Posted on

Bobcatsss 2015

Dana 27. siječnja u 6 i 30 sati ujutro, 14 studenata zajedno s profesoricom Josipom Selthofer zaputilo se prema Češkoj, točnije Brnu, na međunarodni studentski simpozij Bobcatsss. Bobcatsss se održava svake godine, a teme simpozija usko su vezane uz knjižnične i informacijske znanosti. Simpozij se održava pod sponzorstvom EUCLID-a, a organiziraju ga studenti s najmanje dva europska sveučilišta. Ove godine, simpozij su organizirali studenti Sveučilišta Masaryk iz Brna te studenti Sveučišta Tampere iz Finske. Glavne ovogodišnje teme simpozija bile su: dizajn, participacija i inovacija, a svaka od tema imala je mnogobrojne podteme od kojih su neke bile: informacijski sustavi, kreativno razmišljanje, podaci, internet, tehnologija, igre, informacijski menadžment, učenje, mrežne zajednice, mrežna komunikacija, suradnja i mnoge druge. Simpozij je trajao tri dana (28.-30. siječnja), a svaki dan bio je posvećen jednoj od glavnih tema.

Prvi dan bio je posvećen inovaciji, a glavni govornik bio je Jay Edwin Gillette, profesor u Centru za informacijske i komunikacijske znanosti na Sveučilištu Ball State u Indiani u Sjedinjenim Američkim Državama. Jay Edwin Gillette održao je govor o konceptu informacijske renesanse. Gillette je, između ostaloga, u svom govoru okarakterizirao naš povijesni kontekst kao društvo znanja koje usmjerava informacijska ekonomija, a ključ uspjeha današnjih organizacija je u dodavanju vrijednosti znanju. Njegovo je inspirativno izlaganje dalo notu entuzijazma i znatiželje svima prisutnima na samom početku konferencije, potaknuvši ih na aktivno sudjelovanje i ozbiljno promišljanje tema. Osim glavnog govornika prvi dan simpozija mogli smo čuti i naše kolegice s pete godine Ivanu Turk i Elizabetu Vujnovac koje su imale zanimljivo izlaganje o sličnostima između stvarnih i virtualnih identiteta. Njihovo izlaganje, uz zanimljivu temu, obilježili su i problemi s Prezi-jem, međutim, svakako su ostale zapamćene tijekom cijele konferencije ( :)! ). Zaslužile su i brojne pohvale od istaknutih znanstvenika, ali i studenata sa svih strana svijeta. Do kraja konferencije svjedočili smo razmjeni ideja i stvaranju novih poznanstava potaknutih njihovom prezentacijom, ali i vještinom snalaženja u situaciji tehničkih poteškoća. Osim njihove prezentacije, prvi dan u dvorani „Scala cinema“ održana su još dva izlaganja na kojima su predstavljeni njemački projekt „mylibrARry“ i odnos socijalnih medija i poduzetništva (na konkretnom primjeru Air France – KLM). Također, prvi dan održana su i Pecha Kucha predavanja (koncept kratkih i sažetih predavanja od 20 slajdova, svaki slajd može se predstaviti u 20 sekundi). Izlaganja su bila zanimljiva, ponajviše zbog samih tema, ali i zato što su relativno kratka zbog čega se izlagači usredotoče na ono najvažnije. Kasnije su uslijedili i društveni događaji poput posjeta Muzeju romske kulture, Knjižnici Moravije, Centralnoj knjižnici Fakulteta umjetnosti te Regionalnom arhivu Moravije. U Centralnoj knjižnici Fakulteta umjetnosti mnogi su prvi puta imali priliku uživo se susresti s knjigomatom, razgledati zadivljujuću arhitekturu koja je zaslužila brojne nagrade, a imali smo i priliku vidjeti i prvu Bibliju na češkom jeziku, koju su izložili posebno za posjetitelje-sudionike Bobcatsss-a. Bilo je moguće i osvjedočiti se kako je ova knjižnica opremljena za sve skupine korisnika i njihove potrebe te kako zadovoljava najviše standarde kvalitetne usluge.

Drugi dan simpozija govorilo se o participaciji, a glavni govornik toga dana bila je Sinikka Sipila predsjednica IFLA-e koja je govorila o „Snažnim knjižnicama, snažnom društvu“. Osim glavnog govornika dan su obilježili i naši studenti (kolege) s čak tri izlaganja. Prvo izlaganje imale su Ema Čelebić, Vedrana Filić i Magdalena Kuleš; tema njihovog rada bila je rješavanje informacijskih problema od strane studenata iz različitih područja znanosti. One su predstavile tehnike i strategije studenata prirodnih i tehničkih znanosti pri pretraživanju informacija te ih usporedile s onima studenata informacijskih znanosti. Iduće izlaganje, održano u istoj učionici poznatijoj i kao „Brno room“, održala je Hana Marčetić. Govorila je o problemu osobnog arhiviranja u digitalnom okruženju, na temelju istraživanja provedenog među studentima informacijskih znanosti u Hrvatskoj. Nakon pauze za kavu izlaganje su imale Nikolina Begović, Katarina Blažević i Ivana Jakić, studentice treće godine koje su na ovogodišnjem Bobcatsss simpoziju govorile o ulozi piktograma u online komunikaciji. Tijekom cijelog dana sudionici su mogli glasati za najbolji poster, a zatim su ponovno uslijedili društveni događaji. U ponudi društvenog dijela programa bili su pivnica Starobrno, vila Dušan Jurkovič, Jiri Mahen knjižnica i Obzervatorij i planetarij za koji se „tražila karta više“ – i zaista je bio nezaboravno iskustvo. Navečer je bio organiziran i party, gdje su sudionici neformalno i u ugodnoj atmosferi nastavili druženje, uz kvalitetnu glazbenu pozadinu.

Trećeg dana simpozija glavna tema bila je dizajn. Roberta Tassi govorila je o izazovima s kojima se dizajneri susreću slijedom kompleksnosti usluga, inovacija i velikog broja sudionika, novih tehnika i kanala. Uslijedila je sesija o otvorenom društvu, u kojoj su izlaganje na temu znanstvenih radova u otvorenom pristupu u hrvatskoj znanstvenoj zajednici predstavili Ivana Manojlović i Antun Matanović. Nakon izlaganja održala se zanimljiva rasprava i postavljenja su brojna pitanja do kojih su prisutni došli slušajući izlaganje. Istovremeno su se u „Tampere room“ održavala predavanja o dizajnu virtualnih prostora, gdje su Iva Magušić-Dumančić, Mia Kuzmić i Milan Balać govorili o vizualnoj komunikaciji muzeja. Oni su se istaknuli zanimljivom prezentacijom i originalnim predstavljanjem ideje, uspoređujući vizualni identitet muzeja u Hrvatskoj s vizualnim identitetom inozemnih muzeja te su tako zaključili uspješan niz zanimljivih izlaganja.

Uz navedene sadržaje, organizatori su se pobrinuli za sve naše potrebe i interesa – od prostora za kavu i prostora za relaksaciju opremljenima knjigama, WiFi-jem i prijenosom tweet-ova (Wall of Tweets), do „Funky bubble“ usluge fotografiranja i materijala za kvalitetnije praćenje i sudjelovanje u konferenciji koje su sudionici dobili pri registraciji, a koji su se mogli pronaći i na brojnim mjestima konferencijskog prostora. Brojna su područja pokrivena izlaganjima tijekom tri dana trajanja Bobcatsss-a, svatko je mogao pronaći nešto zanimljivo, a svakog dana održavale su se i radionice za sudionike koji su se na njih prijavili. Organizatori su pružili i jedinstvenu priliku kušanja lokalnih specijaliteta te su u suradnji s velikim brojem zanimljivih izlagača i posjetitelja uspjeli u stvaranju ugodne atmosfere i poticajnog okruženja za razmjenu ideja i učenje kroz druženje i laganu komunikaciju. Time su potvrdili status studentske konferencije koja je idealna mješavina neformalnog i formalnog druženja, ali i prilika za ostvarivanje plodonosnih kontakata i suradnji. Ovogodišnji Bobcatsss 2015. postavio je visoke standarde koje će, veselimo se, trebati dostići iduće 2016. godine – u Lyonu!

(Tekst napisale Iva Magušić Dumančić i Hana Marčetić)

Posted on

Sudjelovanje studenata na Web hackathonu Software Startup Akademije

U subotu, 31. siječnja 2015. godine održao se OSC SSA (Osijek Software City Software Startup Akademija) Web hackathon čiji je cilj bio izraditi mrežno mjesto za potrebe Software Startup Akademije. Hackathon se održao u prostorima Poduzetničkog inkubatora BIOS d.o.o. u Osijeku (J. J. Strossmayera 341).

Što je Software Startup Akademija? Udruga Osijek Software City (u suradnji s Microsoft Hrvatska, Ekonomskim fakultetom, Elektrotehničkim fakultetom i BIOS poduzetničkim inkubatorom) odlučila je organizirati niz tehničkih i business predavanja na kojima bi se polaznicima kroz praktične primjere približio proces razvoja uspješnih softverskih rješenja. U realizaciji programa sudjeluju iskusni predavači i mentori koji će polaznike pratiti u procesu osmišljavanja i realizacije njihovih softverskih rješenja. Najbolji timovi svoje će projekte prezentirati na WinDays konferenciji.

Kao i na mnogim drugim događajima u organizaciji OSC-a i ovaj su put studenti informatologije, pod mentorstvom dr. sc. Tomislava Jakopeca, sudjelovali u Web hackathonu. U hackathonu je sudjelovalo ukupno 25 natjecatelja podijeljenih u timove, od čega i sedam studenata informatologije: Ana Leh i Dajana Stojanović (tim ADSL) te Ivana Dejanović i Vlado Flinčec (dio tima #labOS) kao studenti 2. godine preddiplomskog studija te Milan Balać, Luka Buljan i Antun Matanović (tim NotFound) kao studenti 1. i 2. godine diplomskog studija. Svaki je tim trebao osmisliti i izraditi svoje rješenje za mrežno mjesto oslanjajući se pritom na određene (obvezne i poželjne) kriterije koji su nosili određene bodove, a svaki je tim mogao skupiti maksimalno 100 bodova.

Hackathon je započeo u 09:00 sati i trajao je do 17:00 sati. Od 17:30 do 18:30 sati timovi su predstavljali svoje radove, nakon čega je stručni žiri od 18:30 do 19:00 sati iste ocjenjivao i na kraju proglasio pobjednika. Pobjedu je odnio tim Noobz u sastavu Filip Stojić i Kristijan Šimenić.

Sudjelovanje na ovom hackathonu pomoglo je studentima informatologije da usporede svoja znanja i vještine s drugim sudionicima i da razviju dodatnu motivaciju za daljni rad i usavršavanje koji će im, vjerujemo, donijeti i još bolje rezultate. Svakako čestitamo svim studentima i želimo im puno uspjeha u daljenjem radu, usavršavanju i na budućim hackathonima.

(Tekst priredio dr. sc. Tomislav Jakopec)

Posted on

(Neočekivano) putovanje jedne magistre informatologije

Pozdrav dragi kolege!

Moje ime je Maja i magistra sam informatologije od rujna 2012., kada sam diplomirala s vrlo dobrim uspjehom.

Iako sam mislila da ću posao pronaći u knjižnici poput većine informatologa, život me odveo u potpuno neočekivanom smjeru. Moja priča ide ovako:

nakon osobnog obilaska svih knjižnica osječkih visokoškolskih i nekoliko osnovnoškolskih i srednjoškolskih ustanova (smatram da je osobni kontakt uvijek bolja opcija) te nakon neuspješnog slanja velikog broja otvorenih zamolbi, javila sam se na natječaj za stručno osposobljavanje za radno mjesto dokumentarista u Muzeju likovnih umjetnosti (tadašnja Galerija), gdje sam odradila i praktični rad na 3. godini studija. Sa radom sam započela u siječnju 2013. Osim knjižničnih poslova (samostalna organizacija knjižnice, stručna obrada većine knjižnične građe ustanove u računalnom programu K++ uz pomoć studenata na praksi) i poslova dokumentarista (s naglaskom na sekundarnu dokumentaciju u programu S++) pohodila sam nekoliko edukacija s područja muzeologije, bila sam zadužena za komunikaciju sa školama te sam obavljala poslove oko promocije muzejskih programa i sl. U lipnju sam položila stručni ispit u Muzejskom dokumentacijskom centru te postala jedini dokumentarist u Slavoniji. Od svega, najviše su mi se u pamćenje urezala 3 dana provedena u poplavljenim slavonskim selima (Gunja, Rajevo Selo, Račinovci), gdje smo kolega Vlastimir Kusik i ja radili na spašavanju oštećene kulturne baštine u sklopu projekta u organizaciji ravnateljice Zavičajnog muzeja Stjepana Grubera u Županji mr.sc. Janje Juzbašić.

Sreća mi se po drugi puta osmjehnula kada me je direktorica Kinematografa Osijek d.d. zamijetila dok sam radila u Muzeju na otvorenjima izložbi. To je rezultiralo pružanjem šanse u meni slabije poznatim područjima: project managera i community managera u audiovizualnoj i kinoprikazivačkoj djelatnosti. U Kinematografima službeno radim od prosinca 2014. uz državnu potporu za zapošljavanje „Pola-pola”. Posao je zabavan, dinamičan, izazovan, ali i zahtjeva predan rad i dobre organizacijske vještine. Moja je želja nastaviti se usavršavati kroz poslovne izazove, obogatiti karijeru novim postignućima te iskoristiti svaki trenutak koji će rezultirati napretkom u vidu znanstvenog ili osobnog razvitka.

Kroz dosadašnje radno iskustvo shvaćam koliko sam kvalitetnih lekcija usvojila za vrijeme studija i koliko se one razlikuju u praksi. I u ovim je teškim vremenima moguće pronaći posao i usavršavati se uz predan rad. Za sam kraj ostavila bih poruku za sve studente: budite vrijedni, uporni i vjerujte u sebe – trud će se isplatiti.

(Tekst napisala Maja Balaš)

Posted on

Međunarodni stručni skup „Vremeplov: dječji odjeli jučer-danas-sutra“

 

Dana 3. prosinca 2014. godine u Županijskoj komori u Osijeku održan je stručni skup “Vremeplov: dječji odjeli jučer-danas-sutra” u organizaciji Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek, a povodom značajne obljetnice i proslave šezdesetog rođendana Odjela za rad s djecom i mladima. Na skupu su održana razna zanimljiva izlaganja, predstavljeni su primjeri dobre prakse rada s djecom i mladima u različitim knjižnicama, kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu, točnije u Mađarskoj, Srbiji i Makedoniji. Osim toga, bilo je nekoliko posterskih izlaganja, čemu sam i sama doprinijela svojim posterom na temu Promjene u radu s djecom i mladima u školskim knjižnicama. Predavanja su bila podijeljena u nekoliko sesija, a između svake je bila pauza za kavu i osvježenje, što nam je svima dobro došlo, ne samo zbog kave, nego i zbog ostvarivanja novih poznanstava, razmjene iskustava i zanimljivih ideja. Po završetku svih izlaganja posjetili smo izložbu postera kroz koje je predstavljen pregled djelovanja Dječjeg odjela Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek u proteklih šezdeset godina te smo se uputili u restoran Lumiere na večeru. Nakon večere na promenadi je organizirano simbolično puštanje u zrak šezdeset letećih lanterni, jedna lanterna za svaku godinu djelovanja Odjela, što je mene posebno oduševilo, budući da sam prvi put sudjelovala u tako nečemu.

 


Sudjelovanje na ovom skupu zaista je bilo jedno veoma pozitivno iskustvo i jako sam sretna što sam se odlučila prijaviti sa svojim radom. Sve je bilo jako dobro osmišljeno, od same organizacije, u kojoj su sudjelovale i kolegice s našeg diplomskog studija kao volonterke (da nije bilo njih, ne znam kako bih se i sama snašla tamo), preko vrlo zanimljivih i korisnih izlaganja te mnoštva novih ideja, do same večere i lanterni koje su bile savršeni završetak ovog dana.

(Tekst napisala Ivana Manojlović)

Posted on

Sudjelovanje studenata Informatologije na Hackathonu u Varaždinu

Fakultet organizacije i informatike u Varaždinu organizirao je hackathon Ready, steady, code! koji se održao 22. i 23. studenog 2014. godine. Radi se o studentskom natjecanju u kojem sudionici pokazuju svoje znanje i vještine razvoja programskih proizvoda. Natjecanje je trajalo intenzivnih 24 sata tijekom kojih su natjecatelji rješavali zadani problem nakon čega su svoje rješenje prezentirali stručnom žiriju sastavljenom od stručnjaka iz privrede i akademske zajednice. Na natjecanju je sudjelovalo 10 timova sastavljenih od 4 člana.

Odsjek za informacijske znanosti na natjecanju su predstavljali studenti 1. godine diplomskog studija Milan Balać i Luka Buljan te student 2. godine diplomskog studija Antun Matanović pod mentorstvom Tomislava Jakopeca. Član njihova tima Not Found bio je i student ETF-a Ivan Matković.

Čestitamo svim članovima tima Not Found na sudjelovanju i uspješnom rješavanju problemskog zadatka.

Posted on

InfoDASKA 2015. – Poziv za sudjelovanje

Klub studenata informacijskih znanosti Libros Odsjeka za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Osijeku ove akademske godine organizira studentsku konferenciju pod nazivom InfoDASKA 2015, koja se održava već osmu godinu za redom. Konferencija će se održati 15. i 16. svibnja 2015. godine na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Rok za predaju sažetaka je 31. prosinca 2014. Više o konferenciji saznajte ovdje > Poziv-InfoDASKA2015. Također, novosti možete pratiti na službenoj Facebook stranici.

 

Posted on

Moj boravak u Istanbulu

Ukratko ću iznijeti svoje iskustvo koje sam doživio na studijskom boravku u Istanbulu od veljače do srpnja 2014. godine. Kada bi se lepeza motiva odlaska u Istanbul trebala svesti na zajednički nazivnik u vidu jednog pojma, najprikladnija riječ u tom slučaju svakako bi bila znatiželja. Što oni uče? Na koji način im pristupaju profesori? Kakva su im predavanja? Kakvo je ispitivanje znanja, te, naposljetku, kakvi su ljudi i kultura u odnosu na našu – samo su neka od pitanja koja su me zaintrigirala, te mi time otvorila vrata za nove doživljaje i iskustva, kojih je bilo pregršt. Pa da krenemo redom.

Akademski doživljaji

Oni jako cijene svoju povijest, pa sam tako čak i u kolegijima informacijskih znanosti primijetio da postoji više predmeta koji uključuju na neki način Osmanlijske spise, te povijest i kultura Osmanlija općenito. Na tragu toga, uočio sam da se njihovo cjelokupno obrazovanje često i svodi na učenje činjenica (a la učenje povijesti), u smislu “što je što”, dok se manje pozornosti posvećuje učenju zašto je nešto takvo kakvo jest. U razgovoru s profesoricom Lale, doznao sam da su Turci itekako svjesni pomalo zastarjelog načina prijenosa znanja, pa tome nastoje stati na kraj – modernizacijom obrazovnog sustava. U jednom sam trenutku shvatio da je situacija više-manje jednaka i kod nas, u Hrvatskoj. Što se tiče izvora iz kojih uče, bila je to uglavnom literatura na turskom jeziku, ali zanimljivo, mahom prevođena djela. Stekao sam stoga dojam da Turci cijene strane stručnjake i implementiraju ih u svoj curriculum, ali i inzistiraju na svom jeziku. Njih je, naime, teže uvjeriti nego Hrvate, da je važno govoriti, pisati i čitati engleski. Oni smatraju da je turski dovoljno važan jezik, pa da Erasmus student čim dođe u Istanbul, prione na učenje jezika, i nakon mjesec dana već barata osnovnim pojmovima. Ne moram naglašavati koliko mi se ta ideja nije svidjela!

Profesori koji su mi predavali inzistirali su na vrlo formalnom oslovljavanju, pa je Gussun Hoca [čitaj: odža], bila obvezna forma oslovljavanja profesorici imenom Gussun. S druge strane, ista ta profesorica mi je znala ulaziti u osobni prostor, nerijetko tek na pet milimetara od mog lica, a što je bilo popraćeno srdačnim stiskom ruke i inim dodirima, koji su me u kombinaciji s već spomenutim, službenim oslovljavanjem, često dovodili u bunilo.

Na predavanju svatko treba pozorno slušati i pratiti što profesor ima za reći. Šaputanje i komešanje se ne tolerira, pa čak i kad, kao ja, ne razumiješ ni jednu izgovorenu riječ. Osim toga, profesor tijekom izlaganja spominje dijelove ispitne literature, pa oni pažljivi i marljivi, koji su si taj tren zapisali stranicu i paragraf o relevantnoj informaciji, imaju dobru priliku ostvariti izvrstan uspjeh na provjeri znanja. Što se ispitivanja znanja tiče, na mom odsjeku postojao je samo pisani ispit, a ocjenjivanje je bilo relativno. Moram naglasiti da sam se prvi put susreo s takvim vidom ocjenjivanja, koje sad neću detaljnije elaborirati, ali znatiželjnike upućujem na pravilnik o ocjenjivanju Filozofskog Fakulteta u Osijeku, u kojem se može pronaći više informacija na tu temu.


 

Doživjeti različitost

Kad sam stigao u Istanbul, nisam se mogao oteti dojmu da je to grad u pravom smislu te riječi. Velegrad prepun isprepletenih kultura, običaja, svjetonazora, vjera. Ne mogu reći da me dojam prevario, ali ono što me definitivno nije uhvatilo spremnog, jest činjenica da sam se okružio ljudima koji nisu bili toliko šaroliki. Naime, našao sam se u taboru religioznih mladih ljudi, pored kojih sam često vrlo jasno mogao metodom kontrasta vidjeti svoj dijametralno suprotan karakter, vrlo različite navike, te često oprečna uvjerenja i stavove. Neki od benignih primjera su da oni stalno piju čaj, a ja bih pio pivo; oni vole pričati o politici, ratu, avionima i tenkovima, a mene više zanima popularna glazba, koncerti, partyji i organske farme, samoodrživost ili filozofija. Posebna im je slabost nogomet, u kojem sam jedino kompetentan prosuditi koja momčad ima ljepše dresove!

I iako u srži različiti, ne mogu reći da je to bio kamen spoticanja u našem odnosu. Zaista mi nije cilj floskulama o obogaćivanju kroz različitost otkrivati toplu vodu, međutim moram priznati da čovjek, htio-ne htio, u takvim okolnostima, dobije priliku razumjeti različitost, što za posljedicu ima lakše pronalaženje mehanizama pomoću kojih tu različitost prihvaća, a čiji je konačan rezultat prilagodba sebe kako bi u odnosu s dotičnima izvukao najbolje što može, kako za sebe, tako i za njih. Upravo je to ono što se i meni tamo dogodilo.

(Tekst napisao Robert Janus)

Posted on

Bibliokamp u Ližnjanu

Fotografija: facebook.com/ Knjižnica i književno svratište “Zvona i nari”

 

Ovog je ljeta održan prvi volonterski Bibliokamp, od 12. do 24. srpnja, u knjižnici i književnom svratištu Zvona i nari u Ližnjanu. Cilj ovog Bibliokampa je otvoriti prostor mladim knjižničarima za aktivno sudjelovanje u zajednici, ali i kreativno promišljanje načina na koje bi se mogao proširiti prostor za knjigu u društvu, te konkretno pokušaj analize i inovativnog rješavanja nekoliko gorućih problema s kojima se knjižnica i književno svratište Zvona i nari svakodnevno susreće. Raspisan je natječaj za volontiranje uz besplatan smještaj u svratištu i pokrivene troškove prijevoza te su izabrane četiri studentice knjižničarstva, među kojima sam se, uz malo sreće, našla i ja.

Najprije bih istaknula kako je volontiranje u sklopu Bibliokampa zaista bilo divno iskustvo i svakome bih preporučila da se javi sljedeće ljeto, sigurno neće požaliti. Naši „domaćini“, osnivači knjižnice i književnog svratišta Zvona i nari, Natalija i Ognjen, vrlo su nas toplo dočekali i ugostili. Što se tiče samog smještaja, po dvije studentice imale su kućice za sebe, s dvije spavaće sobe, dnevnim boravkom, kuhinjom, kupaonicom i malom terasom koja je savršena za ispijanje jutarnjih kava.  U svakoj se kućici nalaze police s knjigama koje se slabije koriste, jer nažalost nemaju dovoljno mjesta u centralnoj knjižničnoj prostoriji, tako da je svaka kućica, zapravo, dio knjižnice. Iz ovoga je već vidljivo da je najveći problem ove knjižnice nedostatak prostora za pohranu građe, stoga je jedan od naših zadataka bio reorganizirati knjižnicu te napraviti što učinkovitiji razmještaj građe. Najvažnije je bilo organizirati glavnu prostoriju knjižnice u kojoj se nalazi građa iz područja književnosti, koja se ujedno i najviše posuđuje. Ovo je bio i fizički najzahtjevniji dio posla te nam je oduzeo najviše vremena. Najveći problem s kojim smo se nas četiri susrele prilikom organiziranja građe je nepoznavanje potreba i čitateljskih navika knjižničnih korisnika, no u tome su nam pomogli Natalija i Ognjen te smo sve naše ideje ostvarivale u dogovoru s njima. Došle smo tamo s puno entuzijazma, no zbog karakteristične skupine korisnika, neke su ideje odbačene i morale smo raditi tako da njima bude što lakše snalaziti se među građom.

Također smo organizirale prostoriju za različite skupove i događanja, koja se nalazi u sklopu knjižnice. U toj se prostoriji nalazi posebna zavičajna zbirka, poezija, biografije i slične zbirke. Također, ondje su održavane različite matineje u sklopu Bibliokampa, tako da nije sve bio samo fizički posao. Na tim se matinejama raspravljalo o različitim temama, ovisno o predavaču. Ukupno su bile četiri matineje. Na prvoj je gošća bila Ljubica Radović, profesorica ruskog i češkog jezika i književnosti, umirovljena dugogodišnja djelatnica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Ljubica je održala predavanje na temu rada i djelatnosti knjižnice, a raspravljalo se i o budućnosti knjige i knjižnica. Druga matineja bila je s gošćom svratišta, diplomiranom psihologinjom i književnicom Tomicom Šćavinom, koja je predstavila svoj novi znanstveno-fantastični roman „Povratak genija“. U razgovoru nam je otkrila sve ono što čini stvaralački proces jednog pisca – gdje pronalazi inspiraciju, kako se nosi sa stvaralačkim krizama, kako prihvaća književnu kritiku i slično. Ukratko, uistinu zanimljivo predavanje s još zanimljivijim predavačem. Sljedeća je matineja održana s knjižničarkama Nives Franić, djelatnicom Sveučilišne knjižnice u Puli, i Teom Čonč, djelatnicom knjižnice Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koje su ovaj projekt učinile mogućim. Raspravljali smo o problemima s kojima se susreću današnje knjižnice, a ujedno i o problemima i organizaciji knjižnice u sklopu svratišta. Gošće posljednje matineje bile su američke književnice Ana Božičević i Sophia Le Fraga, koje su nam predstavile svoj uistinu zanimljiv književni stil, a osim razgovora o umjetnosti i čitanja poezije, rekle su nam ponešto i o svojim zanimljivim i neobičnim životnim pričama.

Osim navedenih matineja, u sklopu ovogodišnjeg Bibliokampa održana je promocija zbirke pjesama „Žuta šatirana ruža“ ližnjanskog pjesnika Josipa Pipa Škifića. Pip je događaj obogatio interesantnim pričama iz svoga života i stvaralaštva. Tijekom promocije pročitane su najljepše pjesme iz zbirke, a uz samog autora, i mi smo imale priliku pročitati nekoliko pjesama. Nakon promocije publici smo podijelile ankete s kratkim pitanjima o knjižnici, kako bi se upoznali s njihovim potrebama i zahtjevima te na taj način poboljšali usluge koje nude.

Uz sva događanja i rad u sklopu Bibliokampa, imale smo dosta vremena i za sebe. Posao smo mogle rasporediti kako smo htjele, tako da smo stigle uživati u slobodnom vremenu. Posjetile smo rt Kamenjak, bile smo na otvorenju Pula film festivala, upoznale mnogo zanimljivih ljudi i zabavile se na Ribarskoj noći u Ližnjanu. Zadnji dan Bibliokampa Nives i Tea su nas odvele u zanimljiv posjet Sveučilišnoj knjižnici u Puli, te znamenitoj Mornaričkoj knjižnici i time je Bibliokamp svečano završen.

Sudjelovanje na Bibliokampu bilo je jedno zaista dragocjeno iskustvo. Karakteristična skupina korisnika i karakteristična knjižnica postavili su nam mnoge izazove s kojima smo se uspješno nosile. Ugodna i topla atmosfera i opuštajući ambijent za rad uistinu su nam mnogo pomogli u obavljanju svojih dnevnih zadataka. Osim što sam se imala priliku upoznati s mnogim zanimljivim ljudima, i s potpuno drugačijim okruženjem od onoga na koje sam naviknuta, upoznala sam i tri kolegice iz Zagreba, koje su mi postale vrlo drage u tom kratkom periodu i nadam se da ćemo ostati u kontaktu. Svim kolegama bih preporučila da se prijave na sljedeći Bibliokamp, jer ono što se proživi tamo, teško je pretočiti u riječi.

(Tekst napisala Ivana Manojlović)

Posted on

Studentsko iskustvo s konferencije PubMet 2014

 

Ovog je mjeseca, točnije 18. i 19. rujna u Zadru održana konferencija pod naslovom “Pluralitet pristupa znanstvenom izdavaštvu, metrici i prosudbi” (PubMet 2014.), na kojoj je sudjelovalo 12 studentica osječkog Odsjeka za informacijske znanosti. Ema Čelebić, Zrinka Čičak, Anja Đurđević, Ivana Manojlović, Hana Marčetić, Mateja Paradžik, Marija Primorac, Sanja Škugor, Ivana Turk, Tena Vilček i Elizabeta Vujnovac dale su svoj doprinos u organizaciji konferencije te imale priliku prisustvovati programu ovogodišnjeg PubMeta. Teme konferencije bile su znanstvena komunikacija i publicistika te metrike i prosudbe.

Zapaženi izlagači bili su Wlizabeth Wager, Zdravko Lacković, Nicolaie Constantinescu i Jadranka Stojanovski, uz mnoge druge koji su svojim doprinosom učinili ovu konferenciju događajem vrijednim sudjelovanja.Vrlo je posjećena bila i radionica profesora Franje Pehara, a zanimljive žive rasprave koje su se vodile nakon održanih predavanja poslužile su za razmjenu ideja, uvećanje dinamike konferencije i produbljivanje razumijevanja.

Sudjelovanje na konferencijama u Zadru iznimno je zanimljivo iz više razloga. Prvi i najbitniji svakako je izuzetna prilika učenje i širenje vidika te upoznavanje s aktualnim temama u informacijskim i srodnim znanostima. Na njega se nadovezuje činjenica da je u pitanju okruženje koje pruža mogućnost upoznavanja osoba sličnih interesa i razmjenu ideja. Također je korisno saznati čime se bave kolege s Odsjeka za informacijske znanosti Sveučilišta u Zadru. Druženje sa studentima volonterima daje svemu opušteniju notu i pretvara angažman oko organizacije u lagan i zabavan posao.

Sve će vam studentice potvrdit da se u Zadru ne osjećamo poput gostiju, već kao domaćini. Zbog toga je sudjelovanje na ovogodišnjem PubMetu bilo pozitivno iskustvo. Suradnje i mogućnosti koje se otvaraju studentima ovakvim angažmanom nastavljaju se nakon završetka konferencije. Prijateljstva i novi interesi koja smo izgradili u Zadru otvaraju želju za daljnjim iskorištavanjem prilika koje nudi naš studij.

Svi se slažemo kako nam je boravak u Zadru bio ugodan spoj zabavnog i korisnog, a ni jedna od nas ne bi oklijevala vratiti se na to prekrasno mjesto prvom idućom prilikom!

Studentice Odsjeka za informacijske znanosti

Posted on

Izbori za novo predsjedništvo udruge studenata informatologije LIBROS

U srijedu, 11. lipnja, održani su izbori za novo predsjedništvo udruge studenata informatologije LIBROS. Studenti su na Moodle-u mogli glasovati za svog kandidata/kandidatkinju. Kandidati za  novog predsjednika/cu LIBROS-a bili su Milan Balać, Ema Čelebić, Iva Magušić-Dumančič i Mateja Zuzjak. Većinom glasova studenti su odabrali kolegicu Emu Čelebić za novu predsjednicu Udruge.

Kolegici Čelebić čestitamo i želimo uspješno vođenje LIBROS-a,