10. lipnja 2015. Dan #1
Nakon duge vožnje vlakom do Zagreba, presjedanja i čekanja idućeg vlaka te još duže vožnje uz predivne poglede na prirodu i more, napokon stižemo na odredište. Očaravajući Split čak niti rano u jutro nije pust; štandovi s torbama, šeširima i ostalim raznovrsnim suvenirima, koji privlače pažnju mnogobrojnih turista, niču na svakom koraku. Ulice su pune turista iz svih krajeva svijeta. Dok neki od njih žure na vlak ili autobus, čekaju trajekte sjedeći u parkovima i spavajući na klupama, neki, poput nas dvije, traže svoj smještaj te se probijaju gradom sa svojom prtljagom. Iako su nam sve potrebne lokacije bile međusobno poprilično blizu, detaljno smo proučile kartu kako bi izbjegle lutanja i gubljenja malim uličicama i prolazima grada Splita. Brzo smo pronašle naš hostel Golly&Bossy gdje se prijavljujemo i, oduševljene prostorom, osobljem i pogledom, započinjemo daljnje razgledavanje i pripreme za konferenciju idući dan.
Nakon odmora od puta i upoznavanja s gradom, dolazi vrijeme za ozbiljnost i ispunjavanje zadataka koji se nalaze pred nama. Nakon nekoliko razmijenjenih mailova s upitom za pomoć u organizaciji konferencije s gospođicom Katarinom, koja se bavi odnosima s javnošću, dolazimo (nakon kraće pomutnje s Google mapama) do Muzeja grada Splita, gdje se ona nalazi. Dolaskom vidimo Shift zastavice i plakate čime smo znale da smo na pravom mjestu. Mnoštvo je ljudi užurbano radilo u poslovima koji su im bili zadani te se sve činilo kako bi sutrašnja konferencija bila kvalitetno pripremljena. Upoznajemo se s Katarinom, zahvaljujući ljubaznim ljudima koji su nas do nje uputili i saznajemo da je organizacija pokrivena dovoljnim brojem volontera te da nemamo u čemu sudjelovati, osim uživati u danu i provedenom vremenu u gradu te sutra na predavanjima i ostalim događanjima na konferenciji (što nam je Katarina lijepo rekla, ugodno iznenađena našim upitom za pomoć). Kako smo se taj dan upoznale s gradom, nije nam bio problem pronaći Hrvatsko narodno kazalište u kojem se održavala konferencija. Kazalište je također bilo potpuno u znaku konferencije, ukrašeno zastavama i plakatima Shifta, ali i okruženo organizatorima i volonterima koji su užurbano obavljali posljednje pripreme za sutrašnji događaj.
11. lipnja 2015. Dan #2
Nakon što smo vidjele pripreme za konferenciju, znale smo da se sprema nešto veliko. Iz tog razloga nismo imale problema s ranojutarnjim buđenjem i pripremama na odlazak i cjelodnevno provođenje vremena na konferenciji. Dolaskom pred kazalište, imale smo što i vidjeti: nismo bile jedine takvog mišljenja. Iako je unutrašnjost kazališta bila prostrana, još je dugačak red bio vani tijekom registracije sudionika. Mnogi su novinari ispred kazališta pred kamerama govorili o događaju, fotoaparati su blicali sa svih strana i sve to u očekivanju početka konferencije. U redu nismo dugo čekale, brojni volonteri su vrlo brzo rješavali registracije i akreditiranje prijavljenih. Kako smo se unaprijed informirale o događaju, znale smo da će biti mnogo sudionika te nas broj nije iznenadio; čak što više, bile smo ushićene biti dio tako ozbiljnoga i profesionalnoga događaja. S dobivenim smo akreditacijama krenule do dvorane, koja nas je očarala svojim bogatim izgledom i u kojoj smo potražile slobodna mjesta te uzbuđeno pričekale početak programa.
Uslijedio je govor otvorenja kojeg su održali gradonačelnik grada Splita Ivo Baldasar, župan splitsko-dalmatinski Zlatko Ževrnja, ministar poduzetništva i obrta Gordan Maras i savjetnik Predsjednice Republike za gospodarstvo Marko Jurčić. Prije početka programa na pozornici se pojavio i organizator konferencije Ivan Burazin, koji je publici objasnio kako je došao na ideju konferencije u Splitu te opisao tijek napredovanja svakog idućeg Shifta, sve do ovogodišnjega, na kojemu smo imale priliku prisustvovati. Daljnju riječ preuzeo je voditelj konferencije Peter Hopwood koji nam nije dao izbora nego napraviti najbolji meksički val kako bi nastavili dalje do prvog govornika. Uvježbavanjem vala, uspjeli smo postići onaj (po njemu) zadovoljavajući te nam je najavio Mikea Butchera s govorom o razvoju startup-a i velikim tehnološkim trendovima.
Mike je naišao na veliko oduševljenje publike koju je svojim specifičnim pristupom zalijepio za svaku svoju riječ (nakon malo istraživanja, bilo nam je jasno zašto je ‘faca’; odakle toliko oduševljenje (pa i naše), s obzirom na njegovu razvijenu profesionalnost i poprilično ispunjen životopis). Nismo primijetile da promiče vrijeme sve dok nam Mike nije uputio onaj završni „thank you Split and goodbye“, nakon čega je Peter na pozornicu pozvao Andreu Barricu. Ona nas je upoznala sa svojim startup-om InDinero, navodeći sve uspone i padove na koje je naišla zajedno sa svojim timom, te kako su zajedničkim snagama ipak izborili uspjeh, bez obzira na ekstremne poteze koje su morali povući. Nakon njezina govora, došlo je vrijeme za Shift Challenge na kojemu su četiri suca (Andrea Barrica, Nick Grossman, Amy Cosper, Mike Butcher) analizirali rad prvih šest startup timova i tražili im slabe točke kako bi poboljšali svoje projekte.
Nismo znale što očekivati, ali timovi su se pokazali veoma dobrima, većina njih je imala već aktivne projekte sa svojim korisnicima koje su htjeli unaprijediti, a ne samo ideje koje bi htjeli razviti. Challenge se pokazao veoma zanimljivim s obzirom na raznolikost predstavljenih ideja i projekata timova, a dočekali su ih suci za koje smo se već ranije uvjerile da uz njihovo sudjelovanje, ne može biti razočaravajuće, već upravo suprotno – zanimljivo i korisno. Nakon pauze za ručak, konferencija se nastavlja prezentacijom Nicka Grossmana (Union Square Ventures) koji je govorio o beskrajnom tijeku dominacije i disruptivnih inovacija koje se svakodnevno odvijaju u razvoju tehnologije. Uslijedio je chat sa Amy Cosper, glavnom urednicom magazina Entrepreneur, a zatim i novih šest timova na Shift Challenge-u. Drugi Challenge značio je predstavljenih 12 projekata koji su činili pola prijavljenih, nakon čega je uslijedila pauza za kavu, a druga polovica projekata pričekala je idući dan za 3 minute svog trenutka. Konferencija se nastavlja razgovorom sa Shai Winingerom, Tomazom Stolfaom te Orom Offerom. Iz tih razgovora saznali smo nešto više o Fiverru, Layeru i SimilarWebu.
Posljednji govor u prvom danu konferencije održao je Evan Stites-Clayton iz Teespringa, koji je govorio o rušenju granica i kreiranju novih prilika, i to na globalnoj razini. U tom još jednom u nizu zanimljivih predavanja saznali smo kako je Teespring pomogao brojnim ljudima u zarađivanju i općenito kako se rodila ideja Teespringa. Gledajući dnevni plan događaja, posljednji govor trebao je održati još Steve Huffman, no umjesto njega na pozornicu je došao Peter i objasnio kako je Steve zbog posla morao otkazati svoj govor na Shiftu. To nas je malo razočaralo s obzirom da nas je zanimalo što bi imao reći o Redditu i Hipmunku, ali vjerojatno bi nam bilo i previše toliko pozitivnih dobrih govora u jednom danu; stoga bolje spriječiti (da se malo utješimo). Tu je došao trenutak pozdravnog govora za prvi dan konferencije, poziv svima na afterparty u splitskom kafiću Moon i najava za sutrašnji, završni dan.
13. lipnja 2105. Dan #3
Drugi dan konferencije započeo je nešto malo kasnije od prvoga (vjerojatno pametno proračunato gledajući na afterparty noć ranije), tako da smo se uspjele odmoriti i skupiti energije za drugi, još uzbudljiviji dan pred nama. Zagrijavanje prezentacijom o strategiji razvoja proizvoda u svijetu startup-a započeo je Des Traynor iz Intercoma. Iako je održao podosta zanimljiv govor, u zraku se osjetila nestrpljivost publike za onim što slijedi nakon njega. To je posebno došlo do izražaja kada je u svojoj prezentaciji (slučajno ili namjerno, nismo sigurne), prikazao sliku Octocat maskote uz tekst „to help people write better code“.
Svi smo znali što slijedi. Odmah nakon što je Peter najavio Tomov izlazak pred publiku (koja je, usput rečeno, dotle popunila svako mjesto u kazalištu), pljeskanje je ispunilo cijelu unutrašnjost. Dugo iščekivanje je dočekalo svoje vrijeme. Tom Preston-Werner, jedan od osnivača i nekadašnji CEO GitHub-a, zagovornik open source-a, suosnivač Codestartera ‘i još sto i jedna kvaliteta’. Upijali smo svaku njegovu riječ. Ne zato što je to on i što svi znaju za GitHub; razlog je u tome što je svaka njegova riječ bila neopisivno ispravna, logična i realna: „Invest in your team. Help your users kick ass. Money is a by-product.“ Potvrdio je sve ono pozitivno što smo o njemu mislili. Zaposlenici mogu reći da rade s njim, a ne za njega. Moglo bi se tu još puno pisati o njegovu izlaganju, ali i drugi zaslužuju koju riječ hvale.
Publika je oduševljeno, još pod dojmom, pljeskom pozdravila Toma. Na pozornicu dolazi T. Preston-Werner te se Peter nakon najave povlači s pozornice i daje riječ novom govoru. Ne, nije greška u najavi. Riječ je o Tomovoj ženi Theresi, koja zajedno s njim sudjeluje u projektu Codestarter, kojim žele što većem broju zainteresirane djece omogućiti uvjete za kodiranje i napredovanje, ukoliko su u uvjetima koji im ne pružaju takve mogućnosti. Govor na Shift konferenciji bio je prvi veći govor koji je Theresa ikad održala te se uzbuđenost u njezinu glasu mogla primijetiti, no bez obzira na to, prenijela je govor o humanosti i objasnila važnost doniranja, s pogledom na bolju i svjetliju budućnost. Prije ručka uslijedio je govor Stana Schrodera (Mashable), a nakon njega na red je došao Allan Grant i njegova priča o nastanku Hired.com te priča gdje je tanka granica između ludosti i genijalnosti koja priječi/vodi do uspjeha. U konačnici su preostala još dva Challenge-a u kojima su preostali timovi prestavljali svoje projekte pred sucima i publikom, a između njih je publika mogla poslušati razgovor s Aaronom Whiteom iz Venrocka i zatim nakon kratke pauze priču Qasara Younisa iz Y Combinatora. Posljednji govor, prije ceremonije zatvaranja, održao je Marcus Segal (Zynga), u kojem je ispričao kako je došlo do preokreta u shvaćanju njegove budućnosti i što želi raditi, i to tijekom igranja igre s jednom staricom (iz tog je razloga i naziv njegovog govora „Lessons from the Journey“ bio veoma prikladan). Završetak Segalova govora značio je početak najnapetijeg dijela za sve timove koji su sudjelovali sa svojim projektima u Challenge-ima: proglašenje triju najboljih projekata. Završnim se govorom Shift polako privodio kraju, a konačnu zahvalu iznio je organizator Ivan Burazin, nakon koje je na pozornicu pozvao sve volontere i sudionike koji su pomogli u organiziranju i provedbi Shift konferencije u 2015. godini. S obzirom da smo i bili u kazalištu, zastori su se teatralno spustili i ostavili publiku pod posebnim doživljajem.
Za nas spušteni zastori nisu još značili kraj konferencije s obzirom da smo se ‘slučajno’ našle kod izlaza iz dvorane istovremeno kad i Tom s kojim smo se zaustavile u hodniku, izmijenile par riječi i uhvatile fotografiju koja će uvijek vraćati sjećanja na taj događaj!
I konačna poruka svih izlagača te summa summarum cijelog događaja bi bila:
(Tekst napisala Josipa Iljić)
Moje radno mjesto nalazilo se u uredu s još pet studenata koji imaju priliku raditi ondje preko Student servisa. Atmosfera u uredu je bila vrlo opuštena, ali i radna, što i je najbolja kombinacija za veću efektivnost i produktivnost u poslu.
