Ove se godine od 18. do 24. travnja održao 14. po redu Festival znanosti. Ovogodišnja tema Festivala znanosti bila je “Znanost i umjetnost”, te je Festivalom obilježeno nekoliko važnih godišnjica: 160 godina od rođenja Nikole Tesle, 100 godina opće teorije relativnosti Alberta Einsteina i 400 godina od smrti Williama Shakespearea.
Odsjek za informacijske znanosti sudjelovao je na Festivalu s dva postera i dva predavanja.
Dr. sc. Tomislav Jakopec i studentice Josipa Iljić i Manuela orličnik predstavili su poster naslova “Nakladništvo: znanost ili djelatnost”. Poster sadržava informacije o ključnim razdobljima povijesti nakladništva, od rukopisnih knjiga, Gutenberga, razvoja tiska u vrijeme industrijske revolucije, zlatnog doba knjige, pa sve do elektroničkih knjiga, te predviđanja za daljnji razvoj nakladništva. Zatim, o promatranju nakladništva kao znanosti, istraživanjima o tome jesu li e-knjige ekološki prihvatljivije od tiskanih, te navodi znanstvene napore putem konferencija i opisuje dostupne studije nakladništva.
Dr. sc. Anita Papić i student Antonio Pahek predstavili su poster naslova: “Modeli u znanosti: aproksimacija stvarnosti ili fikcija”. Modeli imaju izniman značaj u različitim znanstvenim kontekstima i njihovo stvaranje odnosno modeliranje nerazdvojni je dio znanstvenih aktivnosti. Znanstvenici provode puno vremena izgrađujući, testirajući, uspoređujući i revidirajući modele. Model možemo definirati kao svjesno konstruiranu predodžbu stvarnosti, kao oruđe za postavljanje i dokazivanje hipoteza odnosno formuliranje ideja, kao približni prikaz sustava ili procesa odnosno aproksimaciju stvarnosti koja omogućuje opis kompleksnih fenomena itd. Općenito, razlikujemo mentalne ili misaone modele pomoću kojih predviđamo posljedice akcije, materijalne ili fizičke modele, matematičke modele pomoću kojih opisujemo realni sustav matematičkim jednadžbama s ciljem analize, projektiranja i optimiranja sustava za koji je model izrađen, konceptualne modele uz pomoć kojih primjerice vizualiziramo probleme te računalne ili simulacijske modele. Nadalje, u znanosti nailazimo na najrazličitije tipove modela koje primjerice nazivamo fenomenološki, razvojni, testni, teorijski, heuristički, imaginarni, modeli-igračke, zamjenski, analogni itd. Neki od slavnih modela iz znanstvenih teorija su primjerice Bohrov model atoma, Lorenzov model atmosfere, Lotka-Volterrin model predacije, model Watsona i Cricka strukture DNA molekule, Malthusov model i Verhulstov model dinamike populacije, Kuhlthau model pretraživanja informacija itd. Cilj ovoga postera je ilustrirati ulogu modela u znanosti s jedne strane kao temeljenog instrumenta u znanosti, a s druge strane kao krhku zamišljenu predodžbu odnosno fikciju znanstvenika.
Doc. dr. sc. Boris Bosančić održao je predavanje naslovljeno „Književnost u funkciji znanosti (ili predmeti znanstvenog istraživanja u svijetu imaginacije)“. Predavanje je bilo posvećeno utjecaju književne imaginacije na znanstveni rad i promišljanje. Neki od najvećih uvida čovjekova duha u prirodu dogodili su se kad su granice između umjetnosti i znanosti bile izbrisane. Povijest je pokazala da su postojala znanstvena otkrića i uvidi koji su svoj povod pronašli izvan znanosti, nerijetko i u književnosti. Dovoljno je spomenuti koncept DIKW hijerarhije (Podatka, Informacije, Znanja i Mudrosti) iz informacijskih znanosti koji svoje porijeklo vuče iz pjesme The Rock T. S. Eliota ili odgovor Edgar Allana Poea na pitanje zašto je nebo crno, kojim je nenadano pružio uvid u znanstvenu prirodu svemira, da bi se pokazalo da književnost može potaknuti znanstvenike na promišljanje.Predavač je demonstrirao na koji je način književno stvaralaštvo njemu pomoglo u oblikovanju promišljanja o predmetu svog znanstvenog rada – informacije. Pitajući se što je to informacija, usporedo s uobičajenom znanstvenom metodologijom, poseže on i za književnom imaginacijom. U skladu s tim, uporaba metafore u znanstvenom diskursu postaje neizbježna. Odvest će ga to do neobične zamisli o romanu u kojemu će nastaviti svoju potragu za odgovorom na pitanje što je to informacija, ali uz uporabu ‘vojske metafora’ koja će ga, na kraju, dovesti do iznenađujućih i zanimljivih uvida. Međutim, upravo ovi uvidi, proizišli iz književne imaginacije, poslužili su mu kao inspiracija za daljnje znanstveno promišljanje u svezi ovog fenomena.
Dr. sc. Snježana Stanarević Katavić i studenti Sara Bakota i Mario Kuzman održali su predavanje naslovljeno “Shakespeare u mozgu: umjetnost riječi i znanost o čitanju”. Središnje pitanje kojim se bavilo ovo predavanje jest kako naš mozak reagira prilikom čitanja umjetnosti riječi, tj. književnosti? Znanstvena disciplina koja pokušava dati odgovor na ovo pitanje zove se neuroestetika. Istraživanja su pokazala da ljudski mozak nije dizajniran za čitanje i da je čitanje u potpunosti ljudski izum za koji se mozak morao reprogramirati. Čitanje je, s toga, samo po sebi prilično fascinantna pojava. Razlikujemo nekoliko vrsta čitanja s obzirom na situaciju i svrhu čitanja. Čitanje kojim se bavilo ovo predavanje naziva se literarnoestetsko čitanje. Pri takvoj vrsti čitanja susret s literaturom je poseban doživljaj kojim čitatelj ulazi u svijet mašte. Prilikom literarnoestetskog čitanja događaju se različiti procesi, kao što su transportacija i imerzija, koji zajednički oblikuju doživljaj užitka čitanja. Užitak čitanja čitanje čini još fascinantnijom pojavom i u znanstvenicima budi znatiželju o tome što se u ljudskom mozgu odvija prilikom tog doživljaja. Najnovija metoda kojom se istražuje doživljaj čitanja je funkcionalna magnetna rezonanca (fMRI) koja nam omogućuje da vidimo koji su dijelovi mozga aktivni pri obavljanju određenih zadataka. U predavanju su prikazana neka od suvremenih fMRI istraživanja čitanja književnosti koja su tek u povojima, no daju naslutiti da mnogobrojni već poznati pozitivni ishodi čitanja iz užitka imaju podlogu i u biologiji našeg mozga.
