Jedan od najzanimljivijih dijelova studiranja svakako je studentska praksa. Kada smo tijekom studija obilazili najpoznatije informacijske ustanove u Osijeku, meni se najviše svidio posjet Državnom arhivu jer sam velika ljubiteljica povijesti. Već sam tada odlučila da ću svoju studentsku praksu odraditi tamo. Moj prvi zadatak u Arhivu bio je da se upoznam sa svim fondovima koje Arhiv posjeduje te sam tek tada uvidjela o kolikom se bogatstvu arhivske građe doista radi. Tek nakon toga krenuo je moj praktični rad u Arhivu: zadatak mi je bio da građi poput matičnih knjiga, knjiga umrlih, zapisnika, raznih pravnih knjiga većeg značaja, itd. izmjerim visinu, širinu, odredim jezik i broj stranica. Slijedeći stroga pravila rada s građom, cijelo sam vrijeme nosila plavu kutu i bijele rukavice. Nakon toga dobila sam zadatak da pronađem sve dokumente iz 1956. i 1957. godine koji govore o Oktobarskoj revoluciji u Mađarskoj. Iz spremišta sam svaki dan obrađivala po nekoliko kutija u kojima je znalo biti i po četiri sveska s po dvjestotinjak papira. Ali, ni najmanje se nisam žalila. Isprva je malo monotono listati papire, no činjenica da zapravo cijelo vrijeme čitate o događajima iz stvarne povijesti, o nečemu što se stvarno dogodilo prije pedeset ili sto godina, rad je učinio zanimljivijim. Ponekad se znalo pojaviti neko poznato ime iz javnoga života što mi je posebno privuklo pozornost i ponekad me iznenadilo pričama koje od ranije nisam znala.
Praksa u Arhivu za mene je bila jedno odlično i pozitivno iskustvo i preporučila bih je ne samo ljubiteljima povijesti, nego i ostalima. Osim što se nauči stručni posao, puno se toga može doznati i o povijesti svoga kraja. Vlastitu povijest možemo naučiti jedino istražujući je.
Dora Tatar