Gostujuće predavanje prof. dr. sc. Elene Maceviciute

Prof. dr. sc. Elena Maceviciute (Swedish School of Library and Information Science, University of Borås, Sweden & Digital Media Lab, Faculty of Communication, Vilnius University, Lithuania) boravila je od 20. do 26. svibnja 2019. na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofski fakultet Osijek u okviru Erasmus programa. Tijekom svog boravka profesorica Maceviciute održala je niz zanimljivih predavanja. U izlaganju naslovljenom “Overcoming the digital divide through the training in digital reading”, a koje je bilo namijenjeno studentima dipl. studija Informatologije i Nakladništva, ali i svima ostalima zainteresiranima, predstavljeni su rezultati recentnog znanstvenog projekta kojim se pokušalo istražiti kako digitalno čitanje i digitalne intervencije mogu pridonijeti smanjivanju digitalne podjele, posebice u odnosu na društveno isključene skupine u društvu. Za studente prve godine diplomskog studija Informatologija, u okviru kolegija Upravljanje zbirkama u informacijskim ustanovama i Vrednovanje informacijskih održana su dva predavanja na temu upravljanja e-knjigama u narodnim i visokoškolskim knjižnicama te jedno predavanje posvećeno temeljnim konceptima vezanim uz vrednovanje informacijskih službi i usluga.

prof. dr. sc. Sanjica Faletar Tanacković

Erasmus razmjena – doc. dr. sc. Tomislav Jakopec

Od 20. do 22. veljače 2019. doc. dr. sc. Tomislav Jakopec sudjelovao je u Erasmus razmjeni na Vilnius University, Faculty of communication u sklopu studijskog programa Publishing and Advertising. Održano je ukupno 8 sati nastave. Tema predavanja je bila Publishing in Croatia and/or world dok je tema radionica bila Technologies using in publishing. Predavanja i radionice održane su studentima 2. godine preddiplomskog studija u sklopu kolegija New Media Theory and Practice te Social Media in Publishing. Domaćin je bio prof. Andrius Šuminas, Associate Professor, PhD, Head of Digital Media Lab. Tijekom boravka posjećena je sveučilišna knjižnica kao i ured za sveučilišno nakladništvo. U nastavku donosimo sažetak predavanja i radionica.
Sažetak predavanja: Pregled nakladništva na jezično malom tržištu – Hrvatska te trenutno stanje nakladništva u svijetu. Dan je pregled stanja nakladništva u razdoblju od 15 godina.
Sažetak radionica: Upoznavanje s programskim jezicima relevantnim u nakladništvu. Upoznavanje s temeljnim karakteristikama svakog programskog jezika te prikazivanje primjera u odabranom jeziku. Upoznavanje s ostalim tehnologijama koje se koriste u nakladništvu: označiteljski jezici, stilski jezik. Upoznavanje s alatima za kreiranje elektroničke knjige. Kreiranje elektroničke knjige. Priprema kreirane elektroničke knjige za objavu i objava na platformama.

doc. dr. sc. Tomislav Jakopec

Studenti Informatologije na Pop up pikniku

Dana 20. travnja 2018. godine studentice 2. godine Dvopredmetnog diplomskog studija informatologije Matea Šumrada, Sanja Sušilović, Katarina Paulić i Matea Paradžik pod vodstvom izv.prof.dr.sc. Gordane Dukić sudjelovale su na Pop up pikniku u Habjanovcima u Etno kući. Pop up piknik je organiziran kako bi studenti Odsjeka za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta i studenti Odjela za kulturologiju predstavili rezultate istraživanja o migrantima i izbjeglicama. Studentice informatologije provele su medijsku analizu izvješćivanja o migracijama i izbjeglicama.

Studenti su sudjelovali u istraživačkom dijelu međunarodnog Erasmus+ projekta Grandama’s story čiji je nositelj engleska neprofitna organizacija Legacy WM, a hrvatski partneri koji sudjeluju u projektu su Muzej Slavonije i Udruga za rad s mladima Breza. Ciljevi projekta uključuju razvoj novih digitalnih alata i edukativnih materijala za rad s mladim migrantima i izbjeglicama te njihovo uključivanje u aktivnosti zajednice.

Više možete pročitati u Sveučilišnom glasniku.

izv. dr. sc. Gordana Dukić

Photo by: Dražen Lazić

Studijski posjet profesora s Odsjeka za novinarstvo i komunikacijske znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Portu

Dana 5. svibnja 2016. godine na Odsjeku za informacijske znanosti u studijskom posjetu u okviru ERASMUS + programa boravili su izvanredni profesor Armando Malheiro Da Silva i redovita profesorica Fernanda Ribeiro s Odsjeka za novinarstvo i komunikacijske znanosti Filozofskog fakulteta, Sveučilišta u Portu, Portugal. Profesorica Ribeiro je ujedno i dekanica navedenog fakulteta.

U okviru posjeta, profesor Malheiro Da Silva studentima 3. godine preddiplomskog studija informatologije održao je predavanje predstaviviši glavne rezultate nacionalnog znanstveno-istraživačkog projekta koji se provodio od 2008. do 2010. godine o informacijskom ponašanju mladih Portugalaca pri pretraživanju informacija na internetu. Profesor je također govorio o raširenosti pojave informacijske (ne)pismenosti mladih općenito.

Profesorica Ribeiro studentima 2. godine preddiplomskog studija informatologije održala je predavanje na temu predmetnog pristupa sadržajima u baštinskim ustanovama. Oboje profesora studentima i profesorima s Odsjeka za informacijske znanosti predstavili su preddiplomski i diplomski program studija informacijskih znanosti na sveučilištu s kojeg dolaze s osvrtom na povijesni razvoj obrazovnog sustava informacijskih znanosti u Portugalu.

Erasmus+ praksa v Mestni knjižnici Ljubljana

Vjerujem da nema potrebe za objašnjavanjem zašto je stručna praksa, a posebno Erasmus+ praksa, zanimljiva i korisna za jednog studenta. O tome se puno priča i većinom smo svi svjesni koliko je to dragocjena prilika za doživjeti i naučiti nešto novo, ali i upoznati nova mjesta i nove ljude. Radije bih se posvetila pitanju zašto baš praksa u MKL?

Moja je želja da odem upravo tamo počela zahvaljujući Kristini i Zrinki, dvjema kolegicama-studenticama iz Zadra, koje su prošlo ljeto tri mjeseca provela na praksi u Ljubljani. Njihova iskustva i oduševljenost tamošnjom gradskom knjižnicom, u kombinaciji s uvjerenjem da treba njegovati kontakte i dobrosusjedske odnose sa zemljom čije su prakse na području knjižničarstva ujedno i vrlo slične i vrlo različite hrvatskima, potaknula su me na odluku da se prijavim na Erasmus+ praksu.

Proces prijave je vrlo jednostavan (i, ako nekoga zanima, slobodno neka mi se obrati da mu pomognem – i ja sam imala pomoć od kolega koji su to već prošli) i nakon prikupljene papirologije, obavljenog testiranja znanja stranog jezika te motivacijskog razgovora, bila sam spremna za dva mjeseca u Sloveniji.

Program koji su mi poslali već je sam po sebi govorio o količini truda i razmišljanja koji su uloženi u osmišljavanje moje prakse. Svaki je dan ispunjen zbivanjima i, da vas ne varam, u početku je znalo biti i naporno. Međutim, kad mi se i činilo da je četvrta ili peta osoba s kojom trebam proći upoznavanje njegovog ili njezinog radnog mjesta već previše, njihove zanimljive priče i osoban pristup, olakšavale su mi da zadržim pozornost i maksimalno se dam u svaki novi razgovor. Moram istaknuti i da je program bio vrlo fleksibilan, da su svi bili otvoreni za prilagođavanje mojim interesima i željama, a ako sam u bilo kojem trenutku odlučila da trebam pauzu svi su imali razumjevanja.

U početku mi je jezik malo predstavljao problem, što je i najveći dio razloga zašto su prva dva tjedna teža od ostalih. No nakon toga sam bez problema mogla razumijeti slovenski, neovisno o naglascima, a na kraju sam pročitala i nekoliko knjiga na slovenskom.

Sama praksa je protekla kroz upoznavanje rada mreže knjižnica koje čine MKL, putovanja u okolna mjesta i knjižnice poput Kranjske, Kamničke, knjižnice Vrhnika (koja je uređena kao svojevrstan hommage tvornici kože koja je prije djelovala u tom prostoru, strašno originalno i dobro izvedeno!), zatim u Medvodama, Sveučilišne knjižnice itd. Posjetila sam i Centralnu tehnišku knjižnicu te Narodnu in universitetnu knjižnicu, NSK Slovenije. ￿

Bilo je tu i drugih poslova, koji su klasičniji za studentsku praksu – slaganje majica i pretipkavanje popisa pročitanih knjiga za projekt Poletavci, zatim pripremanje vreća s knjigama za projekt Maček v žaklju – nešto kao spoj na slijepo s knjigom, i slično. No i to je bilo na volju udeleženke, odnosno nisam morala raditi ako mi nije bilo zabavno. Uz nabrojane, predstavljeni su mi projekti Mesto bere (Grad čita), Beremo s tačkami (gdje djeca čitaju psima), a sudjelovala sam i u pripremi te izradi ankete za neke koji su još u fazi pokretanja. Posjetila sam Pionirski oddelk i puno čula o procesu vrednovanja literature za mlade u Sloveniji, o čemu se puno pričalo i na konferenciji Bologna po Bologni, kojoj sam također prisustvovala. Vrlo sam zavoljela i Trubarjevu hišu literature u kojoj se organiziraju razgovori s autorima i druga zanimljiva događanja. Osim ekskurzije u Kamnik na temu Priredaba i obrazovanja djece te Konferenciji Knjige brez meja Bologne po Bologni bila sam i na Danu dobrih praksi u Grosuplju, posebno zanimljivom seminaru Praktični vidiki objavljivanja v odprtem dostupu, Strukovnom događaju Evropski programi izobraževanja odraslih, na kojem sam kratko pretstavila i svoju praksu, te sam sudjelovala na obilježavanju Dana MKL. Prisustvovala sam i čitalačkim klubovima Berem, torej mislim i Brali krog.

Uz sve te načine na koje sam se imala priliku dodatno obrazovati kroz ovu praksu, na terenu sam vidjela Slovensku knjižnicu sa zbirkom minijaturnih knjiga, Šentvid – takozvanu Zelenu knjižnicu, Franceta Škerla sa zbirkom igračaka te još velik broj njih koje nema smisla nabrajati. Meni je posebno draga bila knjižnica Rudnik, a u slobodno vrijeme posjetila sam i Maribor, pa sam svratila pogledati i njiihovu knjižnicu. Bila sam iskreno impresionirana knjižnicama koje sam posjetila, svaka je bila posebna i na svoj način privlačna. Najviše sam vremena, ipak, provela u Knjižnici Otona Župančića, centralnoj knjižnici, u društvu zanimljivih, dragih i pametnih ljudi s kojima sam se brzo osjećala opušteno i domaće.

Poseban doživljaj predstavljala mi je Bibliopedagoška ura zahvaljujući kojoj sam imala priliku čitati slikovnicu i pjevati na slovenskom djeci s posebnim potrebama. Dan proveden u Bibliobusu bio je jednako uzbudljivo i zanimljivo iskustvo, a uz sve to, te one klasične aspekte knjižničarskog posla (koji nisu tako klasični u mreži knjižnica s više od 30 knjižnica), predstavljeni su mi i Borza dela, Borza znanja i Središče za samostojno učenje u sklopu Centra vseživljenskega učenja, portal e-knjiga na prodaju i posudbu Biblos, skupni katalog COBISS (jedan za cijelu Sloveniju!) te stvarno velik broj drugih usluga dostupnih na mreži. Imala sam i par zadataka koji su me podsjećali na studij Informatologije. Primjerice izrada ankete 1ka, mapiranje i eko karte, pa uz par razgovora nekoliko analiza poput zadataka analize i usporedbe strategije narodnih knjižnica, a naučila sam se snalaziti i u Joomla! CMSu. Sve je to bilo vrlo opušteno i zabavno, kao i ljudi koji su me okruživali. O tome bolje da ni ne počinjem.

Uz sve ovo, stigla sam i putovati po Sloveniji, vidjeti okolna mjesta, posjetiti Bled, Brezje, Bohinj i Maribor. Tako sam se i kupala, a doživjela sam i noćni život. Upoznala sam puno strašno zanimljivih ljudi, a naučila sam i puno toga o kulturi Slovenije, Hrvatske, multikulturalnosti… I nećete vjerovati, ali ovo je bio maksimalno skraćeni osvrt na moja dva mjeseca u Sloveniji, još sam puno toga ispustila!

Praksa u MKL za mene predstavlja ne samo jedinstveno i zanimljivo iskustvo, pa čak niti samo jedinstven uvid u djelovanje knjižnice te svjedočenje o razvoju projekata i drugih procesa unutar knjižnice od samih začetaka i teorije do konkretne implementacije, već i način da se pokrene komunikacija između ovih dviju srodnih knjižničarskih praksa te velik korak u učenju o otvaranju i razumijevanju, prilagođavanju i poštovanju te mnogo drugih velikih riječi, koje postanu još zanimljivije kada ih doživite u praksi. Imala sam sreće da sam svoje vrijeme u Ljubljani provela u vrijeme krcato događanjima i vrlo sam zadovoljna svojom odlukom da tamo provedem praksu. I iskreno se nadam da će biti još puno Osječkih studenata, a posbeno Informatologa, koji će iskoristiti ovu priliku!

(Tekst napisala Hana Marčetić)

Moj boravak u Istanbulu

Ukratko ću iznijeti svoje iskustvo koje sam doživio na studijskom boravku u Istanbulu od veljače do srpnja 2014. godine. Kada bi se lepeza motiva odlaska u Istanbul trebala svesti na zajednički nazivnik u vidu jednog pojma, najprikladnija riječ u tom slučaju svakako bi bila znatiželja. Što oni uče? Na koji način im pristupaju profesori? Kakva su im predavanja? Kakvo je ispitivanje znanja, te, naposljetku, kakvi su ljudi i kultura u odnosu na našu – samo su neka od pitanja koja su me zaintrigirala, te mi time otvorila vrata za nove doživljaje i iskustva, kojih je bilo pregršt. Pa da krenemo redom.

Akademski doživljaji

Oni jako cijene svoju povijest, pa sam tako čak i u kolegijima informacijskih znanosti primijetio da postoji više predmeta koji uključuju na neki način Osmanlijske spise, te povijest i kultura Osmanlija općenito. Na tragu toga, uočio sam da se njihovo cjelokupno obrazovanje često i svodi na učenje činjenica (a la učenje povijesti), u smislu “što je što”, dok se manje pozornosti posvećuje učenju zašto je nešto takvo kakvo jest. U razgovoru s profesoricom Lale, doznao sam da su Turci itekako svjesni pomalo zastarjelog načina prijenosa znanja, pa tome nastoje stati na kraj – modernizacijom obrazovnog sustava. U jednom sam trenutku shvatio da je situacija više-manje jednaka i kod nas, u Hrvatskoj. Što se tiče izvora iz kojih uče, bila je to uglavnom literatura na turskom jeziku, ali zanimljivo, mahom prevođena djela. Stekao sam stoga dojam da Turci cijene strane stručnjake i implementiraju ih u svoj curriculum, ali i inzistiraju na svom jeziku. Njih je, naime, teže uvjeriti nego Hrvate, da je važno govoriti, pisati i čitati engleski. Oni smatraju da je turski dovoljno važan jezik, pa da Erasmus student čim dođe u Istanbul, prione na učenje jezika, i nakon mjesec dana već barata osnovnim pojmovima. Ne moram naglašavati koliko mi se ta ideja nije svidjela!

Profesori koji su mi predavali inzistirali su na vrlo formalnom oslovljavanju, pa je Gussun Hoca [čitaj: odža], bila obvezna forma oslovljavanja profesorici imenom Gussun. S druge strane, ista ta profesorica mi je znala ulaziti u osobni prostor, nerijetko tek na pet milimetara od mog lica, a što je bilo popraćeno srdačnim stiskom ruke i inim dodirima, koji su me u kombinaciji s već spomenutim, službenim oslovljavanjem, često dovodili u bunilo.

Na predavanju svatko treba pozorno slušati i pratiti što profesor ima za reći. Šaputanje i komešanje se ne tolerira, pa čak i kad, kao ja, ne razumiješ ni jednu izgovorenu riječ. Osim toga, profesor tijekom izlaganja spominje dijelove ispitne literature, pa oni pažljivi i marljivi, koji su si taj tren zapisali stranicu i paragraf o relevantnoj informaciji, imaju dobru priliku ostvariti izvrstan uspjeh na provjeri znanja. Što se ispitivanja znanja tiče, na mom odsjeku postojao je samo pisani ispit, a ocjenjivanje je bilo relativno. Moram naglasiti da sam se prvi put susreo s takvim vidom ocjenjivanja, koje sad neću detaljnije elaborirati, ali znatiželjnike upućujem na pravilnik o ocjenjivanju Filozofskog Fakulteta u Osijeku, u kojem se može pronaći više informacija na tu temu.


 

Doživjeti različitost

Kad sam stigao u Istanbul, nisam se mogao oteti dojmu da je to grad u pravom smislu te riječi. Velegrad prepun isprepletenih kultura, običaja, svjetonazora, vjera. Ne mogu reći da me dojam prevario, ali ono što me definitivno nije uhvatilo spremnog, jest činjenica da sam se okružio ljudima koji nisu bili toliko šaroliki. Naime, našao sam se u taboru religioznih mladih ljudi, pored kojih sam često vrlo jasno mogao metodom kontrasta vidjeti svoj dijametralno suprotan karakter, vrlo različite navike, te često oprečna uvjerenja i stavove. Neki od benignih primjera su da oni stalno piju čaj, a ja bih pio pivo; oni vole pričati o politici, ratu, avionima i tenkovima, a mene više zanima popularna glazba, koncerti, partyji i organske farme, samoodrživost ili filozofija. Posebna im je slabost nogomet, u kojem sam jedino kompetentan prosuditi koja momčad ima ljepše dresove!

I iako u srži različiti, ne mogu reći da je to bio kamen spoticanja u našem odnosu. Zaista mi nije cilj floskulama o obogaćivanju kroz različitost otkrivati toplu vodu, međutim moram priznati da čovjek, htio-ne htio, u takvim okolnostima, dobije priliku razumjeti različitost, što za posljedicu ima lakše pronalaženje mehanizama pomoću kojih tu različitost prihvaća, a čiji je konačan rezultat prilagodba sebe kako bi u odnosu s dotičnima izvukao najbolje što može, kako za sebe, tako i za njih. Upravo je to ono što se i meni tamo dogodilo.

(Tekst napisao Robert Janus)

Posjet gostujuće profesorice

Dana 24. i 25. ožujka na Odsjeku za informacijske znanosti u Osijeku boravila je profesorica Ana Lúcia Silva Terra s Odsjeka za informacijske znanosti Politehničkog instituta u Portu, Portugal. Profesorica Terra posjetila je Odsjek u okviru programu Erasmus. Tijekom svog dvodnevnog boravka profesorica Terra održala je nekoliko predavanja na diplomskom studiju Informatologije u sklopu kolegija Informacijsko ponašanje korisnika te je zainteresiranim nastavnicima i studentima predstavila studijske programe i istraživačke projekte na svom Odsjeku. Jedan od značajnijih rezultata posjete prof. Terra jesu i obavljeni pripremni dogovori oko zajedničkog istraživačkog projekta vezanog uz ulogu narodnih knjižnica u diseminaciji informacija o Europskoj Uniji, koji se nastavlja na ranije istraživačke napore nastavnika na portugalskom i osječkom Odsjeku za informacijske znanosti.

U ponedjeljak, 24. ožujka, profesorica je održala i (izvannastavno) predavanje na kojem je predstavila odsjek i studij knjižničnih i informacijskih znanosti na spomenutom portugalskom fakultetu. Bila je to prilika nastavnicima i studentima da čuju o njihovom nastavnom planu i programu, istraživačkim projektima i mogućnostima posjete.