U posljednje se vrijeme mnogo piše i raspravlja o utjecaju digitalne tehnologije na ljudski mozak, odnosno o tome kako suvremena tehnologija smanjuje našu mogućnost koncentracije i dovodi do sve češće pojave različitih oblika anksioznosti. Početkom godine dr. Daniel J. Levitin govorio je o lošem utjecaju multitaskinga na koji nas ‘tjeraju’ naši gadgeti i društveni mediji. Svima nam je poznat pojam informacijskog zamora koji je, između ostalih, opisao i James Gleick u svojoj knjizi The Information: A History, a Theory, a Flood, tj. sindrom stalne djelomične pažnje (engl. continuous partial attention) o kojem govori Linda Stone. Možda i sami primjećujemo da se nešto događa s našom pažnjom, koncentracijom i, u konačnici, osjećajem zadovoljstva.
(Izvor: https://medium.com)
Prije nekoliko dana Hugh McGuire je zapisao svoja promišljanja o toj temi, ali s malo drukčijeg stajališta. Njega zanima kako su nove tehnologije i multitasking utjecali na naš odnos s knjigom i kulturom čitanja. Ukoliko želite saznati što je Hugh zaključio, pročitajte njegov blog post pod naslovom Why can’t we read anymore?: Or, can books save us from what digital does to our brains?. (op. a. pokušajte ga pročitati u cjelosti i bez provjeravanja vašeg Twitter/FB/G+ računa ili e-pošte).
Također, podcast Mindful Cyborgs posvetio je jednu epizodu sličnoj temi povezujući naše online ponašanje, naš odnos s gadgetima i ‘pretjeranu’ umreženost s pojavom anksioznosti i poremećajem pažnje.
Iako nikako ne možemo okriviti samo (digitalnu) tehnologiju za sve naše ‘nedostatke’ niti svoj život možemo odvojiti od tehnologije, zanimljivo je promatrati kako se, ne samo naše ponašanje, već i naša fiziologija mijenja u kontaktu s tehnologijom te kako na te promjene reagiraju generacije koje su rođene i (djelomično) odrasle u analognom društvu i kulturi, a kako digitalni urođenici.