ili namjerno, nismo sigurne), prikazao sliku Octocat maskote uz tekst „to help people write better code“.

Svi smo znali što slijedi. Odmah nakon što je Peter najavio Tomov izlazak pred publiku (koja je, usput rečeno, dotle popunila svako mjesto u kazalištu), pljeskanje je ispunilo cijelu unutrašnjost. Dugo iščekivanje je dočekalo svoje vrijeme. Tom Preston-Werner, jedan od osnivača i nekadašnji CEO GitHub-a, zagovornik open source-a, suosnivač Codestartera ‘i još sto i jedna kvaliteta’. Upijali smo svaku njegovu riječ. Ne zato što je to on i što svi znaju za GitHub; razlog je u tome što je svaka njegova riječ bila neopisivno ispravna, logična i realna: „Invest in your team. Help your users kick ass. Money is a by-product.“ Potvrdio je sve ono pozitivno što smo o njemu mislili. Zaposlenici mogu reći da rade s njim, a ne za njega. Moglo bi se tu još puno pisati o njegovu izlaganju, ali i drugi zaslužuju koju riječ hvale.

Publika je oduševljeno, još pod dojmom, pljeskom pozdravila Toma. Na pozornicu dolazi T. Preston-Werner te se Peter nakon najave povlači s pozornice i daje riječ novom govoru. Ne, nije greška u najavi. Riječ je o Tomovoj ženi Theresi, koja zajedno s njim sudjeluje u projektu Codestarter, kojim žele što većem broju zainteresirane djece omogućiti uvjete za kodiranje i napredovanje, ukoliko su u uvjetima koji im ne pružaju takve mogućnosti. Govor na Shift konferenciji bio je prvi veći govor koji je Theresa ikad održala te se uzbuđenost u njezinu glasu mogla primijetiti, no bez obzira na to, prenijela je govor o humanosti i objasnila važnost doniranja, s pogledom na bolju i svjetliju budućnost. Prije ručka uslijedio je govor Stana Schrodera (Mashable), a nakon njega na red je došao Allan Grant i njegova priča o nastanku Hired.com te priča gdje je tanka granica između ludosti i genijalnosti koja priječi/vodi do uspjeha. U konačnici su preostala još dva Challenge-a u kojima su preostali timovi prestavljali svoje projekte pred sucima i publikom, a između njih je publika mogla poslušati razgovor s Aaronom Whiteom iz Venrocka i zatim nakon kratke pauze priču Qasara Younisa iz Y Combinatora. Posljednji govor, prije ceremonije zatvaranja, održao je Marcus Segal (Zynga), u kojem je ispričao kako je došlo do preokreta u shvaćanju njegove budućnosti i što želi raditi, i to tijekom igranja igre s jednom staricom (iz tog je razloga i naziv njegovog govora „Lessons from the Journey“ bio veoma prikladan). Završetak Segalova govora značio je početak najnapetijeg dijela za sve timove koji su sudjelovali sa svojim projektima u Challenge-ima: proglašenje triju najboljih projekata. Završnim se govorom Shift polako privodio kraju, a konačnu zahvalu iznio je organizator Ivan Burazin, nakon koje je na pozornicu pozvao sve volontere i sudionike koji su pomogli u organiziranju i provedbi Shift konferencije u 2015. godini. S obzirom da smo i bili u kazalištu, zastori su se teatralno spustili i ostavili publiku pod posebnim doživljajem.

Za nas spušteni zastori nisu još značili kraj konferencije s obzirom da smo se ‘slučajno’ našle kod izlaza iz dvorane istovremeno kad i Tom s kojim smo se zaustavile u hodniku, izmijenile par riječi i uhvatile fotografiju koja će uvijek vraćati sjećanja na taj događaj!

I konačna poruka svih izlagača te summa summarum cijelog događaja bi bila:

(Tekst napisala Josipa Iljić)

Posted on

Test Your Knowledge

 

 

Mobilna Android aplikacija FFOS Test Your Knowledge objavljena je u svibnju 2015. godine u sklopu Pilot programskih ugovora i služi za uvježbavanje engleskog jezika. Nastala je u suradnji Vlatke Ivić, više lektorice s Odsjeka za engleski jezik i književnost, dr. sc. Tomislava Jakopeca i studenta Antuna Matanovića s Odsjeka za informacijske znanosti. Sam razvoj i testiranje aplikacije trajali su više od mjesec dana i trenutna objavljena verzija je 1.0.2 što znači da se tijekom testiranja prilagođavala nekim od starijih uređaja na kojima su pronađene pogreške u radu te se povećavalo korisničko iskustvo korištenja povećanjem intuitivnosti i jednostavnosti. Izrađena je korištenjem Ionic Frameworka, radne okoline koja služi za hibridan način izrade mobilnih aplikacija, a tehnologije korištene u izradi su HTML, CSS i JavaScript (unutar koje je korišten jQuery te AngularJS na kojem je i najveći naglasak zato što predstavlja temelj tehničkih performansi same aplikacije). Kako sam sadržaj, pri tome mislim na pitanja i odgovore nije dio same aplikacije nego se nalazi na serveru kojem aplikacija pristupa, korišten je i PHP te Mysql baza podataka.

Što znači da pitanja i odgovori nisu dio aplikacije? To znači da se sva pitanja dinamički učitavaju nakon što aplikacija pristupi serveru i preuzme sadržaj. Naime, prilikom prvog pokretanja aplikacije potrebno je imati internetsku vezu, nakon čega se sve pohranjuje lokalno i daljnjim korištenjem nije potrebno imati internetsku vezu, no ukoliko ona postoji i ostvari se komunikacija sa serverom, nova verzija sadržaja će se preuzeti i napraviti izmjenu s lokalnom verzijom. To je jedna od najvećih prednosti same aplikacije. Trenutna verzija sadrži više od 150 pitanja koja su raspoređena unutar kategorija i podkategorija i svako od njih je moguće obrisati ili izmijeniti, a uz to je i neograničena mogućnost dodavanja novih pitanja unutar privatnog administracijskog dijela ukoliko su pitanja prilagođena nekoj od grupa pitanja koje aplikacija sadrži. Trenutno su to tri grupe: pitanja jednostrukog ili višestrukog izbora, unos teksta u rečenicu te povezivanje prijevoda rečenica. Kako svako pitanje može pripadati unutar više kategorija, postoji i mogućnost da profesori odluče stvoriti kategoriju koja će služiti kao priprema za ispit i nakon ispita tu kategoriju jednostavno obrisati. A u potpunosti je realno da se u budućnosti i same provjere znanja održavaju putem aplikacija, kao što je i ova. Stoga je ovaj projekt izuzetno važan. S jedne strane važan je za krajnje korisnike jer su oni ti koji će koristiti aplikaciju, ali je važan i za sam Filozofski fakultet u Osijeku koji pokazuje da je spreman koristiti suvremenu tehnologiju te za oba odsjeka uključena u njegovu izradu – Odsjek za engleski jezik i književnost ovim je projektom pokazao inovativnost u svom radu osmislivši koncept, dok je Odsjek za informacijske znanosti taj koji ideju može i tehnički realizirati.

Kako osobno, tako i profesionalno izuzetno mi je važno što sam imao priliku sudjelovati u ovom projektu. Pozitivne reakcije na aplikaciju pokazuju mi kako sam u stanju izvesti projekt od početka do kraja uz svu popratnu dokumentaciju, kako sam kao student stekao dovoljno tehničkih znanja da to bude i moguće i osobno kako sam se spreman prilagoditi različitim razvojnim fazama. Te faze uključuju i jako puno strpljenja kada se u projektu zapne, spremnost na konstantno učenje i upoznavanje s najrazličitijim pristupima u rješavanju određenog problema te dovoljno kreativnosti u osmišljavanju sustava koji će kroz duži vremenski period biti funkcionalan. Kao što sam osobno naučio, tako i drugim studentima može poslužiti kao primjer da je potrebno pronaći što nas zanima i iskoristiti sve prilike koje se pružaju jer ih ima izuzetno puno.

(Tekst napisao Antun Matanović)

Posted on

infoDASKA 2015

Dana 15. i 16. svibnja na Filozofskom fakultetu u Osijeku održala se osma po redu InfoDASKA, konferencija studenata knjižničarstva i informacijskih znanosti. Konferenciju je organizirao Klub studenata informacijskih znanosti LIBROS. Tema ovogodišnje konferencije bila je “Informacijske ustanove – trendovi i prilagodbe“, s podtemama vezanima uz različite trendove u informacijskim ustanovama u kontekstu tehnoloških i društvenih promjena.

Pripreme za konferenciju trajale su 6 mjeseci pod vodstvom profesorice dr.sc. Josipe Selthofer. Za organizaciju konferencije bile su zadužene predsjednica i potpredsjednica LIBROS-a, Ema Čelebić, i Iva Magušić-Dumančić, uz voditelje programskog i organizacijskog odbora, Ivanu Turk i Stjepana Zlatića. U sklopu priprema za konferenciju osmišljen je vizualni identitet konferencije, pronađeni su sponzori, osigurano medijsko praćenje te smještaj za gostujuće izlagače.

Za izlaganje na konferenciji prijavilo se ukupno 38 studenata te jedan djelatnik knjižnice u Vinkovcima s ukupno 21 radom. Osim osječkih studenata, na konferenciji su sudjelovali studenti informacijskih znanosti iz Zagreba i Zadra. Također, na konferenciji su sudjelovala i tri pozvana predavača, Milijana Mičunović s radom “O tehnološkim promjenama u informacijskim ustanovama“, Marijana Špoljarić Kizivat s predavanjem “O digitalizaciji zavičajne zbirke GISKO-a“, te dr. Toth Mate s izlaganjem na temu “Public libraries as meeting places“.

Predavanja su bila podijeljena u sedam tematskih blokova. U petak su bila organizirana četiri tematska bloka – “Knjižnice i nove tehnologije”, “Muzeji – trendovi i prilagodbe”, “Knjižnice i društvene mreže” te blok “Digitalizacija 1”. Sljedeća tri bloka bila su organizirana za subotu – “Povećanje učinkovitosti informacijskih ustanova”, “Digitalizacija 2” te blok “Poticanje čitanja i knjižnične usluge”. U svakom bloku bila su planirana po tri izlaganja, međutim, zbog izostanaka studenata, u dva bloka bila su po dva predavanja.

Konferenciju su otvorili prodekan za nastavu, doc. dr. sc. Goran Livazović i dr. sc. Gordana Dukić. Nakon otvorenja i uvodnih riječi počeo je tematski dio konferencije. Studentske teme i teme pozvanih predavača bile su vrlo zanimljive i šarolike, osim spomenutih tema vezanih uz knjižnice, arhive i muzeje, studenti su se dotakli pitanja digitalizacije raznih dokumenata, glazbe te općenito novih tehnologija i njihove primjene u informacijskim ustanovama.

U petak poslijepodne, Branimir Valentić i Valent Turković iz osječkog hacklaba “labOS” predstavili su tehnologiju 3d printanja i na licu mjesta pokazali zainteresiranima sve mogućnosti te nove tehnologije. Nekoliko su sati demonstrirali rad 3D printera i strpljivo pojašnjavali i odgovarali zainteresiranim studentima na njihova pitanja.

U petak se održao i studentski party u klubu EXIT u Tvrđi, s početkom u 22 sata. Provod je trajao za neke i kasno u noć, no bez obzira na to, svi su se sretno vratili i ponovno došli na konferenciju u subotu ujutro.

Na kraju, nadamo se da su svi sudionici naučili nešto novo, dobili nova saznanja o tehnologijama, mogućnostima i potencijalima u našoj znanosti i struci, te osim toga, da su upoznali nove ljude, sklopili nova prijateljstva i stekli dragocjeno iskustvo za budućnost. Nama je bilo lijepo, a prema komentarima, vjerujemo da su se zagrebački i zadarski studenti osjećali kao kod kuće te da će iz Osijeka ponijeti samo lijepe uspomene.

(Tekst: Stjepan Zlatić, fotografije: Mirna Marić)

Posted on

Droidcon Zagreb 2015

Droidcon je svjetska developerska konferencija koja stavlja naglasak na Android. Prve dvije Droidcon  konferencije održane su u Berlinu i Londonu 2009. i od tada se zajednica ubrzano proširila na svijet te se dosad održala već u 20-ak zemalja.
Prvi Droidcon u Zagrebu održavao se od 29. do 30. travnja u hotelu Antunović. Na konferencijama su  sudjelovali govornici iz različitih zemalja i različitih firmi (Facebook, Intel, Vodafone, Spotify, Troido, Infinum, Netokracija i mnogi drugi). Predavanja su se održavala paralelno u 3 dvorane. Dnevno je održano 21 predavanje uz pauze za kavu i ručak.

Skupina od nas 10 studenata (Stjepan Horvat, Luka Buljan, Antun Matanović, Ana Leh, Ivana Dejanović, Dajana Stojanović, Tena Vilček, Vlado Flinčec, Andrea Mihaljević, Manuela Mikulecki) sastala se u ranim jutarnjim satima na osječkom glavnom kolodvoru s profesorom Jakopecom koji je organizirao i dogovorio naš posjet konferenciji. Put je  proletio uz kartanje, pokoje piće i mozgalice, a neki su bili zaposleni svojim ERA dijagramima. Dolaskom na zagrebački glavni kolodvor oko 09:30 skoro svi su ogladnjeli, dok su neki rješavali probleme sa ZET-om i dnevnim kartama. Nakon što smo to riješili zaputili smo se prema hotelu Antunović, ali smo naišli i poslikali se ispred NSK. Zatim je profesor preuzeo vodstvo i tako smo hodali uzalud cca 40 minuta, sve dok jedna od kolegica nije našla pravi put i pravi tramvaj. Dolaskom u hotel malo smo se opustili jer nismo htjeli ometati predavanja koja su bila u tijeku pa smo se tako poslužili kavom i vodom.

Prvo predavanje kojem smo nazočili bilo je predavanje Zvonka Grujića(softverskog inženjera) iz  londonske firme Novoda. Predavanje pod nazivom ‘Making millions…happy!’ privuklo nas je svojim zanimljivim naslovom, a radilo se o tome kako održati i istovremeno unaprijediti aplikaciju koja je već dosegla broj od milijun korisnika, odnosno kako učiniti milijune korisnika sretnima.

Nakon toga, otišli smo na ručak koji je sve oduševio. Predavanje Ognjena Dragojevića, softverskog inženjera u Facebook-u u Londonu, pod nazivom ‘Handling images on Android, je slijedilo nakon ručka. Ognjen je svima zainteresiranima pokazao kako je jedna od malo zahtjevnijih stvari vezanih uz Android, raditi sa slikama. Odnosno, pokazao je kako je vrlo teško pronaći odgovarajući format slike koji bi mogao sačuvati dostojnu kvalitetu i istovremeno ju dovoljno brzo učitati. Predstavlja novi format slika, WebP, koji uvelike olakšava korištenje Facebooka i omogućuje optimalnu brzinu učitavanja slika.

Treće predavanje na koje smo otišli, bilo je predavanje Nikole Živanovića iz firme 12Rockets ‘Hacking the design’. Nikola je pokazao u samo nekoliko koraka kako od bijele pozadine i crnih slova doći do gotovo savršeno skladne aplikacije koja će zapeti za oko svim korisnicima. Ovo predavanje je na nas ostavilo najveći dojam jer je Nikola pokazao sposobnosti savršenog govornika koji na moderan i zabavan način pristupa svojoj publici.

Nakon vrlo zanimljivog i ne toliko napornog dana započeo je afterparty na 8. katu hotela, tzv. Vertigo. Tu smo se još više opustili i napravili atmosferu koja nas je pratila sve do hostela Pozitiv u kojem smo prenoćili. Zabava se nastavila i u hostelu do kasnih noćnih/jutarnjih sati gdje su se mnogi malo bolje upoznali i jako dobro proveli. Posljedice su se vidjele drugo jutro kada smo trebali krenuti u hotel. Svi smo bili dosta usporeni, neke je boljela glava, ali to nam nije umanjilo želju za prisustvovanjem zanimljivim predavanjima.

Većina nas je prisustvovala predavanju Maria Žderića iz XEE Tech-a koji je pričao o prednostima i nedostacima servisa koji omogućuju implementiranje chat mogućnosti u aplikacijama. Posljedice prošle odlične večeri vidjele su se tako što je na posljednjem predavanju kojem smo mogli prisustvovati, sudjelovalo samo nekolicina nas. Poslušali smo predavanje Macieja Gorskog iz Poljske pod nazivom ‘Expressive functional testing with Espresso’. Naime, on je predavač koji je održao najviše predavanja tijekom ova dva dana i koji je detaljno prikazao korake u testiranju aplikacija putem Espressa kojeg on rado koristi.

Poslije ovog predavanja uslijedio je ručak nakon kojeg smo se uputili na kolodvor. Putem smo  prepričavali ova dva dana koja su ispunila sva, i više, od naših očekivanja. Zanimljivo je i pozitivno što  je ovaj događaj omogućio da neki od nas shvate čime se zaista žele baviti i što ih zanima, što su nastala nova poznanstva s mnogim ljudima iz ovog područja, što smo se odlično proveli i još mnogo toga. Prije polaska vlaka iskoristili smo slobodno vrijeme za obilazak Zagreba i druženje te smo, na žalost, oko 16:30 krenuli prema Osijeku. Na putu su se neki odmarali i oporavljali, neki su kartali, a neki samo pričali i uživali. Sve u svemu, ako Vam se ikad pruži ovakva prilika, događaje nalik ovima nikada ne propuštajte. Iskoristite svaki trenutak tamo, upoznajte se s najnovijim tehnologijama i obogatite svoja znanja, ali što je još važnije, životna iskustva.

(Tekst napisala Tena Vilček)

Posted on

Pohvala za izvannastavne aktivnosti i Rektorova nagrada

Studentici Hani Marčetić dodijeljena je Pohvala za izvannastavne aktivnosti u ak. god. 2014./2015. te Rektorova nagrada za izvrstan seminarski rad iz kolegija Informacijsko društvo na temu Religija u informacijskom društvu.

Čestitamo!

Hani Marčetić dodijeljena je Pohvala za izvannastavne aktivnosti u ak. god.
2014./2015. te Rektorova nagrada za izvrstan seminarski rad iz kolegija
Informacijsko društvo na temu Religija u informacijskom društvu. Čestitamo!
Posted on

Obilježavanje deset godina suradnje s Knjižnicom Franjevačkog samostana u Mostaru

Odsjek za informacijske znanosti ove je godine obilježio deset godina suradnje s Knjižnicom Franjevačkog samostana u Mostaru. 2005. godine Odsjek je pod tadašnjim vodstvom prof. dr. sc. Tatjane Aparac-Jelušić započeo suradnju s Franjevačkim samostanom u Mostaru na projektu obnove i otvaranja javnosti franjevačke knjižnice. Deset godina kasnije pred nama je iznimna knjižnica koja je gotovo od nule obnovljena u prostornom, sadržajnom i funkcionalnom smislu te otvorena javnosti. Knjižničari fra Ante Marić i gđa Zdravka Šilić, bez kojih danas knjižnice ne bi bilo, uložili su mnogo mukotrpnog truda i vremena u ovaj vrijedan i plemeniti cilj. U nizu dokumenata, programskih osnova i projektnih planova ostalo je zabilježeno kako je knjižnica obnavljana iz godine u godinu. Studenti knjižničarstva i informatologije iz deset generacija uvijek su rado odlazili na praksu ili volontirati u knjižnicu Franjevačkog samostana u Mostaru tijekom ljetnih mjeseci.

Kako bismo obilježili ovu godišnjicu te pokazali važnost ove suradnje za naš Odsjek, organizirali smo susret koji se održao 12. 3. 2015. na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Program susreta uključio je predavanje fra Ante Marića Knjižnica Franjevačkog samostana u Mostaru danas te predavanje prof. dr. sc. Tatjane Aparac-Jelušić Skrb društva za baštinske zbirke u samostanskim knjižnicama. Skup kojemu je nazočilo oko 80ak sudionika u ime uprave Filozofskog fakulteta u Osijeku pozdravio je prodekan za nastavu doc. dr. sc. Goran Livazović, a u ime Odsjeka za informacijske znanosti voditeljica Odsjeka, doc. dr. sc. Maja Krtalić. Fra Ante Marić predstavio je tijek obnove knjižnice od 2005. godine te današnje aktivnosti koje su vezane uz Knjižnicu i Samostan. Prof. dr. sc. Tatjana Aparac-Jelušić održala je zanimljivo izlaganje o potrebi da se na nacionalnoj razini pristupi skrbi za baštinske zbirke u samostanskim knjižnicama te izazovima koji se pri tome javljaju. Nakon predavanja bivši i sadašnji studenti koji su tijekom godina odlazili u Mostar družili su se s knjižničarom fra Antom Marićem. Atmosfera i dojam susreta svakako je vjerno pokazala koliko ova suradnja znači institucionalno Odsjeku za informacijske znanosti i Knjižnici Franjevačkog samostana u Mostaru, ali i osobno studentima i profesorima koji su tijekom godina bili dio ove suradnje. Fotografije, dojmove i sjećanja okupili smo u knjigu uspomena Most do Mostara koju smo ovom prigodom uručili Knjižnici.

Želim se u ime Odsjeka za informacijske znanosti zahvaliti svima iz Franjevačkog samostana u Mostaru koji su zaslužni za našu višegodišnju suradnju. Posebno hvala fra Anti i gđi Zdravki za svakog pojedinog studenta i studenticu koji su boravili kod njih i o kojima su skrbili. Hvala što su se potrudili naučiti ih stručnim poslovima čak i kada za to nisu imali previše vremena. Posebno hvala što su dodali brojne duhovne, moralne i životne lekcije koje su puno važnije od onih stručnih. Sigurna sam da će se ova uspješna suradnja nastaviti i dalje.

(Tekst napisala Maja Krtalić)

U organizaciji obilježavanja obljetnice sudjelovala je i studentica II. godine diplomskog studija Hana Marčetić koja je kao volonter određeno vrijeme provela u Knjižnici Franjevačkog samostana. O svojim utiscima s volontiranja Hana nas je već upoznala u tekstu objavljenom u rujnu 2014. godine, a kako je za nju bilo vidjeti fra Antu u Osijeku opisala je u nekoliko rečenica.

“Kako mi je cijeli događaj manje više u izmaglici od uzbuđenja i dobrog raspoloženja uzrokovanog velikim brojem ljudi do kojih mi je iskreno stalo, a koji su se okupili na jednom mjestu, vjerojatno sam ga doživjela na pomalo specifičan način. Fra Ante je stvarno posebna osoba, svatko kome se ukaže prilika da komunicira s njime automatski je osvojen njegovom pojavom. Iako je moja uloga zaista bila nebitna, mislim da je malo tko toliko uživao u cijeloj priči.

Više puta se u večeri spomenula „ljudska dimenzija“ koja prati ovih deset godina i voljela bih staviti dodatan naglasak na to. Svima koji su bili u Mostaru na praksi ili volontirali u samostanskoj knjižnici jasno je o čemu je riječ, a nadam se da su i ostali uspjeli uhvatiti dio te posebne atmosfere. Tu nije riječ samo o jednom divnom čovjeku koji osvaja svojom dubinom, autentičnosti, karizmom i angažmanom, već o nizu ljudi koji su kroz cijelo desetljeće surađivali na različite načine. Ja sam došla u Knjižnicu tijekom zadnje godine, rezultati rada svih profesora (ne znam kako ne spomenuti profesoricu Aparac-Jelušić i profesoricu Krtalić, a onda se tu odmah nadodaju i profesori Hasenay i Pehar i dr.), brojnih studenata i knjižničarke Zdravke već su bili vidljivi. Imala sam priliku osvrnuti se i vidjeti što je nastalo iz truda i predanog rada s ljubavlju, zbog čega sam se prilično emocionalno uložila u svaku sitnicu koju je sačinjavala ova obljetnica. Vidjela sam ljude koji su zaslužni za pokretanje cijelog projekta i koji su ga nosili samo snagom volje na istom mjestu, upoznala sam bivše studente s kojima sam komunicirala mjesecima i koji su mi svojim sjećanjima na vrijeme provedeno tamo uljepšali mnoge dane. Bez ikakvog pretjerivanja mogu reći da sam se osjećala privilegirano biti okružena prijateljima i kolegama, profesorima i studentima koji su pomogli u izgradnji tog osjećaja. Duboko sam zahvalna na svemu što su učinili, ne samo zbog rezultata koji su neupitni i dokazuju da se isplati uložiti sebe u ono u što vjeruješ, već i na tome što sam tako i ja dobila priliku osjećati se ponosno biti dijelom takve priče.

Nadam se da je i ostalim studentima koji su bili u Mostaru ova obljetnica bila lijepo iskustvo te da je u onima koji još nisu bili pobudila želju da odu. Zaista se ima što doživjeti i vidjeti, ali i obogatiti sebe kroz druženje s ljudima koji cijelu priču čine živom.”

Posted on

“Stanarinac” požnjeo uspjeh

Kao što smo već pisali, studenti Ivana Manojlović, Hana Marčetić i Antun Matanović svojim su projektom Stanarinac sudjelovali na drugom osječkom Akceleratorskom poduzetničkom kampu. Odlukom žirija, od dvadeset projekata u užem krugu dva su projekta osvojila izravan ulazak u poduzetnički program, a tim Stanarinac, zajedno s još četiri projekta, osigurao je uvjetni ulazak u poduzetnički inkubator.

Ovom prilikom čestitamo našim vrijednim studentima i želimo im puno uspjeha u daljnjem radu.

Posted on

Odsjek za informacijske znanosti na II. Akceleratorskom poduzetničkom kampu

Od 05. do 08. ožujka u Osijeku se održava drugi po redu Akceleratorski poduzetnički kamp. Cilj je ovog događaja okupiti vrijedne i korisne ideje koje imaju potencijal razviti se u uspješne poduzetničke projekte. Dvjesto će sudionika kroz niz predavanja, okruglih stolova, radionica i mentoriranja od strane uspješnih međunarodnih i domaćih poduzetnika i investitora imati priliku usavršiti svoju ideju, naučiti nešto novo, usavršiti postojeća znanja i vještine  te steći vrijedne kontakte.

U prvoj je fazi odabrano 20 inovativnih poduzetničkih ideja/timova koji će s mentorima raditi na poboljšanju ideja i identifikaciji nedostataka te pripremi za predstavljanje (PITCH) finalnog 4. dana KAMP-a kada će 10 najboljih dobiti priliku za ulazak u četveromjesečni Akceleratorski program, kroz koji će osigurati 60.000,00 kuna financijske potpore za razvoj inicijalne ideje u uspješni poduzetnički projekt.

Čast nam je pohvaliti studente Ivanu Manojlović, Hanu Marčetić i Antuna Matanovića koji su, uz predan rad i trud svog mentora dr. sc. Tomislava Jakopeca, osigurali mjesto među odabranih 20 poduzetničkih ideja. Cilj je je njihovog projekta izradba mrežne stranice i mobilne aplikacije u svrhu olakšavanja bilježenja financija stanodavcima i stanoprimcima. Također, kako se projekt bude razvijao i broj korisnika povećavao, aplikacija će dobiti ulogu svojevrsne društvene mreže koja će, pored navedenog, olakšati proces traženja stanova. Želimo im puno uspjeha i, naravno, prolaz u 10 najboljih.

Na KAMP-u sudjeluje i 15 studenata druge godine preddiplomskog studija koji volontiraju i pomažu u organizaciji i realizaciji cijelog događaja: Ivana Dejanović Sara Lukavec Robert Županić Dorotea Tolić Vlado Flinčec Zvonimir Žulj Ivana Peršić Anja Martinović Andrea Mihaljević Manuela Mikulecki Nataša Đukelić Antea Eskeričić Mihaela Konjevod Aleksandra Šarac Tena Vilček Snježana Varga Dajana Stojanović Elizabeta Kotromanović.